VUKOVAR – GRAD HEROJ I GRAD HEROJA

Grad koji je te nezaboravne 1991. godine napadnut sa zemlje tenkovima, pješadijom, minobacačima, kada se je sve zlo ovoga svijeta sručilo na jedan ponosan Grad! Kada ga se razaralo i iz zraka brojnom zrakoplovnom mašinerijom i kada su te leteće grdosije stvarale zvuk straha, strepnje i nemira u dušama onih koji su za rat bili najmanji krivci. Napadali su i s Dunava koji mu je do tada samo ostajao u lijepom sjećanju!

Ali na svoj vlastiti Grad u kojem su rođeni, navalila je i horda onih, koji su povodeći se riječima Miloševića nastojali taj grad srušiti do temelja. Neobjašnjiva mržnja prema susjedu, prema dojučerašnjem prijatelju, s kojima su nekada pili kavu dovela je do kaosa, istrebljenja, dovela je do takvih djela koje ljudski um ne može gledati ni na filmskoj traci!

Istrebljenje od strane istih onih krvnika koji su do tada u njemu živjeli i radili, te sagradili domove. Domove koje su gradili cijeli život da bi postali samo prašina u samo nekoliko dana. Postali su nezaboravna bol, neizbrisana sjećanja na kućnom pragu tamo, tamo, daleko u izbjeglištvu!

Nakon tromjesečne grčevite i hrabre obrane, 21. studenoga 1991., posljednje je palo Borovo naselje. Iako se Vukovar doista nadljudskim naporima branio životima branitelja i njegovih sugrađana, padom grada, protjerivanjem i ubijanjem hrvatskog stanovništva, u nekoć mirnom i lijepom gradu na Dunavu prestao je život. Ugasio se i posljednji plamen života tog pitoresknog Grada! Nad Gradom koji je odisao veseljem, smijehom i slogom, odjednom se je nadvio tamni oblak zla, ispod kojega su carevale ruševine, pustoš i beskonačna tuga.

Vukovare, bio si i ostao si heroj!