VELIKOSRPSKI NACIONALIZAM I NEGIRANJE HRVATSKOG IDENTITETA U CRNOJ GORI

Velikosrpski nacionalizam, kao politička ideologija koja teži stvaranju države koja bi obuhvatila sve Srbe i teritorije na kojima oni žive, duboko je ukorijenjen u povijesnim, kulturnim i političkim tokovima Balkana. U okviru ove ideologije, hrvatski identitet, posebno u Crnoj Gori i Boki kotorskoj, često je bio negiran ili marginaliziran. Ovaj tekst analizira povijesne i kulturne aspekte ove problematike, fokusirajući se na način na koji je velikosrpski narativ oblikovao percepciju hrvatskog identiteta u Crnoj Gori. Negiranje hrvatskog identiteta od strane velikosrpskih političara u Crnoj Gori ukorijenjeno je u nekoliko ključnih čimbenika koji su se razvijali tijekom raspada Jugoslavije i uspona nacionalističke politike u regiji. Velikosrpski nacionalizam, kao politička ideologija koja se zalagala za stvaranje "Velike Srbije" i homogenizaciju srpskog etničkog prostora, bio je osnovni pokretač ovih tendencija.

Velikosrpski nacionalizam se razvijao tijekom 19. i 20. stoljeća, osobito kroz radove srpskih intelektualaca i povjesničara, počevši od Jovana Cvijića, preko Svetozara Markovića, Vasilija Krestića, Jovana Deretića i Radovana Samardžića, do brojnih drugih negatora hrvatskog identiteta, kakvih je danas najviše na političkoj sceni Crne Gore. U njihovim djelima, kao iu današnjim političkim tekstovima, hrvatski identitet često je prikazivan kao umjetan ili kao dio šireg južnoslavenskog korpusa, što je u praksi značilo potčinjavanje hrvatskog identiteta srpskom. Ovaj narativ imao je i dalje poseban utjecaj u Crnoj Gori, gdje je kroz političke i kulturne institucije propagiran koncept jedinstvene srpske nacije, u kojem Hrvati nisu prepoznati kao poseban entitet.

Boka kotorska, kao specifičan prostor na obali Jadranskog mora, kroz stoljeća je razvijala svoju jedinstvenu kulturu. Ovo područje bilo je pod utjecajem Venecije, Austrije, Italije i drugih pomorskih sila, što je značajno utjecalo na oblikovanje identiteta lokalnog stanovništva, uključujući i Hrvate. Usprkos pritiscima velikosrpske ideologije, kultura Hrvata u Boki kotorskoj opstala je kroz hrvatski jezik, djela hrvatskih pisaca iz Boke, bogatstvo kapele, crkve i katedrale te snažnu katoličku vjeru.

Često se zaboravlja bogatstvo i značaj hrvatske baštine u Crnoj Gori, koja je duboko ukorijenjena u povijesti i kulturi Boke kotorske. Ova baština obuhvaća jedinstvene elemente poput Bokeljske mornarice iz 809. godine, koja je simbol dugotrajnog pomorskog naslijeđa i veze s morem. Katedrala sv. Tripuna u Kotoru, kao sjedište Kotorske biskupije, predstavlja ne samo vjerski, već i kulturni centar Hrvata u Boki. Nadalje, otok Gospe od Škrpjela, poznat i kao "Hrvatska Sikstina", čuva stoljetne tradicije i vjerovanja, dok peraški ceremonijali i dobrinjska čipka oslikavaju specifične običaje i rukotvorine bokeljskih Hrvata. Hrvatska baština u Boki također uključuje svetitelje i blaženike, kao i mnoge književnike iz kotorskog humanističkog kruga koji su ostavili neizbrisiv trag u europskoj književnosti. Boka kotorska, koja je tijekom humanizma, renesanse i baroka bila sastavni dio Dalmacije, ima izuzetan značaj ne samo za regionalnu već i za širu europsku kulturnu baštinu.

Osim toga, značajna je i prva pomorska škola na istočnoj jadranskoj obali u Perastu iz kraja 17. stoljeća, koja predstavlja temelj obrazovanja pomoraca u ovom dijelu Jadrana. Bogata pasionska baština, legende i priče, kao i marijanska svetišta, dodatno obogaćuju kulturni pejzaž Boke. Hrvatska kulturna društva, koja su djelovala tijekom Hrvatskog narodnog preporoda, imaju važnu ulogu u očuvanju ovog naslijeđa i ne smiju biti zanemarena u obrazovnim sustavima.

