Vidović Krišto pisala potpredsjednici EU komisije, Veri Jourovi, u svezi ‘korupcije u Hrvatskoj’

28.10.2021. 15:28:00

Saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto, objavila je dopis koji je poslala potpredsjednici EU komisije, Veri Jourovi, u svezi ‘korupcije u Hrvatskoj’:

Poštovana gospođo Jourova,

Kao povjerenici Europske komisije za pitanja vrijednosti i transparentnosti primorana sam obratiti Vam se zbog teškog kršenja temeljnih vrijednosti Europske unije u Republici Hrvatskoj. Vladavina prava, jednakost građana pred zakonom te zabrana bilo kojeg oblika diskriminacije u Hrvatskoj se sustavno krše.

Otvorenost, kojom glavni protagonisti zlorabljuju svoje ovlasti i krše hrvatski Ustav, hrvatske zakone i Ugovor o EU, poprima neviđene razmjere. Tako je, na primjer, Ustavom propisana nadzorna uloga Hrvatskog sabora nad izvršnom vlašću, odnosno nad hrvatskom vladom, meni kao saborskoj zastupnici u potpunosti onemogućena.

Jedan od instrumenata za nadzor rada Vlade je institut zastupničkog pitanja. Osobno kao saborska zastupnica već duže od godinu dana svjedočim kako Vlada otvoreno i javno krši Ustav i Poslovnik Hrvatskog sabora, te odbija dati odgovore na zastupnička pitanja koja postavljam.

Logičan korak koji bih trebala učiniti jest obratiti se Ustavnom sudu Republike Hrvatske, ali upravo tu dolazim pred zid, odnosno, do umreženosti korumpiranih struktura, jer je predsjednik Ustavnog suda otvoreni saveznik netransparentnih struktura, te materijalno uvezan s vladajućim strukturama.

Naime, predsjednik Ustavnog suda je prije stupanja na dužnost imao odvjetnički ured, koji je onda prenio na svoju suprugu. A upravo je taj odvjetnički ured dobivao izrazito velike ugovore od tvrtki koje su vlasništvu Republike Hrvatske. Izdaci državnih tvrtki za odvjetničke usluge moraju biti javni. Međutim, Vlada odbija dati podatke o prihodima odvjetničkog ureda sadašnjeg predsjednika Ustavnog suda koje je uprihodio od tvrtki u vlasništvu Republike Hrvatske. Ovime Vlada otvoreno krši Ustav i zakone, ali i potvrđuje ozbiljne sumnje da je bogatstvo predsjednika Ustavnog suda netransparentno, a samim time njegovo obavljanje dužnosti suca i predsjednika Ustavnog suda onemogućeno. Odluke, pak, Ustavnog suda konstantno sablažnjavaju hrvatsku javnost, jer uvijek potvrđuju interese Vlade Republike Hrvatske.

Isto tako valja naglasiti kontrolu vladajuće strukture nad medijima. Vlada kontrolira javne medije putem upravljačkih tijela koje sama imenuje. Uređivačka politika tih, od vladajućih imenovanih urednika i ravnatelja je zaštita vladajućih struktura, te nedvosmislena manipulacija javnošću.

Nadzorna tijela, kao što je Vijeće za elektroničke medije, u potpunosti su pod Vladinom kontrolom, te uopće ne provode nadzor u zaštiti pluralizma i slobode medija, kako im zakon nalaže.

Komercijalni, pak, mediji ušli su u ovisan odnos s Vladom, što je rezultiralo padom čitanosti i gledanosti, a taj pad gledanosti i čitanosti, te nagradu za svoje neprofesionalno djelovanje, ti mediji naplaćuju putem tzv. potpora koje Vlada dodjeljuje za navodno poticanje pluralizma i demokraciju.

Isto tako, glavni nakladnici permanentno organiziraju tematske konferencije, na kojima sudjeluju državni dužnosnici, a kroz oblik donacija te konferencije ubiru ogromne iznose od državnih tvrtki. Na taj način vlasnici medija postižu profit koji im protuzakonito omogućuje vladajuća struktura, a koji hrvatski građani plaćaju.

Aktualna afera bivšeg austrijskog kancelara Sebastiana Kurza vrlo je slična situaciji u Hrvatskoj, ali financijski znatno niža nego što je to u slučaju Hrvatske. Financijske mogućnosti Republike Austrije i Hrvatske su nemjerljive, te je visina izdataka Države Hrvatske i državnih tvrtki za kupovanje medijske naklonosti vladajućoj strukturi dramatična.

