Zaboravljena majka hrvatskog branitelja – tužna sudbina jedne 90-godišnje majke poginulog branitelja iz Lužana
Priče o hrvatskim braniteljima često nas vraćaju u devedesete, u vrijeme kada su tisuće hrabrih ljudi položile svoje živote za slobodu Domovine. No, iza tih priča često stoje njihove majke, očevi, obitelji – ljudi koji i desetljećima nakon rata nose tugu, bol i osjećaj zanemarenosti.
Upravo na to upozorio je naš čitatelj, skrećući pozornost na sudbinu devedestogodišnje A.M. iz Lužana, majke poginulog hrvatskog branitelja.
A. danas živi sama, u kući bez osnovnih uvjeta za život – nema WC, nema vodu, krov je oštećen, a prema riječima sumještana, sve rjeđe se može vidjeti i na prozoru, gdje je donedavno provodila sate gledajući prolaznike i u spomenik na kojem je uklesano ime njezinog sina, a nalazi se preko puta njezine kuće. Njezina osamljenost i teški životni uvjeti postali su vidljivi svima u mjestu, no, čini se, nitko se sustavno ne brine o njoj.
Posebno zabrinjava podatak da A.M. ima sina, koji je u dvorištu izgradio vlastitu kuću, no kako tvrde mještani, ona u tu kuću ne smije ući. Sin se, kažu, odselio u Kujnik, a majka je ostala prepuštena sama sebi. Također se spominje i kako sin navodno prima mirovinu od pokojnog brata, no to, prema riječima sumještana, ne donosi nikakvu korist majci, koja i dalje živi u bijedi i zaboravu.
Ova tužna priča otvara brojna pitanja – kako je moguće da majka hrvatskog branitelja, čije je dijete položilo život za slobodu Hrvatske, u svojoj starosti doživljava ovakvu sudbinu? Gdje su institucije, gdje je sustav socijalne skrbi, gdje su udruge i lokalna zajednica da pruže barem osnovnu pomoć i dostojanstvo ovoj ženi?
U razgovoru sa Područnim uredom MHB Slavonski Brod, rečeno nam je, kako će žurno poslati ekipu da utvrde sve činjenice. Također, razgovarali smo i s načelnikom Općine Oriovac, Antunom Pavetićem, koji je izjavio kako mu se nitko nije javljao po tom pitanju, te navodi, kao imaju službu za ljude koji su socijalno ugroženi i u potrebi. “ Ono što ja znam njezin sin koji je živ, trenutno živi u svom domu u Kujniku, otprilike tri kilometra od kuće A.M.”
“Nedavno je bila kulturno-umjetnička manifestacija u Lužanima i vidio sam ga kako je prisustvovao događaju kao gledatelj. Njegova kuća je tik do doma društvenih aktivnosti gdje se manifestacija odvijala. Pretpostavljam da dolazi i kod svoje majke, no prvi glas koji imam jest da ona nema osnovne uvjete u kući, poput WC-a i vode. To stvarno ne znam sa sigurnošću i namjeravam to provjeriti. Poslat ću osobu iz našeg tima koja se bavi tim pitanjima da vidi što se zapravo događa,” poručio je načelnik Pavetić.
Njezin život postao je simbol tihe patnje brojnih roditelja poginulih branitelja, koji su nakon ratnih stradanja ostali sami, često zaboravljeni i prepušteni teškoj svakodnevici. Njena sudbina trebala bi biti alarm svima – i društvu, i državi, i lokalnim vlastima – jer briga za obitelji poginulih branitelja nije samo moralna obveza, nego i dug koji Hrvatska ne smije zaboraviti.
