Željko Glasnović: DEMANTI!

Sinoć je, petak 19. travnja, u emisiji „Bujica“ koju vodi gdin Velimir Bujanec, a u kojoj je gost bio gdin Denis Šešelj, iznijeto više laži na račun mene kao nezavisnog kandidata za Izbore u RH 2024. u vezi mojih „pregovora“ s Domovinskim pokretom (DP). Te laži se, naravno, ne temelje na prethodnom traženju istine jer da jesu, valjda bi me netko nazvao u ovih mjesec dana i pitao o čemu se radi, poslušao drugu stranu, raspitivao se malo o tome, a ne priče „rekla-kazala“ za svoju vlastitu promidžbu plasirao kao činjenice i istinu. Nekima tu i nije baš do istine, čini se, ali o tome drugi put. Ja sam, prije svega, vojnik te imam časnički kodeks. Nikada svoju riječ ne bih pogazio, ili izdao nečije povjerenje. Ono što kažem iza toga i stojim. Do smrti. Nikada nikakvi dogovori nisu postojali između DP i mene u smislu da ja idem u XI. izbornu jedinicu jer je opće poznato kako sam za prošlih izbora tamo teško oštećen (pučki: pokraden) i kako sam još uvijek s njima na sudu. Sve dok je ista mašinerija dolje, nitko mandat dobiti neće osim HDZ-a. Toga je svjestan i DP te zato i nisu imali kandidata za dijasporu, što je gdin Kolakušić sam jučer i potvrdio, a što se i pokazalo istinitim nakon izbornih rezultata. Ja sam valjda trebao poslužiti kao „korisni idiot“ kako me Ćipe nazvao, tek toliko da narod vidi da DP brine i za dijasporu. Dakle, tvrditi da smo mi imali dogovor da ja nosim XI. izbornu jedinicu i da sam na kraju ja to iznevjerio i u zadnji tren se predomislio je čista kleveta, koja je kazneno djelo i zakonom utuživa kao takva (čl.149. st. 1.), isto kao i kazneno djelo protiv časti i ugleda (čl.148. st. 1.) Po V. Bujancu, a onda i po svima onima koji su ovakvu laž prikazivali kao istinu, širili je i na taj način obmanjivali narod predstavljen sam indirektno kao nečasni čovjek koji ne drži do svoje riječi, koji laže i vara narod koji tobože predstavlja. Ako mi je išta u životu sveto, osim moje vjere u dobroga Boga onda je to riječ, čast i obraz – kršćanska etika i moral. Po časničkom kodeksu, i po zapovijedima Božjim, nastojim živjeti, trudim se i borim od kad znam za sebe i nije mi problem priznati kad sam slab i kada padnem (ipak ovdje to nije slučaj); za razliku od nekih drugih kameleona kojima za novac i vlast nikakvu laž nije problem izreći. Osim laži i klevete, ponovljene u više navrata u različitim emisijama „Bujice“ od strane voditelja V. Bujanca, provlači se također i priča Stipe Mlinarića „Ćipe“ kojeg sam jasno pitao kroz neobavezni razgovor nakon svog obrazloženja zbog čega ne idem u XI. izbornu jedinicu, da može li mi možda DP ponuditi neko (bilo koje) mjesto na nekoj njihovoj listi na što mi je on odgovorio: „Ne, sve je popunjeno" – da bi poslije pričao kako smo mi „imali gotov dogovor koji sam ja iznevjerio“. Ne razumijem, imali su dogovor s osobom koja za taj dogovor ne zna? „Sve je popunjeno“ je vrlo jasan i nedvosmislen odgovor. Što sam ja trebao reći, možda: „izbacite nekoga i uzmite mene?“ - Nikad! Ja sam hrvatski časnik. Imam čast i dostojanstvo i pritom ne mislim da sam veći od nekoga drugoga. Dakle, ovdje pričamo o vremenu dok ja još nisam bio član HSP-a. Pričamo o studenome 2023. godine. Nakon toga, do dandanas nitko me više nije nazvao iz te stranke, nitko mi nikada nije ponudio nekakvo mjesto niti mogućnost da idem s njima. Jasno su mi rekli, „sve je popunjeno“, a to „popunjeno“ ste vidjeli na listama. Tada još nije postojala koalicija niti sa Sinčićem niti s Kolakušićem, a vjerujem niti s puno njih za koje se kasnije našlo mjesto. I Bogu hvala da jest tako bilo. Ja nemam problem s time da svatko svoju listu sastavlja kako hoće i s kim hoće. Ponavljam, ja sam vojnik. Ja to ne shvaćam u smislu „ne vole me“; ja sam to prihvatio kao gotovu stvar. Svatko odlučuje po svojoj savjesti. Ali... nakon svega ići mene javno blatiti i pričati ljudima laži da ja nešto nisam htio i da sam ja nešto obećao, a nisam održao svoju riječ – zastrašujuće je prije svega. Ja sam radi takvih izjava, a koje su očito samo bili izgovori za hrvatski narod, već mjesec dana izvrgnut neviđenom linču ljudi, kojeg se ne bi posramio ni sv. Stjepan kojeg su kamenovali.