Zbog navedene uvezanosti politike, medija i pravosuđa, stanje u Hrvatskoj možemo nazvati izvanrednim, jer su redovne institucije onemogućene u svome radu. Izvršna vlast je u potpunosti bez kontrole, a pravosuđe i mediji nisu neovisni već asistiraju izvršnoj vlasti.

Ovdje Vam želim navesti nekoliko primjera koji potvrđuju otvoreno kršenje zakona koje zajednički čine političke strukture, pravosuđe i mediji.

Ovi slučajevi su poznati, te će Vaše službe vrlo jednostavno doći do cjelokupne dokumentacije za skraćeni opis kojega ovdje iznosim.

Slučaj 1.: Medijske konferencije

Ključne medijske kuće, kao što su Hanza Media ili Styria Media Group, organiziraju tematske konferencije kojima su uvijek predstavnici vladajuće strukture pokrovitelji (predsjednik Vlade ili države, pojedina ministarstva ili državne agencije). Organizator je medijska kuća, a suorganizatori i sponzori su ministarstva, državne tvrtke i/ili agencije.

Tako su, na primjer, redovni sponzori ili suorganizatori tvrtke koje imaju zakonski garantirani monopol, kao što su Janaf, Plinacro, Hrvatske ceste, Hrvatske autoceste, Hrvatske šume, Hrvatske željeznice, itd. Kod Hrvatskih željeznica je riječ o državnoj monopolističkoj tvrtki za željeznički prijevoz koja je korisnik visokih državnih subvencija, te je bilo kakvo sponzoriranje konferencija apsurdno ali i nedvojbeno štetno za porezne obveznike.

Iznosi koje ti monopolisti plaćaju, javnosti su nepoznati, a moja pitanja ostaju neodgovorena.

Rezultat te institucionalne korupcije jest taj da nedvojbeni dokazi kršenja zakona u tim, za hrvatske uvjete, velikim korupcijskim aferama nemaju gotovo nikakav medijski odjek. Istovremeno, potezi Vlade nekritički se glorificiraju manirom medija jednostranačkih diktatura.

Otvorenost zlouporabe novca građana u potpunosti je „transparentna“. Koji motiv mogu imati Hrvatske ceste da se reklamiraju na nekakvoj konferenciji? Hrvatske ceste zakonski su vlasnici državnih cesta, upravljaju cestama u RH, nemaju nikakvu konkurenciju te se financiraju iz državnog proračuna i proračuna lokalnih zajednica.

Hrvatske autoceste su zakonski vlasnici autocesta u Republici Hrvatskoj. Zakonom im je omogućeno financiranje iz više izvora, te su isto tako monopolisti i nemaju nikakvu konkurenciju.

Janaf je tvrtka u vlasništvu Republike Hrvatske koja upravlja naftnim cjevovodom koji je jedini takav u Hrvatskoj, i nema konkurenciju, niti će je imati.

Plinacro je tvrtka u državnom vlasništvu koja upravlja s glavnim plinovodima u Hrvatskoj, te niti ima, niti može imati konkurenciju.

Svi izdaci ovih tvrtki posredni su izdaci hrvatskih građana za potpuno nepotrebne svrhe te racionalni poslovni motiv zasigurno nemaju. Isključivi razlog je nalog njihovih vlasnika, u ovom slučaju Vlade, za poslovni potez koji je izravna šteta hrvatskim građanima.

Slučaj 2.: Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH)

Zakon o DORH-u definira ovo pravosudno tijelo kao neovisno, a koje je po službenoj dužnosti dužno progoniti sve oblike kriminala. U slučajevima koje ću navesti evidentno je da DORH ne radi po zakonu, to jest, ciljano radi protivno zakona, ali i protivno zdravog razuma, čime stvara nesigurnost kod građana, tolerira korupciju te masovno krši ljudska prava.

Primjer a)
Kaznena prijava vezana uz privatizaciju Croatia osiguranja (najvećeg osiguravajućeg društva u Hrvatskoj s više od 150 godine tradicije)

2014. godine jedan građanski aktivist i borac protiv korupcije podnio je kaznenu prijavu protiv više osoba zbog nanošenja štete Republici Hrvatskoj pri privatizaciji Croatia osiguranja. Šteta koja je u toj kaznenoj prijavi navedena iznosi otprilike 450 milijuna eura, a kaznena djela koja su počinjena temeljito su opisana na desecima stranica.
Do današnjeg dana, dakle 7 godina, Hrvatsko državno odvjetništvo po ovoj kaznenoj prijavi nije ništa poduzelo.
Osobno sam kao saborska zastupnica, za vrijeme saborske rasprave, ovu kaznenu prijavu uručila Glavnoj državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj-Šipek, te sam je nakon toga i pisano podsjetila, ali do današnjeg dana nema nikakve reakcije, niti sam dobila odgovor na svoj dopis.

