ZDRAVKO REIĆ: Ovo je formula za zadržavanje supertalenta u Hajduku! A jedan podatak u vezi Brkljače je nevjerojatan

Bilo ih je koji su se nadali, pa i priželjkivali, malobrojni i očekivali da bi Marko Brkljača, donedavno supertalent Hajduka, mogao zaigrati u dresu Dinama u dvoboju za Superkup, ali je tu mogućnost otklonio razumni trener "modrih" Ante Čačić. Bit će vremena kada će Brkljača debitirati u modrom dresu i vjerojatno pokazati svoj raskošni talent. Taj mladić je, kako god okrenuli, postao točka ružnih nesporazuma na relaciji Oliver Brkljača - rukovodstvo Hajduka, obzirom da je tata Brkljača iznio niz primjedbi, neke su vrlo ružne ("u Hajduku rade zvijeri!"), ali poneke se čine logične obzirom da Brkljače raspolažu dokumentima kako se Marka tretiralo na Poljudu.

Bilo je onih u medijima koji su pokušavali pokazati kako su rukovodstva kluba - prijašnja i sadašnje - s razlogom zauzela front odbijanja na račun zahtjeva Brkljače i njihova agenta, pa su iz Hajduka najavili tužbu protiv Olivera Brkljače zbog iznošenja neistina. Baš bi voljeli da odvjetnici s Poljuda pokrenu taj postupak, jer će vrlo vjerojatno to biti jedna od uobičajenih praznih prijetnji. Ono što posebno intrigira, to nisu činjenice koliko je tko i što nudio, odnosno što su zastupnici Marka Brkljače tražili, već se jedan fakat čini doslovno nevjerojatan.

Radi se o tome da su sin i otac Brkljača navodno čak "četiri godine svaka dva dana putovali od Benkovca do Splita i natrag (cca 250 km)" kako bi Marko trenirao sa svojim vršnjacima na Poljudu. Tek se 2017. Hajduk odlučio registrirati Marka i to pod zaista skromnim uvjetima.

Rukovodstvo Hajduka, u ovom slučaju predsjednik Lukša Jakobušić i sportski direktor Mindaugas Nikoličius na kraju tog natezanja oko ugovora i uvjeta odlučili su "škartati" Brkljaču. Vjerojatno zbog prevelikih zahtjeva Brkljača, u biti zato, jer nisu željeli ili mogli udovoljiti traženjima.

I nije jedino Brkljača napustio Poljud, tu je niz slučajeva nekoliko mladih i vrlo talentiranih, koji su nezadovoljni otišli u druge klubove. Formula za zadržavanje tih talentiranih igrača mogla bi biti jednostavna. Eto recimo da se svi igrači, koji dolaze u Hajduka, u prvom redu povratnici, kojima su "bijeli" matični klub (Lovre i Nikola Kalinić, Livaja, Mikanović, Elez, Subašić, Vuković), prigodom potpisivanja ugovora, od kojih su neki vrlo visoki, odreknu po deset posto od svojih gaža u korist fonda za mlade - kadete, odnosno juniore. Vjerojatno bi kapetan Kalinić kao i drugi, koji se zaklinju u bijeli dres, rado pristali na takve "žrtve", ukoliko se takva odricanja u visini od deset posto predvide internim pravilnikom, to jest da to bude stalna praksa.

Bilo bi u tom slučaju "para ka‘ žala" za mlade posebno, jer bi i svi oni koji potpisuju prve profesionalne ugovore (Biuk, Ljubičić, Sentić, Sahiti, Pušktas, Čubelić, Šarić…) sigurno pokazali uviđavnost za takvu metodu svojevrsnog financiranja pomlatka.