Za tebe, tata: Stihovi koji govore ono što su branitelji nosili u tišini

Pjesma koja govori ono što su branitelji šutjeli desetljećima

Postoje pjesme koje se ne slušaju – one se proživljavaju. Pjesme koje ne prolaze kroz uši, nego ravno kroz srce. Takva je i Devedeset neke, snažna balada s albuma Hodočasnik, iza koje stoje Marko Perković Thompson i Nenad Ninčević. To nije tek još jedan glazbeni hit – to je ispovijed jedne generacije, glas onih koji su nosili pušku, ali i onih koji su nosili tišinu.

U svega nekoliko mjeseci pjesma je postala simbol. Simbol djece koja su odrastala bez očeva. Simbol branitelja koji su se vratili kući, ali su dijelom zauvijek ostali u devedeset nekoj – tamo gdje su se lomile mladosti, sudbine i snovi. Više od tri milijuna pregleda i tisuće komentara nisu statistika. To su suze pretočene u riječi.

Ispod pjesme nižu se ispovijesti koje bole i liječe u isto vrijeme. Kćeri koja nikada nije upoznala svog oca jer je poginuo dok je bila beba. Sina koji priznaje da mu je ćaća glavom i srcem ostao u ratu, sve dok ga borba nije iscrpila do kraja. Branitelja koji, i desetljećima poslije, nosi rane koje se ne vide, ali peku svakim pogledom na slobodu za koju je platio cijenu.

U stihovima Devedeset neke ljubav prema ženi isprepliće se s ljubavlju prema Domovini – onom iskonskom, teškom, braniteljskom ljubavlju u kojoj nema patetike, ali ima žrtve. Upravo zato pjesma posebno dira djecu hrvatskih branitelja. Jer im govori ono što im očevi često nisu znali ili mogli reći: “Sve što jesam, dao sam da bi ti danas bio slobodan.”

Ni sam Thompson nije ostao nijem pred tim morem emocija. Njegova kratka, ali snažna poruka – zahvala na osobnim pričama – pokazala je da ova pjesma nije jednostrana. Ona je dijalog. Između prošlosti i sadašnjosti. Između očeva i djece. Između onih koji su ostali i onih koji su otišli.

Devedeset neke nije pjesma o ratu. Ona je pjesma o posljedicama rata. O tišini u kućama. O praznim stolicama. O suzama koje padnu tek kad glazba krene. I zato je mnogi slušaju u tišini, sami, s pogledom u pod – ili prema nebu.

Za hrvatske branitelje ova pjesma nije hit. Ona je priznanje. Zahvala. I dokaz da njihova žrtva nije zaboravljena.

Za tebe, tata.
Za sve vas, branitelji.