Da se u ovom slučaju sustavno kršio zakon potvrdila je i Državna revizija Republike Hrvatske u službenom izvješću 2015. godine, gdje je detaljno opisala sve protuzakonitosti koje su počinjene tijekom ove privatizacije.

Sama visina štete koja je u ovoj privatizaciji nastala državnom proračunu morala bi izazvati ogromni javni interes. Nažalost, zbog opisanog stanja u hrvatskim medijima, o ovoj se temi uopće javno ne diskutira.

Primjer b)
Korupcionaške afere vezane uz Grad Zagreb

Prije nekoliko mjeseci DORH je uhitio nekoliko osumnjičenika koje tereti za protupravno djelovanje prilikom organizacije Adventa u Zagrebu. Iako je ova izrazito primitivna korupcionaška afera bila već dugo vremena poznata, a jedan medijski portal je potanko opisao kaznena djela kao i aktere tih kaznenih djela, DORH po ovom pitanju nije ništa poduzimao, nego je tek nakon smrti gradonačelnika Grada Zagreba u proljeće ove godine, pet mjeseci kasnije počeo postupati po ovoj aferi.
Apsurd postupanja DORH-a je u tome što su tri tvrtke sudjelovale na isti način u korupciji, ali DORH je otvorio istragu samo protiv jedne tvrtke. Koji je razlog da, kada tri osobe čine isto djelo, da se samo jedna osoba progoni? Za to DORH nema objašnjenja.

Iako se uz Grad Zagreb vežu velike i dugogodišnje afere, tek nakon smrti gradonačelnika DORH je učinio prvi korak. Međutim, toj se akciji cijela javnost podsmjehuje, jer, uhićeni su vozači bivšeg gradonačelnika, dok visoko pozicionirani dužnosnici gradske administracije nisu obuhvaćeni tom akcijom, iako se bez njihovog aktivnog sudjelovanja ove korupcijske afere nisu mogle odviti.

Primjer c)
Vjetropark Krš-Pađene

Jedan vjetropark projektnog naziva Krš-Pađene, već više godina bio je predmet pojedinih medijskih natpisa jer je njegov razvoj i početak proizvodnje vezan uz niz protuzakonitih radnji. Prema neovisnim procjenama šteta za proračun Republike Hrvatske (RH) je oko 2 milijarde kuna (oko 300 milijuna eura). DORH je, pak, 2020. godine otvorio istragu, ali samo za bagatelni delikt u visini od 40 tisuća eura. Direktor i vlasnik tog projekta pobjegao je u susjednu Bosnu i Hercegovinu (BiH) kako bi izbjegao uhićenje. Tada su uslijedili nevjerojatni događaji. Sud u BiH je na zahtjev RH putem međunarodne pravne pomoći donio odluku da se direktor i vlasnik tog projekta, Milenko Bašić, izruči Hrvatskoj. Nakon nekoliko dana, mimo službenih tijela BiH i RH, navedeni gospodin se pojavio ispred zatvora u Zagrebu, te se predao, bez da je utvrđeno gdje je i kako prešao granicu, iako je za njim bila raspisana međunarodna tjeralica.

Naknadna odluka Županijskog suda u Zagrebu, pak, pričinjava pravi šok. Milenka Bašića, koji je bježao od pravosuđa i zbog kojeg je RH morala izdvojiti znatna sredstva da putem međunarodne pravne pomoći ishodi njegovo izručenje, sud je pustio da se brani sa slobode. Iako je svakom analitičaru jasno da je ovo neviđeni skandal, ovaj je slučaj medijski prošao gotovo neopaženo.

U ovom slučaju, u kojemu je umiješan niz vladinih dužnosnika sadašnje i bivše Vlade, posebno strši jedan slučaj koji je javno potvrđen.

Tvrtka, koja je vlasnik ovog vjetroparka, tražila je kredit od državne razvojne banke (HBOR). Stručne službe su nakon analize odbile zahtjev za kreditom, na što je direktor te tvrtke (Milenko Bašić koji je bježao od hrvatskog pravosuđa), putem jedne državne tajnice zatražio sastanak s ministrom financija, koji je ujedno i predsjednik Nadzornog odbora te razvojne banke.

