Tema emisije “Argumenti” HKR-a u utorak, 17. ožujka bio je koronavirus. Govorilo se o njegovim posljedicama i odgovornosti koju imamo jedni prema drugima i prema samima sebi. Gosti su bili: Monika Udovičić, pomoćnica ministra turizma, mons. Vlado Košić, sisački biskup i dr. sc. Bernard Kaić, voditelj Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, specijalist epidemiologije. Urednica emisije je Tanja Maleš.

Dr. sc. Bernard Kaić je rekao: “Kako imamo sve više unosa bolesti izvana sve je veća šansa da nam možda promiče neki oboljeli kojeg možda i ne prepoznamo među onima koji dođu izvana i mislim da bismo mogli u roku od tjedan-dva očekivati da više nećemo moći znati za svakog oboljelog od koga se zarazio, što bi se onda smatralo proširenom cirkulacijom bolesti.”

Objasnio je i što znače pojedine faze širenja bolesti.

“Što znači ono – prva faza, druga faza… U kojoj smo mi sada fazi?” – upitala je voditeljica.

“Ima raznih podjela, ali najrazumljivija je podjela Svjetske zdravstvene organizacije – na zemlje koje imaju samo importirane slučajeve i zemlje koje imaju lokalnu transmisiju. Druga kategorija, u kojoj smo mi, u kojoj imate među kontaktima one koji dođu izvana i treća je raširena transmisija bolesti u populaciji. U prvoj fazi je cilj prepoznati svakog tko oboli, kontakte strogo držati pod nadzorom, a u trećoj fazi, fazi raširene transmisije bolesti se ide na mjere ublažavanja štete jer se više ne može držati pod kontrolom bolest.

Govorio je i o mjeri samoizolacije i koliko njima, epidemiolozima pomaže disciplina građana.

“Disciplina itekako pomaže jer, smatra se, da ranim uvođenjem strogih mjera, onog što zovu ‘social distancing’, da se ljudi što manje kreću među drugim ljudima, pogotovo u situaciji kada se ne zna tko je bolestan, a tko nije, da se što više smanje fizički kontakti. Pokazalo se da to ima jako velik utjecaj na širenje bolesti. Postoje i neki izračuni koliko bi bilo manje oboljelih u Kini ili u Italiji da su na vrijeme uveli te mjere. Tako da je to jedna od najvažnijih mjera kod ovakvih bolesti koje se šire kapljičnim putem” – rekao je dr. sc. Kaić i nastavio:

“To nam je strašno važna mjera, nju treba što strože provoditi. Treba apelirati na savjest svakog građanina i njegovu vlastitu odgovornost, ne samo prema njemu samome, nego i prema obitelji i cijelom društvu. Netko tko je bio izložen infekciji, najodgovornije je što može napraviti jest da se izolira kod kuće i da ne ide među ljude dva tjedna. To se pokazalo jedinom učinkovitom mjerom.”

Biskup Košić: ‘Sakramentalni život nije magijski život’

U emisiju se iz Siska javio sisački biskup mons. Vlado Košić.

“Mi se također pridružujemo ovoj odgovornosti koju bismo trebali svi više pokazivati. To nije samo zabrinutost za sebe, nego je to i manifestacija ljubavi prema bližnjima, jer ne znamo jesmo li mi prenositelji tog virusa i zato je dobro da smanjimo kontakte i da se držimo uputa Nacionalnog stožera.” – rekao je biskup dodajući kako je pozvao vjernike na molitvu za osobe pogođene ovom bolešću te opisao privremene mjere ponašanja u crkvama (pričest na ruku, uklanjanje blagoslovljene vode, izbjegavanje pružanja ruku za vrijeme davanja mira).

“Također sam ove nedjelje dao i razrješenje obaveze od nedjeljne mise vjernicima, osobito starijima, bolesnima i djeci.” – dodao je biskup.

“Mnogi su vjernici, kada su vidjeli odredbe svojih pastira, rekli: ‘Naši pastiri ne vjeruju da je Bog svemoguć, da je voda čudesna – da nas može zaštiti itd.” – rekla je voditeljica.

