Za one koji ne znaju što je bilo i tko je Hasib Alibegović Ale

Jučer su nas kontaktirali neki naši sugrađani, među njima i par branitelja iz Domovinskog rata, kako se na jednom portalu u komentarima u negativnom kontekstu spominje ime ratnog heroja Hasiba Alibegovića, svima znanog kao Ale, zbog pružanja podrške Matu Frankoviću u drugom krugu izbora za gradonačelnika Grada Dubrovnika.

Na što svakako ima pravo. Da podrži koga god želi. Za to se borio, da može jasno i glasno izreći svoje mišljenje.

Osim smiješnih lažnih profila koji će naglo nestati nakon izbornog cirkusa, nađe se tu i poneki pametnjaković pa da kaže nešto loše o ovom čovjeku.

Pa da pojasnimo: 1990. Alibegović kao mladi policajac raspoređen je u PU Dubrovnik.  “Pojedini policajci srpske narodnosti nisu prihvaćali nove simbole i odluke demokratski izabrane hrvatske vlasti. U proljeće 1991. održan je predizborni skup u selu Ivanica, osjećalo se da se nešto mijenja. Tada MUP u Zagrebu donosi odluku o osnivanju Posebnih jedinica policije, pa tako i u Dubrovniku. Tada Posebna jedinica policije Dubrovnik, kasnije poznata pod nazivom Specijalna jedinica policije „Grof“ osnovana je 5. svibnja 1991. i ja sam se odmah stavio na raspolaganje.”

Zanimljivo je što se dogodilo upravo na današnji dan, 30. svibnja 1992.

“Prenoćili smo i nastavili napredovanje idućeg dana, 30. svibnja, prema selu Kalađurđevići. Mi iz specijalne smo išli prvi naprijed. U jednom trenutku našao sam se na čistini pod vatrom snajpera. U prvi mah mislio sam da mi se pričinilo. Na drugi šištanj metka sam se sledio i shvatio sam što se događa. Dok sam bježao osjetio sam još par hitaca oko sebe i dok nisam došao u zaklon meni je to trajalo kao cijela vječnost. Kada sam se sakrio iza jednog suhozida stavio sam kacigu na štap i podigao je te je opet počeo djelovati snajper. Nastavio sam dalje puzeći i spojio se sa svojim dečkima te ih pokušao uvezati kako bi utvrdili liniju, a trebali smo se i popuniti sa streljivom. U toj akciji zarobili smo tenk koji njihova vojska nije uspjela izvući i ostala su im dva kamiona 110. Nisu to uspjeli izvući jer smo im na cesti minobacačkom vatrom onesposobili „samohotku“ koja je blokirala cestu. Dok je kamion sa streljivom dolazio prema nama, na nas je otvorena rafalna paljba. Ja sam prvi put u ratu nosio pancirku koja mi je bila zaštita sprijeda. Bacio sam se na tlo, ali sam htio vozaču kamiona dati znak da se zaustavi i da ne dolazi. U tom okretaju osjetio sam toplinu i počeo sam se gubiti, u jednom trenutku nisam jasno vidio i čuo jasno. Kada su mi se ti osjeti vratili shvatio sam da sam nepokretan. Suborci su me ubacili u taj kamion, vozač je vožnjom u nazad uspio izvući me i vozili su me do Osojnika gdje sam prebačen nekakav mali Renault 5. Cijelo vrijeme bio sam pri svijesti i dečki su me hrabrili. Stigli smo do Mokošice i gliserom u Dubrovnik gdje sam pred bolnicom pao u komu. Htio sam izdržati pri svijesti samo da doktore zamolim da mi ne odsjeku noge no nisam izdržao. Na sreću preživio sam i nisu mi odrezali noge.”, dio je Aline izjave za Identitet.hr

Ale je u kolicima od svoje 20. godine života.

Donedavno je bio predsjednik Udruge SJP Grof, a jedan je i od osnivača. Prije dvije godine osvojio je drugo mjesto u parastolnom tenisu. Donirao je STK Libertas Marinkoloru stolnoteniski stol prilagođen osobama s invaliditetom.

To je sve Ale.

Izborio se za to da može i ima pravo podržavati koga god želi. Tko ste vi da mu to osporavate? Ako već pitate tko je on i ne znate što je bilo, to jedino može biti- vaša sramota.

Pa Ale, sretan ti onaj drugi rođendan, kad i našoj domovini. A miševi koji iz rupa izmigolje svako malo, neka ih. Branitelja je malo bilo i 91. Pa su opet pobijedili.