IRENA KAČIĆ

Cijeli je svijet prestravljen prizorima više stotina masakriranih ukrajinskih civila iz Buče čija su tijela pronađena nakon povlačenja ruske vojske.

AUTOR: Snježana Vučković/Dnevno.hr

Pokolj ukrajinskih civila posebno je uznemirio Vukovarce koji su i sami prošli sličan pakao. Naši sugovornici kažu kako se “slike iz ’91. munjevito vraćaju”, a neki od njih tvrde da je u pitanju potpuno isti scenarij.

“Vratio mi se taj neopisivo neugodan osjećaj”

“Ovo je strava… Potpuni povratak u prošlost kada gledam izvještaje iz Ukrajine”, kaže Jelena Zera, poznata kao djevojčica iz autobusa kojim je nakon pada napustila grad.

Jelena je bila sigurna da se sada, kada živimo u modernom dobu za koje je smatrala da je ipak doseglo civilizacijski pomak, takvo bestijalno krvoproliće ne može ponoviti, no:

“Stalno mi je u glavi da su nam tako blizu. Živimo u tako modernom vremenu, a njima se ponavlja ’91. godina. Nepojmljivo mi je da je to moguće i da ljudi nikada ne nauče neke lekcije iz povijesti. Te slike, snimke, uplakana djeca i razbacana tijela… Strašno. Baš kao Vukovar. Vjerujem da svakome tko je osjetio rat ove scene vraćaju slike proživljenog i to s jednim iznimno neugodnim osjećajem”, kaže Vukovarka Jelena i napominje kako je njezin otac Ukrajinac iz Lavova.

Irena Kačić: “Sve su mi se slike vratile…”

“Kada ih gledam kako pjevaju, sjetim se naših heroja koji su se smijali i dok su ginuli. Ponosna sam na svoje Ukrajince, no ne znam što poručiti civilima. Ostali su zarobljeni kao i mi, a sada neki od njih više niti nemaju mogućnosti za odlazak. Svaki dan se bore sa strahom. Neopisiva je to bol.”

“Sve je ovo prestrašno i sve su mi se slike odmah vratile”, kaže Irena Kačić, majka najmlađe žrtve Ovčare Igora Kačića i udovica poginulog heroja Vukovara, Petra Kačića.

“Teško je odlučivati u tim trenutcima, ali poručila bih civilima da odu, ako ikako mogu. Oni koji ostaju, onako kako smo ostali moja obitelj i ja u Vukovaru, sigurno za to imaju dobre razloge”, savjetuje Irena Kačić.

Heroj Vukovara: “Žrtve će živjeti i dalje samo ako im se imena ne zaborave”

Tomislav Orešković, vukovarski heroj koji je kao pripadnik “Žutih mrava” teško ranjen završio u bolnici pri čemu je svjedočio ulasku četnika, kaže nam kako osobno nije vidio ovakve masovne prizore pokolja kao što sada gledamo iz Ukrajine:

“Viđao sam civile koje su agresori ubili u dnevnom boravku, na kauču i na ulici, no nikada u ovakvoj masovnosti. Mislio sam da se Ovčara i Srebrenica ne mogu ponoviti, a ispada da sam potpuno pogriješio. Nisam izgubio nikoga iz obitelji, ali sam izgubio nebrojeno prijatelja. Nakon reintegracije i pokopa pobijenih, trebale su mi godine da prelomim, progutam tu tugu za prijateljima i suborcima i odem do spomenika na Ovčari. Ukrajinci ne smiju dozvoliti da imena tih ljudi i njihova žrtva padnu u zaborav. Samo tako će i dalje živjeti”, zaključuje Orešković.