Potom prolazi par mjeseci, ulazim u HSP. Na mene kreće drvlje i kamenje već tada jer sam "politički naivan i glup" i nisam išao s DP. Šutim i tada, ne želeći ljudima koji su se okupili oko DP neposredno prije Izbora rušiti nadu. U DP-u ima jako dobrih glava, i zbog njih, i zbog zajedništva ljudi koje je nastalo smatrao sam da je bolje pretrpjeti napade nego raspršiti desnicu i raditi raskol. Kreću pregovori HSP-a i DP-a. Odbijaju nas. „Minornu stranku“, kako je neki nazivaju (najstarija hrvatska parlamentarna stranka; s vrlinama i manama). Kreću opet napadi jer do ljudi dolaze "informacije" kako smo tražili egomanijačke uvjete i ucjenjivali DP. Mjesec dana, nitko se iz HSP-a nije oglasio da objasni ljudima da nije problem bio u HSP-u. Šute zbog časnih ljudi u DP ne želeći raditi podjele. Sve dok se nije dogodio podcast „Velebit“ u kojem je gostovao gdin Mario Radić i koji rezultira otvorenim i hladnokrvnim laganjem kako smo mi tražili nenormalne zahtjeve za koaliciju od nekih 4-5 prvih mjesta i 5-6 drugih mjesta na izbornim listama. To veze sa zdravim razumom nema. Zbog čega bismo išli kopati jamu pod sobom tražeći takvo nešto? Svjesni smo da ozbiljniji izborni rezultat sami ne možemo ostvariti. To bi išao, doslovno, tražiti netko tko upravo želi da ga odbiješ. Tražiti tako nešto kao stranka koja se tek vraća nakon dugo godina izbivanja s političke i medijske scene, u samu političku arenu zvanu Sabor RH ravno je unaprijed isplaniranom samouništenju stranke.

To bi, prvenstveno od HSP-a bilo oholo i egoistično te takav stav ne doprinosi zajedništvu i baš stoga je i plasiran u javnost na takav način jer drugo opravdanje pred narodom, koji je isto tako želio zajedništvo, valjda nisu imali. Tipičan školski primjer manipulacije: klasična zamjena teza i obrnuta psihologija. I ljudi su nasjeli.

Istina je sljedeća: HSP, svjestan da sam ne može ostvariti izborni rezultat, a zajedništvo desnice je nužno ako želimo nešto promijeniti u Hrvatskoj, išao je na to da nam u jednoj jedinoj izbornoj jedinici daju jedno nositeljsko mjesto. U jednoj jedinici. To je sve što su tražili čelnici HSP-a. Ja sam bio svjedok tih pregovora. To mjesto HSP tražio je za mene. U više navrata gdin Radić je to decidirano odbio ne ostavljajući mogućnost daljnjih pregovora. Nakon toga dva nositeljska mjesta u dvije izborne jedinice dao je Kolakušiću i Sinčiću, drugo mjesto na listi Lovrinoviću, a nakon toga otišao je u podcast emisiju. Ostalo je povijest...