Prema iskazu te državne tajnice, ministar je prihvatio sastanak, ali je uvjetovao da bude s njim na samo, odnosno, da sastanak bude u četiri oka. Nakon tog održanog sastanka, Nadzorni odbor bez obrazloženja mijenja svoju odluku, te državna razvojna banka odobrava kredit u iznosu od 80 milijuna eura, što je najviši kredit koji je Hrvatska razvojna banka u svojoj povijesti dodijelila. Činjenica da se ministar, koji je po svojoj funkciji predsjednik Nadzornog odbora Hrvatske razvojne banke (HBOR), u četiri oka sastaje s tražiteljem poticajnog kredita od državne banke, krajnje je suspektan te izrazito sumnjiv.

Primjer d)
Državne subvencije u brodogradilište Brodotrogir

Hrvatska vlada je, u procesu restrukturiranja državnih brodogradilišta, jedno iznimno važno brodogradilište (Brodotrogir) predala u vlasništvo tvrtki Kermas, koja do tog trenutka nije imala nikakve reference u segmentu brodogradnje. Osim što je darovala brodogradilište navedenoj tvrtki, sva dotadašnja dugovanja preuzela je Vlada, tako da brodogradilište nije imalo nikakve obveze. Usto je novi vlasnik od Vlade dobio ukupno 380 milijuna kuna državnih subvencija (ca. 50 milijuna eura) kako bi brodogradilište modernizirao i zadržao radna mjesta.

Nakon nekoliko godina brodogradilište je sve više propadalo, radnici su otpuštani, osnivane su tvrtke na kojima se nakon nekog vremena prijavljivao stečaj, nikakva modernizacija se nije dogodila. Radnici brodogradilišta su DORH-u slali dokaze o zlouporabama u poslovanju i izvlačenju novaca koje je država uplaćivala, no DORH ništa nije poduzimao.

Osobno sam prije 6 mjeseci dokaze poslala Glavnoj državnoj odvjetnici, ali do današnjeg dana se po ovom pitanju ništa nije dogodilo.

Slučaj 3.: Sudstvo

Primjer a)
Slučaj „Bankomat“

2010. godine započela je istraga nad upravom Hrvatske poštanske banke, koja je u većinskom vlasništvu RH. Sadržaj ove afere je dodjeljivanje kredita bez ikakvih, ili neadekvatnih osiguranja. Prema izjavama svjedoka, sam tadašnji predsjednik RH, Stjepan Mesić, intervenirao je osobno za svoje obiteljske prijatelje, a kojima su nakon njegove intervencije, bez ikakve bankarske procedure (analiza rizika, itd.), dodjeljivani visoki iznosi kredita.

Banka je zbog ovakvog poslovanja imala velike gubitke koje je Država Hrvatska putem dokapitalizacije sanirala. Pravosuđe i DORH, na očigled cijele hrvatske javnosti, sustavno odbijaju utvrđivanje činjenica, te nakon 11 godina nije donesena ni prvostupanjska presuda.

Obrazloženja za ovakva odugovlačenja su neuvjerljiva i groteskna, te nije potrebno imati pravnu izobrazbu kako bi se došlo do zaključka kako je koncept da ovaj problem završi u zastari kako nitko ne bi odgovarao.

Primjer b)
Slučaj Agrokor

Najveća hrvatska tvrtka, Agrokor, 2017. godine došla je na rub poslovnog bankrota, te je iz razloga ugroze cjelokupnog gospodarstva bio donesen poseban zakon, i država je imenovala privremenu upravu.

Protiv vlasnika te tvrtke, Ivice Todorića, i ostalih ključnih ljudi pokrenuti su kazneni postupci. Samo u dva slučaja visine štete su 150 milijuna eura i 1,2 milijuna eura. Ti iznosi su za svaku državu izrazito visoki, a s obzirom na financijski potencijal RH, ti su iznosi gotovo nepodnošljivi. Zanimljivo je da nitko nije u istražnom pritvoru, a u procesu za štetu od milijun i pol eura Ivica Todorić uopće nije htio uzeti odvjetnika, što je uvreda i ponižavanje za sud i za hrvatske institucije, da bi na kraju, unatoč svome ponašanju, u tom slučaju bio oslobođen.

Nakon četiri godine od otvaranja istrage u ostalim slučajevima nije došlo ni do jednog ročišta, a kamoli do presude.

