ZDRAVLJE NA RATE: Kad dopunsko poskupi, a sigurnost izostane

HZZO je izvjestio da dopunsko zdravstveno osiguranje od 01. veljače 2026. kupuje na 180 eura

Od 1. veljače 2026. dopunsko zdravstveno osiguranje HZZO-a poskupjet će na 180 eura godišnje, odnosno 15 eura mjesečno. Odluka je donesena nakon provedenog savjetovanja s javnošću, a primjenjivat će se na sve postojeće i novougovorene policije. Prvi je to rast cijena dopunskog osiguranja još od 2013. godine, što je ministrica zdravstva Irena Hrstić opravdala kontinuiranim rastom cijena zdravstvenih usluga.

No rasprava o dopunskom zdravstvenom osiguranju ne bi se smjela svijestiti samo po pitanju cijene. Ključno je pitanje – što građani za taj novac zapravo dobivaju i hoće li to dobivati ​​i ubuduće.

Dopunsko osiguranje za većinu građana nije luksuz, nego nužnost. Njegova je osnovna svrha pokriti sudjelovanje u zdravstvenom sustavu – od pregleda i dijagnostike, preko lijekova, do bolničkog liječenja i ortopedskih pomagala. Drugim riječima, ono bi trebalo štititi građane od dodatnih troškova koji se, u trenutku bolesti, lako pretvaraju u ozbiljan financijski teret. Upravo zato dopunsko osiguranje mnogima omogućuje da se ne odgađaju preglede, terapije ili lijekovi zbog straha od troškova.

Problem nastaje onoga trenutka kada cijena raste, a vrijednost policije ostaje ista – ili se čak smanjuje. Ako se poskupljenje ne prati jasnim jamstvom da će dopunsko i dalje u potpunosti pokrivati ​​ono zbog čega ga građani plaćaju, postavlja se sasvim legitimno pitanje isplativosti. Zašto plaćati više ako se opseg prava ne širi, a rizici ostaju isti?

Još je ozbiljna posljedica mogućnosti da dio građana, suočen s višom cijenom, odustane od dopunskog osiguranja. Takav bi scenarij mnoge gurnuo prema privatnim poliklinikama i osiguranjima, koja su u pravilu znatno skuplja. Time se ne rasterećuje javni sustav, nego se dodatno produbljuju razlike i stvara opasan presedan „dvaju zdravstvenih sustava“ – jednog za one koji mogu priuštiti privatnu skrb i drugog za sve ostale.

Na kraju ostaje i pitanje dugoročne održivosti. Je li model koji se oslanja na povremena poskupljenja dopunskog osiguranja doista rješenje za financijske probleme zdravstva? Ili se time samo kratkoročno krpaju rupe, dok se teret prebacuje na građane, bez stvarne reforme sustava i bez jamstva kvalitete i dostupnosti zdravstvene skrbi?

Rasprava o cijeni dopunskog zdravstvenog osiguranja stoga mora biti više od puke računice. Ona mora uključiti ozbiljan razgovor o njegovoj stvarnoj vrijednosti, socijalnoj pravednosti i, prije svega, o budućem javnom zdravstvenom sustavu koji bi trebao biti dostupan svima, a ne samo onima koji mogu priuštiti sve skuplje policije.

** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**