“To govore ljudi koji ne razumiju Crkvu niti sakramente. Sakramentalni život nije magijski život. Isto tako, posvećena voda ne djeluje sama po sebi nego po tom znaku sjećanja na naše krštenje. Dakle, tu miješati sakramente s time… Stari je nauk Crkve da je u pričesti sačuvana narav kruha, ali se mijenja bit, no taj kruh je kruh, zato – ako se na njega stavi virus on može prijeći na drugog čovjeka.” – rekao je biskup Košić te podsjetio da je i Isus kada mu je đavao rekao da se baci s Hrama jer će ga anđeli nositi, rekao da se Gospodina ne treba iskušavati.

Zašto brojimo ozdravljene?

Dr. sc. Kaić je rekao: “Čuo se razne teorije zavjere vezane uz ovaj virus, ali zaista mislim da ne treba gubiti vrijeme na njih.”

Bio je upitan i hoće li dolazak toplijeg vremena ubiti koronavirus:

“To će vrijeme pokazati. Nadamo se da će pomoći, ali ne možemo to sa sigurnošću tvrditi.”

Na pitanje čime se u ovom trenutku liječe zaraženi od koronavirusa, dr. sc. Kaić je odgovorio:

“Održavanjem vitalnih funkcija. Oni najteži bolesnici, kojih na sreću u Hrvatskoj nema, idu na umjetno disanje. Postoje pokušaji liječenja različitim drugim antivirusnim lijekovima, neka istraživanja pokazuju uspješno djelovanje klorokina, koji se inače koristi za liječenje malarije. No, ni za jedan lijek se još ne može reći da je stav struke da je to pravi lijek za tu bolest.

“Počeli smo brojati ozdravljene. Bolest, zapravo, jako dugo traje i dugo osoba koja je zaražena izlučuje virus. Da bi se dokazalo da je netko ozdravio, treba biti barem dva-tri dana bez simptoma, treba imati dva negativna nalaza. Sve to može potrajati dva, tri ili četiri tjedna. I zato se, između ostaloga, i naglašava kad netko ozdravi. Ali, u konačnici, preko 95% ljudi će ozdraviti.” – rekao je dr. sc. Kaić.

“Najugroženiji, kako se svuda dosada pokazalo, su starije osobe i osobe koje imaju kronične bolesti. Sad je najvažnije osigurati da se što manje zaražavaju takve osobe. Sve zemlje koje imaju visoku smrtnost, imaju je ako bolest uđe u stariju populaciju, bilo u bolnicama, bilo u staračkim domovima. Neke zemlje čak razmišljaju o načinima da se postigne da se mlađe kategorije stanovništva postupno “prokuže”, tj. inficiraju i postanu otporni jer je kod njih bolest najčešće blaga, ali da cijelo to vrijeme budu potpuno distancirani od starijih osoba. Ideja je da bi se tim načinom mogla smanjiti potreba za hospitalizacijom. Mislim da su Britanci tako nešto pokušali, ali mislim da je to teško izvedivo.

“Kako skrbiti za ljude koji su sami i u samoizolaciji, kojima nema tko otići u trgovinu?” – pitala je voditeljica.

“Postoji Crveni križ, postoje volonteri, ako se društvo organizira sve se može.” – rekao je dr. Kaić.

“Na svu sreću imamo i civilne stožere i po županijama, tako da vjerujem da i oni rade dio tog posla.” – rekla je Monika Udovičić.

Voditeljica je upitala dr. Kaića koji su razlozi zbog kojih građani zovu na brojeve i javljaju se na mailove koje je u ovoj kriznoj situaciji uveo Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

“Velik dio poziva su posljedica straha. Ne bih to mogao nazvati panikom niti reći da se netko nepotrebno boji. Istina, telefoni su zakrčeni i moramo 90% vremena razuvjeravati. Svi usmjeravaju nas, što ne bi trebalo jer postoji 20 županijskih Zavoda za javno zdravstvo, liječnici obiteljske medicine…” – rekao je dr. sc. Kaić i dodao:

“Obiteljskom liječniku se treba javiti uvijek. Nas bi trebali zvati obiteljski liječnici ako imaju nedoumice.”