Velikosrpski nacionalizam kroz povijest imao je snažan utjecaj na oblikovanje nacionalnih identiteta na Balkanu, uključujući i negiranje hrvatskog identiteta u Crnoj Gori. Međutim, kultura Hrvata u Boki kotorskoj, sa svojim specifičnostima, pruža otpor ovim asimilacijskim pokušajima. Ovaj sukob između političke ideologije i kulturnog naslijeđa nastavlja oblikovati odnose na Balkanu, posebno u kontekstu suvremene Crne Gore. Velikosrpski nacionalisti su u više navrata tvrdili da su Srbi i Crnogorci jedan narod, posebno se fokusirajući na zajedničku pravoslavnu vjeru i povijesno naslijeđe. To se često dovodilo do minimiziranja ili potpunog negiranja postojanja drugih identiteta u Crnoj Gori, uključujući hrvatski. U ovom kontekstu, Hrvati su viđeni kao dio šireg srpskog korpusa ili kao "povijesno zabludjeli" dio srpske nacije. Nakon raspada Jugoslavije, velikosrpske stranke često su koristile retoriku koja je potkopavala multietnički karakter Crne Gore kako bi ojačale svoje političke pozicije. Cilj je bio osigurati dominaciju srpskog identiteta i smanjiti utjecaj manjinskih skupina, uključujući Hrvate. Velikosrpski političari zajednice također su koristili ovu retoriku kako bi opravdali teritorijalne pretenzije prema područjima poput Boke kotorske, koja ima značajnu hrvatsku.

Jezik i kultura igraju značajnu ulogu u oblikovanju nacionalnog identiteta, a velikosrpski nacionalisti često su dovodili u pitanje autentičnosti hrvatskog jezika i kulture u Crnoj Gori. Tvrdnje da su hrvatski jezik i identitet zapravo dio srpske kulturne sfere bile su česte i služile su kao sredstvo za asimilaciju ili negiranje postojanja posebnog hrvatskog identiteta. Srpska pravoslavna crkva imala je (i dalje ima) ključnu ulogu u promociji velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori, koristeći religiju kao sredstvo za homogenizaciju identiteta. Crkva je često bila uključena u političke procese koji su imali za cilj marginalizaciju katoličkih Hrvata u regiji, promičući ideju pravoslavlja kao središnjeg elementa srpskog nacionalnog identiteta. Ovi su faktori pridonijeli stvaranju složenog i napetog odnosa između različitih etničkih i vjerskih zajednica u Crnoj Gori, posebno u regijama poput Boke kotorske, gdje Hrvati kontinuirano pokušavaju očuvati svoj identitet usprkos pritiskom asimilacije i negiranja od strane velikosrpskih političara.

Vrlo opasnu i pogubnu identitetsku politiku Hrvata u Crnoj Gori provode oni Hrvati koji, umjesto da promiču i čuvaju nacionalni hrvatski identitet, forsiraju lažni i nepostojeći bokeljski identitet. Ovaj identitet, koji je pretežno geografske prirode, koristi se kao sredstvo za udaljavanje Hrvata iz Boke kotorske od njihovih nacionalnih korijena.

Ovakva politika predstavlja ozbiljnu prijetnju, jer vodi opasnu asimilaciju Hrvata u Boki kotorskoj, čime se postepeno briše njihova veza s maticom Hrvatskom. Oni koji promiču ovaj bokeljski identitet često su poslušnici velikosrpskih političara u Crnoj Gori i rade u njihovom interesu. Kroz ovakvo djelovanje, podržavaju politike koje su usmjerene na slabljenje hrvatske zajednice i njezina kulturnog identiteta, s ciljem postupnog uklapanja u širi srpski narativ. Zanimljivo je da se ti isti pojedinci, kada se nađu u Hrvatskoj, prikazuju kao veliki Hrvati, ali svojim djelovanjem u Crnoj Gori izravno podrivaju vlastiti identitet i kulturu.

Pored toga, važan je i „Dux radio“, koji pruža medijsku podršku i širi informacije važne za hrvatsku zajednicu. „Hrvatski glasnik“ je časopis koji informiše i obrazuje Hrvate o pitanjima od značaja za njihovu zajednicu, dok snažno izdavaštvo doprinosi očuvanju i promociji hrvatske kulture i jezika kroz različite publikacije. Na kraju, obrazovanje na hrvatskom jeziku predstavlja ključnu kariku za očuvanje jezika, kulture i tradicije među mlađim generacijama. Sve ove institucije zajedno doprinose jačanju svijesti o hrvatskom identitetu i povezanosti s maticom Hrvatskom.

Mi u Crnoj Gori ne smijemo zaboraviti da je HRVATSKO SRCE oduvijek kucalo za slobodnu i nezavisnu Crnu Goru. Kroz noviju povijest, Hrvati su pružali podršku borbi za nezavisnost Crne Gore i uvijek su bili na strani pravde i slobode pa tako i dan danas. Naša odgovornost je da tradiciju nastavimo tu i damo svoj maksimum u podršci Hrvatima u Crnoj Gori, jer očuvanje njihovog identiteta, kulture i prava direktno doprinosi jačanju i stabilnosti same Crne Gore. Podrška Hrvatima u Crnoj Gori nije samo pitanje očuvanja njihove zajednice, već i pitanje načela obrane slobode i demokratskih vrijednosti koje su utemeljene u odnosima između naših naroda. Naša podrška treba da bude sveobuhvatna – od političkog zastupanja i kulturnih projekata, do ekonomskih inicijativa koje će omogućiti Hrvatima u Crnoj Gori da nastave graditi svoju budućnost u skladu sa svojim identitetom.

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista