ZASTOR JE SPUŠTEN, A NEMIR JE OSTAO! NAKON OVOG EURA SADA JE SVIMA JASNO - TREBA NAM JEDNA NOVA HRVATSKA

Na ovom Euru nije urađeno ništa, potrošen je nizašto, tek da se odigra i da na kraju ne bude sramota

Zastor je spušten, a nemir je ostao. Nakon viđenog na Euru, valjda je jasno i onim najtvrdokornijim oponentima: Hrvatskoj treba nova reprezentacija! Dosta je alibi priča, pozivanja i forsiranja igrača zbog starih zasluga ili tko zna čega, jadno je vidjeti nespremne sportaše koji bi htjeli, a ne mogu. Bijedan je osjećaj kad ispadneš, a nisi ponudio najbolje što je momčad mogla dati. Deset mjeseci hrvatska reprezentacija propada, gubi više nego ikad, nema igru, nema ni obranu, ni napad, ni tranziciju, eksperimentira, traži se, a nitko nije ni dao odgovor što se zapravo želi naći.

Francuska i Portugal preslušali su Vatrene i Ligi nacija, eto, nijedni nisu prošli dalje od osmine finala. Tricolori pred kojima naši skidaju gače ispali su od hrabre Švicarske. A mi? Mijenjamo sustave i igrače kao da ih izbornik izvlači iz šešira, nemamo ekipu. Niti neophodan međusobni respekt u svlačionici, od 26 igrača barem 20 ih misli da im je mjesto u prvih 11, pritom pojedini ne cijene dovoljno suigrače koji su taj dan dobili prednost.

Zlatko Dalić do kraja godine mora odigrati sedam kvalifikacijskih utakmica za Svjetsko prvenstvo u kojima će izboriti Katar ili neslavno završiti. Njegovo rusko srebro nikad neće potamnjeti, no u stvaranju nove reprezentacije nije se maknuo dalje od početka. Izbornik je preko ljeta obvezan napraviti odlučne poteze za dobro Vatrenih: zahvaliti se nekima, pojedini kao Milan Badelj će se možda i sami oprostiti, te napokon prvi put otkako je na toj funkciji ustrajati da u reprezentaciji mogu igrati samo spremni i kvalitetni, ne imena izvan forme ili utakmica.

U nekoliko je navrata to najavio i svaku put prekršio. Hrvatska nema velik broj drugih vrhunskih ili barem kvalitetnih igrača koji nisu bili na Euru, iako treba obratiti pozornost na neka imena. ali nova reprezentacija znači da igrači koji su dosad bili na marginama poput Oršića, Pašalića, Budimira… postanu nositelji ili vrlo bitni ljudi, a pojedine koji su uživali visok status da se ne poziva ili im se da do znanja kako samo izvedbama i formom mogu i dalje nositi državni dres.

Zastor je spušten, a nemir je ostao. Nakon viđenog na Euru, valjda je jasno i onim najtvrdokornijim oponentima: Hrvatskoj treba nova reprezentacija! Dosta je alibi priča, pozivanja i forsiranja igrača zbog starih zasluga ili tko zna čega, jadno je vidjeti nespremne sportaše koji bi htjeli, a ne mogu. Bijedan je osjećaj kad ispadneš, a nisi ponudio najbolje što je momčad mogla dati. Deset mjeseci hrvatska reprezentacija propada, gubi više nego ikad, nema igru, nema ni obranu, ni napad, ni tranziciju, eksperimentira, traži se, a nitko nije ni dao odgovor što se zapravo želi naći.

Francuska i Portugal preslušali su Vatrene i Ligi nacija, eto, nijedni nisu prošli dalje od osmine finala. Tricolori pred kojima naši skidaju gače ispali su od hrabre Švicarske. A mi? Mijenjamo sustave i igrače kao da ih izbornik izvlači iz šešira, nemamo ekipu. Niti neophodan međusobni respekt u svlačionici, od 26 igrača barem 20 ih misli da im je mjesto u prvih 11, pritom pojedini ne cijene dovoljno suigrače koji su taj dan dobili prednost.

 DAMIR KRAJAC/CROPIX Cropix

Zlatko Dalić do kraja godine mora odigrati sedam kvalifikacijskih utakmica za Svjetsko prvenstvo u kojima će izboriti Katar ili neslavno završiti. Njegovo rusko srebro nikad neće potamnjeti, no u stvaranju nove reprezentacije nije se maknuo dalje od početka. Izbornik je preko ljeta obvezan napraviti odlučne poteze za dobro Vatrenih: zahvaliti se nekima, pojedini kao Milan Badelj će se možda i sami oprostiti, te napokon prvi put otkako je na toj funkciji ustrajati da u reprezentaciji mogu igrati samo spremni i kvalitetni, ne imena izvan forme ili utakmica.

U nekoliko je navrata to najavio i svaku put prekršio. Hrvatska nema velik broj drugih vrhunskih ili barem kvalitetnih igrača koji nisu bili na Euru, iako treba obratiti pozornost na neka imena. ali nova reprezentacija znači da igrači koji su dosad bili na marginama poput Oršića, Pašalića, Budimira… postanu nositelji ili vrlo bitni ljudi, a pojedine koji su uživali visok status da se ne poziva ili im se da do znanja kako samo izvedbama i formom mogu i dalje nositi državni dres.

 STUART FRANKLIN Afp

Luka Modrić je bitan Vatrenima i voljeli bismo da predvodi momčad do Katara. No, s njim ili nekim drugim kapetanom, ključno je napraviti temelje za Hrvatsku 2024, kojoj je zadatak izboriti Katar, ali kojoj će se dati vremena da sraste zajedno, da se uigra i izgradi novu hijerarhiju, pa na Euru 2024. ode daleko dalje. Valja napraviti sustav igre koji najbolje odgovara profilu momčadi i inzistirati na njemu dok se sažive automatizmi.

Pretrpjet ćemo i pokoji turnir na kojem nećemo učiniti puno, ako je to zalog za budućnost. Međutim, na ovom Euru nije urađeno ništa, potrošen je nizašto, tek da se odigra i da na kraju ne bude sramota. Takav pristup ne bi nas smio zanimati. Osim što smo vidjeli pojedince koji valja gurnutu pred svjetla pozornice.

Svatko ima svoj doživljaj Eura. Kao novinar pamtit ću najviše sve peripetije i torture koje sam prošao kako bih uživo izvještavao iz Ujedinjenog Kraljevstva, navijači invaziju na Kopenhagen, Dalić i igrači vjerojatno nečeg što ne žele sada ni podijeliti s javnošću, ali svi mi zajedno sjećat ćemo se prvenstveno igre i rezultata Hrvatske. Nužna nam je nova reprezentacija i novi elan jer ovo ćemo brzo zaboraviti.