Zašto nas i dalje vraćaju u ’41.? Jer ih istina iz ’91. – boli!
Dok se hrvatski narod ovih srpanjskih dana prisjeća najvažnijih datuma iz Domovinskog rata – Oluje, Bljeska, Škabrnje, Vukovara – dotle jedna skupina ljudi, uporno i s nevjerojatnom upornošću, svake godine istovremeno hodočasti – u 1941. godinu. Tamo su, čini se, povijesno ostali i dušom i tijelom.
Naime, Srpsko narodno vijeće (SNV) i Savez antifašističkih boraca (SABA) obilježili su obljetnicu prve oružane akcije banijskih partizana kod Banskog Grabovca. Uz spomen na žrtve, progovorili su ponovno i o “ustašizaciji hrvatskog društva”, “proustaškim koncertima” i opasnosti koja vreba iz svake crne majice, hrvatskih ovčara ( koji su crne boje) i pjesme koja započne riječima “Za dom…”.
Gospodin Franjo Habulin, predsjednik SABA-e, našao je povodom napasti čak pola milijuna ljudi koji su nazočili koncertu u Zagrebu, nazivajući ih “politički nepismenima”. Nije zaboravio spomenuti ni “opasnost revizionizma”, te prozvati novo Povjerenstvo za žrtve poraća. Jer, prema Habulinu, povijest se ne smije istraživati. Sve je već – kaže on – poznato.
A mi, hrvatski branitelji, domoljubi, roditelji poginulih i svjedoci obrane Hrvatske – pitamo: gdje ste, gospodo antifašisti, kad obilježavamo Vukovar? Gdje ste kad idemo u Lovas, u Saborsko, u Voćin? Gdje ste bili kad su Srpske paravojne postrojbe 1991. činile strašne zločine nad civilima – starcima, ženama i djecom?
Svake godine, ponovno i ponovno, ista priča – “antifašizam” kao jedini temelj hrvatske državnosti. Ali ne onaj koji uključuje i Domovinski rat, već isključivo onaj iz Drugog svjetskog rata. Pa se onda vraćamo u 1941., na priče o zajedništvu Hrvata i Srba u partizanskim šumama. I pritom se prešućuje činjenica da je pod istim tim znakom – crvenom petokrakom – Hrvatska bila napadnuta i 1991. godine. A to se, očito, ne smije reći. Jer “nije politički korektno”.
Oni koji danas pozdrav “Za dom spremni” vežu isključivo uz Pavelića, zanemaruju povijesne činjenice i pokušavaju etiketirati cijelu jednu generaciju hrvatskih branitelja. A da je pozdrav postojao i prije NDH, da se razlikovao od onog korištenog 1941., to nikoga ne zanima. Jer nije problem pozdrav – problem je tko ga izgovara. Ako ga izgovori Hrvat, domoljub, branitelj – odmah je to fašizam.
Antifašizam ne može i ne smije biti alibi za prešućivanje zločina iz 1991. Antifašizam ne može biti smokvin list za ideološki obračun sa svakim Hrvatom koji voli svoju domovinu. Hrvatska je stvorena u Domovinskom ratu – na krvi hrvatskih branitelja, a ne na mitovima iz šuma Brezovice ili Grabovca.
Zato, drage Hrvatice i Hrvati, budimo glasni. Ne dajmo da nam ponovno pišu povijest oni koji su izgubili u ratu, ali pokušavaju pobijediti u miru – kroz školstvo, medije, kulturu i – ovakve obljetnice.
I zapamtimo – dok god se mi sjećamo 1991., njihova 1941. neće postati službena verzija istine.
