Za Badnjak i Božić vezani su razni običaji koji se u mnogim krajevima Lijepe Naše i danas njeguju,

Badnji je dan, dan prije Isusova porođenja, Božića. Preispitivanje sebe u sebi, ali i pripreme za Božić. Na Badnjak su se, budući da je posni dan, pripremala nemasna jela, kao i danas bakalar, šaran ili neka druga vrsta ribe. Neizostavni su bili i uštipci. Kuća i okućnica bi se kitila bršljanom.

Badnju večer obilježavaju neke ritualne radnje. Najprije domaćin, starješina, kuće moli krunicu zajedno s ostalim članovima obitelji. Nakon večere zadatak je domaćina unijeti u kuću tri badnjaka, odnosno debla stabala koja se zapale na ognjištu. Tri su badnjaka simbol Presvetog Trojstva, jednako kao i trojica, božićna svijeća.

Nakon toga, domaćin u kuću unosi badnjake govoreći „Na dobro vam došla Badnja večer“, a ukućani bi odgovorili „I s tobom zajedno“. Slijedila je molitva, blagoslivljanje kuće i obitelji krštenom vodom te paljenje badnjaka.

Kad se unesu badnjaci, moli se molitva za pokojne, a onda se unosi slama u kuću i razastire se po podu. Ovdje je slama očit simbol Isusova rođenja u jaslama.

Na neki je način ona simbolizirala i plodnost budući da su se njome nakon Božića posipale njive i vrtovi, a stavljala se i kokošima jer se vjerovalo da će tako bolje nositi jaja. Običaj je bio da gotovo svi suseljani, osim starijih i nemoćnih, jer ipak su to bile manje zajednice, idu na polnoćku nakon koje si međusobno čestitaju Božić.

Božić, dan Isusovog rođenja provodi se u zajedništvu i veselju.

Na božićnom ručaku cijela obitelj je prisutna i započinje zajedničkom molitvom i paljenjem božićne svijeće, a završava gašanjem svijeće koja je prethodno umočena u vino govoreći „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen“.

Isti obred ponavlja se i za večeru.