ŽELJKO BALALA, dragovoljac Domovinskog rata ( 28.3.1970. - 27.10.1991.) - "HTIO JE ŽIVJETI, ALI MU NISI DALI"

Željko Balala bio je jedan od onih hrabrih mladih ljudi koji su svojim životima branili domovinu u teškim trenucima Domovinskog rata.

Rođen 28. ožujka 1970. godine u Đurđevcu, Balala je odrastao u katoličkoj obitelji kao sin jedinac roditelja Cecilije i Ivana.

Njegova posvećenost poslu i odanost prijateljima isticala se već od ranih dana.

Po završetku osnovne škole u Đurđevcu, odlučio se za poziv u policiji, upisavši srednju policijsku školu u Zagrebu. Godine 1989., po završetku školovanja, postaje pripadnik Antiterorističke jedinice Lučko, gdje se dokazao kao predan i odgovoran policajac.

Nakon demokratskih promjena premješten je u PU Bjelovarsku, Policijsku postaju Đurđevac, gdje ga je zatekao i Domovinski rat.

Željkov život i službu ubrzo je prekinuo početak Domovinskog rata, gdje se aktivno uključio u obranu domovine na Zapadnoslavonskoj bojišnici, posebno na područjima Daruvara, Pakraca i Lipika.

Dana 27. listopada 1991., tijekom akcije čišćenja u selu Kukunjevac, Balala je nestao zajedno sa suborcima Slobodanom i Božidarom Ćolićem, ostavivši iza sebe suprugu Snježanu i šestomjesečnog sina Luku.

Njegov nestanak bio je težak udarac za obitelj i sve koji su ga poznavali. Posmrtni ostaci identificirani su i ekshumirani u travnju 1992. godine, a Željko Balala pokopan je u Đurđevcu, a sin Luka, koji je odrastao bez oca, jednom prilikom prisječajući se oca  napisao riječi ponosa:

Ove riječi svjedoče o hrabrosti i ljubavi prema domovini kojom je Željko nadahnuo svoju obitelj i sve one koji su ga poznavali. Njegova žrtva ostaje duboko poštovana, a sjećanje na njega trajno je u srcima njegove obitelji i sunarodnjaka.

Počivaj u miru Božjem školski, radni i ratni prijatelju i kolega!