Vidović Krišto: ‘Evo kako je šibenski sud presudio na štetu obitelji s četvero djece i oca branitelja’

Nezavisna saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto podsjetila je na svoj govor u Saboru o ponašanju banaka i drugih financijskih institucija u RH i pritom upozorila na slučaj iz Šibenika.

“Raspolažem osobno sa slučajem u kojem sud u Šibeniku uopće ne traži legitimaciju te agencije, uopće ne utvrđuje činjenice te potpuno protuustavno, protuzakonito i protivno europskim standardima donosi presudu u korist lihvarske agencije, a na štetu obitelji s četvero djece oca koji je bio hrvatski branitelj. I sud sve to provodi protivno Ustavu, te protivno hrvatskim i europskim zakonima.”, istaknula je Vidović Krišto.

Vidović Krišto: Pravosuđe služi moćnicima, a ne građanima

Njenu objavu prenosimo u cijelosti:

“Početkom ovog tjedna bivši predsjednik francuske republike Nicholas Sarkozy osuđen je, i to zbog zlouporabe položaja, i nedopuštenog utjecaja na pravosuđe.

Zašto jedna Francuska smatra neophodnim da njeno pravosuđe bude neovisno? Odgovor je vrlo jednostavan. Funkcionalno pravosuđe i vladavina prava u jednoj državi su garancija jednakosti svih građana pred zakonom. Suprotnost jednakosti je društvena privilegiranost i nefunkcionalno pravosuđe u našoj krvlju izborenoj Hrvatskoj.

U našoj domovini postoje odabrani na koje se zakoni ne primjenjuju, a rezultat tog stanja jest činjenica da je 1946. živio gotovo isti broj građana u Hrvatskoj kao i danas. Demografi tvrde 3 milijuna i 800 tisuća. Dok je na primjer Njemačka, istočna i zapadna, 1950. ukupno imala 68 milijuna stanovnika, a danas ih broji 83 milijuna.
Sad će se neki pitati – kakve veze ima pravosuđe s brojem stanovnika u jednoj državi? Pravosuđe u jednoj državi ima veze sa svim segmentima društva, jer ono uređuje odnose u društvu.

U državi vladavine prava sposobni napreduju, a lijeni nazaduju. U državi u kojoj pravo ne vlada, podobni i pogodni napreduju, a vrijedni i pošteni nazaduju.

Prije mjesec dana saznali smo da je bivši gradonačelnik Željko Kerum okupio cijelu splitsku pravosudnu vrhušku u svojoj konobi. Znači, u vrijeme lockdowna, kad su takva druženja zabranjena (a Kerum je inače klijent, odnosno, predmet tog pravosuđa) dakle, u vrijeme kada bilo kakvo druženje nije dopušteno, to pravosuđe hrvatskim građanima pokazuje zube i kaže: „što nam možete? Za nas zakoni ne vrijede!“

Vrhovni sud je priopćio da to za njih uopće nije problematično, a ministarstvo pravosuđa je kazalo ako Vrhovni sud ništa ne poduzme, da će ministarstvo nešto poduzeti. Od toga je prošlo mjesec dana, a ministarstvo pravosuđa je poduzelo – ništa.

A što se moralo dogoditi? Svi ti sudionici te nedopuštene fešte su morali biti otpušteni i izbačeni iz pravosudnog sustava.

Identičan način postupanja ti pseudo veliki analitički, društveni igrači duboke države, primjenjuju i u slučaju Janaf. Ta strategija se zove zaborav! Od afere Janaf je prošlo 6 mjeseci, a ta je afera višeslojni skandal. Od toga da je načelnik Stožera Hrvatske vojske odlazio na opskurna mjesta za vrijeme lockdowna, do toga da su ministri u toj Vladi, koja je hrvatskim građanima zabranjivala da idu u svoj obližnji kafić, odlazili na mjesta na kojima se ne izdaje račun, ali se broje novci, i jede i pije besplatno, odnosno na njihov račun. Je li od tada netko politički snosio odgovornost? Nije. Spominje li itko tu aferu? Ne spominje. Jer to je stanje hrvatskog društva. Pravosuđe služi moćnicima, a ne građanima, a mediji, koje političari korumpiraju novcima poreznih obveznika, štite te iste političare i pravosuđe.

Dame i gospodo, nepravda u hrvatskoj državi poprima groteskne i bolesne razmjere, a posljedice snose građani.

Postoje tzv. agencije za naplatu potraživanja, ovdje apostrofiram jednu od njih, a to je B2 kapital, kojima banke prenose svoja potraživanja prema svojim klijentima, u pravilu prema građanima koji se nađu u financijskim problemima. Te agencije preuzimaju te dugove za simbolični iznos od 15 do 20%, i onda mafijaško-nasilničkim metodama naplaćuju višestruke iznose od tih građana.

U Njemačkoj su prije 25 godina bile naznake ovakvih događanja kakva danas vidimo u Hrvatskoj. Međutim, njemački je Bundestag odmah promijenio Zakon o obveznim odnosima, te zaštitio svoje građane od lihvarskih i inih protuzakonitih agencija. Ta zakonska regulativa danas vrijedi u cijeloj EU, dakle i u Hrvatskoj.

Raspolažem osobno sa slučajem u kojem sud u Šibeniku uopće ne traži legitimaciju te agencije, uopće ne utvrđuje činjenice, te potpuno protuustavno, protuzakonito i protivno europskim standardima donosi presudu u korist lihvarske agencije, a na štetu obitelji s četvero djece oca koji je bio hrvatski branitelj. I sud sve to provodi protivno Ustavu, te protivno hrvatskim i europskim zakonima.

Ministarstvo pravosuđa sam upoznala sa svim tim bezakonjem i kršenjem elementarnih ljudskih prava hrvatskih građana. Nažalost, njihova reakcija je nezainteresiranost i bježanje od odgovornosti.

Ali ne za dugo. Svi ti hrvatski moćnici moraju znati jedno: vrijeme bezakonja, drskosti i manipulacija odlaze u prošlost. Hrvati će se izboriti za svoja prava na jednakost i na pravnu državu, i ne će više biti građani drugog reda u Europskoj uniji. Samo uređena država može osigurati takvu društvenu i socijalnu pravdu, i zato vladavina prava nema alternativu.”