U medijima su objavljeni detaljni podaci o vojnoj pomoći Republike Hrvatske Ukrajini. Prema podacima, koji su medijima očito dostavljeni iz Ministarstva obrane, RH je u Ukrajinu uputila značajnu vojnu pomoć. Riječ je o više od 35 tisuća jurišnih pušaka i više milijuna komada streljiva za njih. Uz njih, upućeno je i više od 40 topova M-46 i D-30 uz nekoliko tisuća pripadajućih granata. Poslali smo i nekoliko stotina ručnih protuzračnih sustava Igla i Strela 2M.

Iz hrvatskih vojnih rezervi put Ukrajine upućeno je i više stotina minobacača u kalibru 60, 82 i 120 mm, kao i tisuće mina za njih. Vojna pomoć uključuje i tisuće raketa 122 mm za višecijevne raketne bacače. Upućeni su i protuoklopni sustavi Metis, Fagot i RPG. Uza sve navedeno, upućeno je i više tisuća kaciga, balističkih prsluka i uniformi. Put Ukrajine tek treba biti upućeno 14 hrvatskih helikoptera Mi-8. Sve navedeno dostatno je za opremanje manje vojske.

123 milijuna eura

Brižni činovnici izračunali su kako je ukupna vojna pomoć koju je RH dosad uputila u Ukrajinu vrijedna 123 milijuna eura. Iako je Vlada proglasila tajnim podatke o vojnoj pomoći koja se upućuje u Ukrajinu, izgleda da netko iz MORH-a ipak nije odolio pohvaliti se odabranim novinarima vrijednošću donacija. Podatak o vrijednosti donacija i broju ubojitih sredstava upućenih u Ukrajinu više je namijenjen inozemnoj nego domaćoj javnosti.

Nekomu iz vrha vlasti u RH očito je jako važno da navedena informacija stigne do Bruxellesa pa je odlučio prekršiti vlastitu odluku o vojnoj tajni u pogledu donacija. Još prije nekoliko dana najavljivale su se izmjene zakona kako bi se spriječilo curenje podataka iz istraga, a sada sama državna vlast odaje državne tajne. Više puta pisali smo kako Ukrajini treba pomoći, ali kako se, zbog niza razloga, to treba raditi u tišini.

Hrvatska nema ni međunarodnu poziciju ni interes da, po uzoru na moćne zapadne zemlje, svaki tjedan objavljuje sadržaje paketa vojne pomoći. Umjesto rada u tišini, vlasti su odabrale način da pri svakom slanju novog paketa druga redakcija dobije ekskluzivni podatak o paketu i da se baš njihov fotograf nađe u blizini nekog konvoja ili ispred vojarne kada se helikopteri pripremaju za put. U takvim okolnostima govoriti o novom zakonu o sprečavanju curenja podataka iz istraga u najmanju je ruku groteskno.

Međutim, nije nam namjera ovaj članak pretvoriti u tekst o neprincipijelnom radu Vlade i kontradiktornim izjavama. Cilj nam je razjasniti što navedene isporuke znače za Hrvatsku vojsku i njezinu borbenu spremnost. Pokušat ćemo rekonstruirati kojim će se sredstvima nadomjestiti donirana sredstva te koliko su bila perspektivna za daljnje služenje u redovima HV-a.

Nove strojnice

Prvi kontingent vojne pomoći Ukrajini upućen je u Ukrajinu neposredno nakon ruske invazije. Nekoliko šlepera tada je ukrajinskoj vojsci dopremilo uglavnom opremu za pješaštvo – tisuće kalašnjikova u varijanti M70 i više milijuna pripadajućih metaka. Hrvatska vojna skladišta bila su, još od vremena rata, puna tih strojnica. Dio njih je isporučen, putem posrednika, sirijskoj opoziciji za vrijeme građanskog rata u toj državi. Ostatak je, očito, u velikoj mjeri završio kod ukrajinske vojske.

Hrvatska vojska već određeno vrijeme ima namjeru prijeći na VHS i VHS 2 strojnice karlovačkog proizvođača HS Produkta. Navedene strojnice koriste streljivo u NATO-ovu kalibru 5,56 x 45 mm. Dio je to strategije usklađivanja naše vojske s NATO-ovim standardima. M70, za koju je RH imala velike zalihe streljiva, bila je namijenjena vojnoj pričuvi. Također, određena količina navedenih strojnica svakako treba ostati u skladištima za brzo raspoređivanje i naoružavanje vojnih obveznika u slučaju pogoršanja sigurnosnog stanja u državi. Nadajmo se kako je netko od naših vojnih stratega mislio i na to. U protivnom, od HS Produkta žurno treba naručiti dodatne količine VHS strojnica kako bi se osiguralo naoružavanje pričuve i vojnih obveznika.