Primjer c)
Slučaj „Agram“

Državno odvjetništvo je još 2015. podiglo optužnicu protiv, sada pokojnog, gradonačelnika Grada Zagreba te njegovih najbližih suradnika. Riječ je o nizu štetnih odluka koje su donosili gradonačelnik i njegovi suradnici. I u ovom je slučaju DORH postupao na način da sakrije čim više tragova, jer javno poznate afere uopće nisu obuhvaćene optužnicom, te je optužnicom obuhvaćen tek mali dio protuzakonitosti.

Ni nakon 6 godina nema presude, a posebno ponižavajuće za sve građane RH jest to da je po hijerarhiji drugi najbitniji optuženik, Slobodan Ljubičić, koji je bio predsjednik uprave Gradske komunalne tvrtke („Zagrebački Holding“), prije više od godinu dana od suda proglašen trajno nesposobnim za suđenje. Apsurdnost ove odluke Zagrebačkog županijskog suda leži u tome što se spomenuti Ljubičić konstantno pojavljuje na javnim manifestacijama u Zagrebu, a objavljeno je da vrlo često poduzima inozemna putovanja od više od 500 kilometara, i to u jednom danu sam vozeći, te je na lokalnim izborima u svibnju ove godine bio i službeni kandidat jedne stranke.

Ovo je javno demonstriranje korumpiranosti pravosuđa koje dopušta moćnim pojedincima da pred cijelom javnosti pokazuju svoju nedodirljivost i da su iznad zakona, i to bez ikakvih posljedica.

Primjer d)
Slučaj bivšeg ministra financija Slavka Linića i tajnih računa u Italiji

Bivši ministar financija Slavko Linić, kojeg se smatra vrlo moćnim u gospodarskim krugovima u Hrvatskoj, pogotovo u Regiji Grada Rijeke, tužio je građansku aktivisticu Slavicu Šotu 2014. godine zbog navodne klevete. Slavica Šota je, naime, objavila da Slavko Linić ima nezakoniti tajni račun u Italiji. Gospođa Šota se pozvala na svjedočenje bivše zaposlenice Jadranskog pomorskog servisa, Mirje Tomas, koja je gospođi Šoti osobno posvjedočila da je određenim ljudima uplaćivala nezakonite posredničke provizije, a među kojima je i Slavko Linić, te je dala i broj računa u banci u Trstu. Kako bi provjerili pouzdanost te informacije, aktivisti su putem on-line-bankinga uplatili 100 eura na navedeni račun. Nakon nekog vremena s navedenog računa novac se vratio, a kao uplatitelj je naveden Slavko Linić.

Gospođa Šota je tijekom postupka tražila da sud sasluša svjedokinju Mirju Tomas te da od banke u Trstu zatraži podatke o računu ministra Slavka Linića. Oba prijedloga sud je gospođi Šoti odbio, što je eklatantno kršenje hrvatskog Ustava i procesnih prava, jer svakom sudioniku sukladno procesnom pravu dopušteno je izvođenje dokaza, odnosno, ima pravo predlagati svjedoke i dokazne prijedloge. U ovom postupku, koji je još uvijek u tijeku, odbijeni su ključni dokazi. Usto napominjem da po pitanju nedvojbenih dokaza protiv tog čovjeka, koji je bio dugogodišnji nositelj različitih tijela vlasti, ni DORH, ni Ministarstvo financija nisu ništa poduzeli u smislu utvrđivanja legalnosti sredstava i možebitne naplate poreza.

Čelni ljudi pravosuđa iz Rijeke, pak, druženjima na javnim mjestima s bivšim ministrom Linićem pokazuju kako su s njim u prijateljskim odnosima.

Poštovana gospođo Jourova, Gore u kratkoj formi opisani primjeri dokazuju da pravosuđe, politika i mediji sustavno krše prava hrvatskim građanima, a što je grubo kršenje načela vladavine prava kao temeljne europske vrijednosti. Molim Vas da u okviru Vaših ovlasti provjerite ove navode te poduzmete korake kako bi se hrvatskim građanima omogućio život u državi u kojoj je vladavina prava funkcionalna, i u kojoj su svi građani jednaki pred zakonom.

Za sva daljnja pitanja stojim Vam na raspolaganju.

S poštovanjem,
Karolina Vidović Krišto
ZASTUPNICA

Izvor: Kamenjar.com/PDN/Foto:kamenjar/screenshot

Izvorni autor: Kamenjar.com

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.