Ja sam odmah po završetku rečenog podcasta u kojem je gostovao gdin Mario Radić zvao predsjednika stranke DP da mi objasni zbog čega javno lažu? Do danas nije podigao slušalicu. Valjda je jasno zašto. Još jasnije je postalo kad su sutradan članovi i dužnosnici DP-a počeli nazivati nas i ispričavati se za iznesene laži svoga dopredsjednika stranke, kao i zbog uvreda iznesenih u emisiji „Bujica“ od strane Ćipe i Bujanca. Da se odmah razumijemo, ja sebe ne smatram nikakvom veličinom, i nemam problem s tim što me netko odbio, što za mene nije bilo mjesta (a potom za neke druge jest); svatko bira sam i svatko snosi posljedice svoga izbora pa kakav god on bio. Također, moj čin i zasluge u ratu isto tako ne daju mi nikakav legitimitet da tražim ikakvo prvenstvo nad i kim (nikada i nisam!) – mjesto za mene na jednoj listi isključivo je tražio HSP. Ono što mene, osobno pogađa, izvrtanje je istine nakon svega i optuživanje za nešto što uopće nije ni u najgrubljem opisu mojega karaktera. Unatoč svemu ovome, dijelom slijepi i dijelom obmanjeni narod me i dalje naziva izdajnikom i plaćenikom HDZ-a, razaračem desnice, egomanijakom, foteljašem, namjernim saboterom, onim koji želi zlo svojoj Domovini, korisnom budalom, naivnim idiotom i licemjerom. Došlo je do toga da mi se čak i prijeti, proklinje mi se obitelj, od generala hrvatske vojske preko noći postao sam četnički vojvoda koji želi zlo svojoj Domovini. Svojim izjavama ukaljali su mi ime, čast i obraz. I to ljudi koje ja poznajem, nakon čega su se taktički povukli puštajući masu s kamenjem u rukama na mene. Dok oni mudro stoje sa strane svo ovo vrijeme i gledaju kako se masa iživljava nad osobom koja s tim i takvim optužbama nikakve veze nema. Šuteći i znajući da je krivica njihova.

Nakon ovih izbora ostao sam etiketiran kao društveni gubavac dok oni kojima nije problem davati ovakve i slične izjave, a dva dana prije toga sjediti sa mnom za istim stolom ne govoreći i ne pitajući ništa, likuju po svojim profilima tražeći da se ja javno ispričam što sam doveo desnicu u ovu poziciju! Zastrašujuće i nadasve ponižavajuće!

Ipak, duboku zahvalnost izražavam svima onima koji su, unatoč svemu, istinu tražili i zahtijevali informacije s obje strane, iako ih je jako malo, došli su me otvoreno pitati što se dogodilo, a ipak nisu zaključke proizvoljno donosili sami i onda to plasirali kao nepobitnu istinu. Još jednom se pokazalo kako nama Hrvatima za neuspjeh prečesto bude kriv netko drugi. Drugi su nam naravno i Mesića doveli dva puta na vlast, Josipovića, a isto tako i Milanovića. Nismo mi. Drugi su. Zvonko Bušić, 33 godine proveo je zatvoren zbog ljubavi prema svojoj domovini. Prije nego je umro pitao me "Željko, što je s ovim narodom"? Znao sam točno na što misli, ostao sam šuteći. Nekoliko dana nakon toga oduzeo si je život. Nama Hrvatima ni njegova smrt ni žrtva nisu bile dovoljne da progledamo!

Unatoč svemu idem dalje, čistog obraza i čiste savjesti, spreman podnijeti i teže za Domovinu i narod. Dolaze nam europarlamentarni izbori, za kukanje nema vremena. Napominjem, ovaj moj demant napisan je 'sine ira et studio' (bez mržnje i pristranosti).

Bog je gospodar povijesti, a istina uvijek pronađe svoj put. Bog i Hrvati.