Isporuka vojne opreme o kojoj se, također, mnogo pričalo i pisalo bila je “isporuka 15-ak topova M-46” iz sastava HV-a u Ukrajinu. Danas znamo kako su otišla minimalno 24 navedena topa u kalibru 130 mm.
Ovi topovi, kojih HV ima 54, proglašeni su neperspektivnima i većinom su u vojnim skladištima. Maksimalan domet im je 27 kilometara. M-46, kao i haubice D-30 kalibra 122, kojih je u Ukrajinu isporučeno minimalno 18 komada, pokazale su se izvrsnima u Domovinskom ratu.

Pokazali se izvrsnima

Međutim, zbog usklađivanja s drugim NATO-ovim članicama odlučeno je da se navedene haubice postupno povlače iz uporabe i zamjenjuju kalibrom 155 mm. Velik problem i za jednu i za drugu vrstu topova u sastavu HV-a je streljivo. Iako je HV u svojim skladištima posjedovao značajnu količinu streljiva u navedenim kalibrima, ono datira još iz vremena Domovinskog rata. Posljednja provjera streljiva bila je 2015., a na tržištu je sve teže pronaći navedene kalibre. Streljivo u navedenom kalibru proizvode Rusija, Srbija i BiH. Hrvatska je svojim planom razvoja oružanih snaga odlučila snažiti komponentu visokomobilnih topničkih sustava u kalibru 155 mm. Nabava njemačkih samohodnih haubica Pzh 2000 u kalibru 155 mm bila je prvi korak u tom smjeru.

Postoje najave da će HV, kao kompenzaciju za isporuku M-46 i D-30, dobiti određeni broj novih Pzh 2000. Međutim, dotad ostaje nejasno u kojem će se smjeru razvijati topnička komponenta HV-a. Hrvatska trenutno posjeduje samo M-56 topove u kalibru 105 mm i Citer 155 mm L33 haubice kompatibilne s NATO-ovim sustavima. Ti sustavi nisu dovoljni ni za redovni sastav HV-a, a kamoli za naoružavanje pričuvnih topničko-raketnih pukovnija HV-a. Put Ukrajine uskoro bi mogle krenuti i samohodne haubice 2S1 Gvozdika 122 mm. HV ih posjeduje devet. Kada sagledamo sve navedeno, postavlja se ozbiljno pitanje – misli li itko na naoružavanje pričuvnog sastava HV-a te čime će se naoružati pričuvne postrojbe?

Hrvatska vojska u pričuvi ima stotine minobacača u kalibrima 60, 82 i 120 mm. Dio ih je zarobljen od JNA, dio kupljen, a postojala je i domaća proizvodnja za vrijeme Domovinskog rata. Najbrojniji su minobacači u kalibru 60 mm kojih posjedujemo više od 1000. Prema objavljenim podacima, u Ukrajinu je poslano više stotina minobacača u svim kalibrima, ali i tisuće mina za njih. Ovaj segment pomoći je najmanje sporan, a proizvodnja minobacačkih granata jedna je od rijetkih stavki namjenske industrije proizvodnje streljiva koja je zastupljena na teritoriju RH. U budućnosti bi trebalo ozbiljno razmisliti o nabavi pokretnih minobacačkih sustava, ali i radara za detekciju artiljerijske vatre bez kojih je moderno ratovanje gotovo nezamislivo.

Helikopteri nisu problem

Iako su nas uvjeravali kako su sustavi Igla i Strela 2M inferiorni u modernom ratovanju, pokazalo se kako su baš oni u Ukrajini uništili najviše ruskih letjelica. Tako smo uživo mogli gledati kako navedeni sustavi bez problema ruše moderne sustave kao što su Mi-35, Ka-52, Su-34 i Su-35. I Igla i Strela odavno su proglašene neperspektivnima za HV, a SAD nam je čak plaćao za njihovo uništavanje. Zauzvrat smo dobili manju količinu Stingera, ali ni približnu potrebnoj. HV je u fazi nabave francuskih sustava Mistral, međutim, još nije jasno na koji ćemo način nadomjestiti ručne, prijenosne, PZO sustave.

Možda najmanje sporna donacija Ukrajini je ona najveća – helikoptera Mi-8. Iako se na prvu čini kako smo ostali bez više od polovice transportne helikopterske flote, to baš i nije tako. Proces prizemljenja flote Mi-8 počeo bi za godinu dana. Jednostavno – istječu im međuremontni resursi. Helikopteri su nabavljeni za vrijeme Domovinskog rata i odradili su svoje. Ukrajinci i Poljaci će ih u svojim zavodima remontirati i bit će od velike pomoći obrani Ukrajine. Hrvatska bi na njihov remont potrošila bogatstvo, a pitanje je koliko bi on bio kvalitetan s obzirom na nedostatak originalnih dijelova iz Rusije. Ovako, ako na temelju navedene donacije dobijemo određeni broj helikoptera Black Hawk kojima ćemo kompletirati eskadrilu, HRZ će iz ove donacije profitirati.