Višnja Starešina: Na lokalnim izborima vodit će se bespoštedna bitka za gradove
Gotovo je izvjesno da će HDZ i SDP, koje neki zovu i dva krila iste Partije, ostati ili i dalje biti bez gradonačelnika u četiri najveća hrvatska grada: Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku. Doduše nije to baš novost. Već dugo SDP i HDZ nastoje premostiti međusobne razlike i namiriti svoje stranačke potrebe u našim najvećim gradovima preko svojih političkih surogata, koji se na površini predstavljaju kao nešto izvan i iznad dviju velikih stranaka, a ispod površine imaju duboke zajedničke korijene.
Najpoznatiji na nacionalnoj razini je dugogodišnji zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, ali ne zaostaje ni splitski Željko Kerum. Osijek već ima tradiciju međustranačkih gradonačelničkih surogata, najprije preko Glavaševa HDSSB-a, potom preko Vrkićeva HNS-a. Jedino je Rijeka ostala politički postojana, odana središnjoj struji Komunističke partije i njezinoj nasljednici SDP-u.
Razlog tolikoj političkoj privlačnosti velikih gradova leži u njihovim proračunima. Za razliku od državnog proračuna, koji je najvećim dijelom zadan, županijskih proračuna koji nisu osobito veliki pa i služe ponajprije kao sinekure za stranačke ili partijske zaslužnike, gradski proračuni su vrlo fleksibilni i dopuštaju kreativnu uporabu. U velikim gradovima to je velik novac. Zato i velikim strankama odgovaraju naoko “nadstranački”, ali kontrolirani i na široku (klijentelističku) suradnju spremni gradonačelnici. U tome je tajna i gradonačelničke dugovječnosti Milana Bandića, koji raspolaže s drugim po veličini proračunom u Hrvatskoj, odmah poslije državnog proračuna.
Ono što je novo uoči predstojećih lokalnih izbora jesu nakane vrlo uspješnih i ozbiljnih poduzetnika, onih koji služe kao primjer za afirmaciju poduzetništva, a ne za njegovu difamaciju, da uđu u utrku za gradonačelnika. Tomislav Mamić, pokretač i vlasnik “Tommy grupe” i najveći poslodavac u Dalmaciji, već je poslao poruku o svojoj nakani kandidature za gradonačelnika Splita, uz vlastitu nezavisnu listu uglednih i kompetentnih sugrađana, bez čije potpore sam gradonačelnik i ne može ništa. Mamićevo uključivanje u izbornu utrku s vlastitom listom bilo bi ozbiljan izazov za promjenu postojećeg modela upravljanja gradom.
U Osijeku je kandidaturu već službeno najavio Berislav Mlinarević, vlasnik osječkog hotela “Waldinger”, koji ima i titulu najboljeg malog hotela u svijetu. Baš kao i Mamić, krenuo je od nule i stvorio proizvod ili tvrtku koja u svemu udovoljava najvišim zapadnim standardima. Zasad ima potporu Domovinskog pokreta, ali računa na mnogo širu potporu obećavajući Osijek koji će razvijati svoje gospodarske i društvene potencijale, umjesto sadašnjeg, koji je lošim upravljanjem sveden na “trgovinu i predstavništva stranih tvrtki”.
Dr. Davor Štimac nije poduzetnik u najužem smislu riječi, već ugledni liječnik, profesor medicine i ravnatelj KBC-a Rijeka. Ali je pokazao političko poduzetništvo osnovavši udrugu “Da štima Grad”, okupivši u njoj riječku društvenu, znanstvenu i poslovnu elitu s kojom planira osvojiti grad. A potom mijenjati način upravljanja Rijekom. Poznavatelji riječkih političkih prilika uvjeravaju da dr. Štimac ima ozbiljne šanse ostvariti svoje izborne planove.
Menadžer Damir Vanđelić nije stvarao vlastitu tvrtku od nule. Menadžersku je karijeru izgradio u tvrtkama prvaka hrvatske privatizacije, doprinoseći njihovu razvoju i rastu. Oni koji ga bolje poznaju kažu da znade izvrsno procijeniti u što investirati kao i nadzirati troškove. Uz to niti rad u politički ograničenim uvjetima mu nije stran. Ipak, iako je slovio kao Plenkovićev džoker za izbore u Zagrebu, zasad je ispao iz utrke. Plenković mu je javno poručio da više s njime ne računa niti kao stalnim rješenjem na čelu Fonda za obnovu Zagreba.
Čime se je Vanđelić isključio iz igre? Prvo, odbijajući da mu HDZ sastavlja tim, dakle veže ruke. I drugo, najavljujući da njegove političke ambicije idu više od gradonačelničkih. No baš zato, što je trenutačno ispao Plenković-Bandićevom žrtvom zbog načela, ja još uvijek ne bih isključila mogućnost da će se Vanđelić ipak uključiti u utrku za gradonačelnika Zagreba. Osobito nakon što je počeo objavljivati svoju gradsku matematiku koja pokazuje, između ostalog, da svaki stanovnik Zagreba godišnje izdvaja 17.766 kuna samo za plaće zaposlenih u Gradu. Tko to više može plaćati!?
Spremnost poslovno uspješnih i profesionalno realiziranih ljudi da uđu u politiku, za početak na razini gradova, i da pokušaju promijeniti ustajali političko-klijentelistički sustav upravljanja koji neumitno vodi u bankrot, svakako zaslužuje potporu. Vjerojatno će im biti lakše i osvojiti gradove nego – promijeniti ih.
Pravi gradonačelnik može učiniti puno. Prisjetimo se samo najpoznatijih svjetskih primjera, poput Rudyja Giulianija koji je prije tridesetak godina kao gradonačelnik učinio New York ponovno velikim. Ali, mogao je to učiniti tek nakon što je kao državni odvjetnik počistio grad od mafije koja ga je gušila kontrolirajući: zbrinjavanje otpada, građevinarstvo, trgovinu drogom i oružjem. Poznate djelatnosti?! Da, za istinske promjene svakako bi trebao i jedan “Rudi” u državnom odvjetništvu.
Višnja Starešina/Slobodnadalmacija
