Ženevski sporazum: Povijesni pokušaj zaustavljanja agresije i prekretnica u međunarodnom priznanju Hrvatske

Na današnji dan prije 34 godine, 23. studenog 1991., u Ženevi je potpisan Sporazum o prekidu vatre koji je, usprkos stalnim napadima na hrvatska područja, označio ključni diplomatski iskorak u naporima za zaustavljanje ratne agresije na Hrvatsku. Sporazum su potpisali hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, savezni sekretar za narodnu obranu general Veljko Kadijević te posebni izaslanik Ujedinjenih naroda Cyrus Vance — čovjek koji je tada postao novo lice međunarodnog posredovanja u jugoslavenskoj krizi.

Iako je riječ o četrnaestom pokušaju uspostave primirja tijekom Domovinskog rata, Ženevski sporazum imao je dalekosežne posljedice koje su nadilazile trenutnu situaciju na bojištu.

Teški kompromisi i strateška mudrost na putu prema miru

U jeku najžešćih napada na hrvatske gradove i sela, kada su Vukovar, Škabrnja, Slunj, Saborsko, Nadin, Ernestinovo i brojna druga mjesta vapila za humanitarnom pomoći i obrambenim snagama, Ženevski sporazum predstavljao je jedini realni prostor za diplomatsko djelovanje.
Bio je to preduvjet za dolazak mirovnih snaga UN-a te temelj za kasnije sporazume, među kojima i Sarajevski sporazum iz siječnja 1992., kojim je napokon uspostavljeno sveobuhvatno primirje.

Sporazumi su se oslanjali na dogovor o povlačenju garnizona JNA iz ključnih dalmatinskih gradova – Splita, Šibenika, Zadra i Ploča – što je potvrđeno u Žitniću samo dva dana prije ženevskog susreta. Time je Hrvatska, unatoč golemim žrtvama i porazima, uspjela izboriti prve korake prema stabilizaciji i obrani preostalih slobodnih područja.

Napadi unatoč primirju: Laslovo, Zadar, Dubrovnik, Osijek

Iako je potpisan kao pokušaj smirivanja ratnih napetosti, Sporazum o prekidu vatre nije zaustavio novu eskalaciju sukoba.
U isto vrijeme kada su se delegacije potpisivale na dokument u Ženevi, Srpska dobrovoljačka garda i JNA pokrenule su napade na sela na osječkom području. Laslovo je tog dana bilo gotovo neprestano granatirano te je, u potpunom okruženju i bez mogućnosti obrane, donesena odluka o napuštanju sela. Pala je i 24. studenog.

Na udaru su istovremeno bila zadarska zaleđa, a Dubrovnik — iako od strane međunarodnih predstavnika proglašen “otvorenim gradom” — nije bio pošteđen.
U presudnim trenucima, na ideju da bi se Dubrovnik formalno proglasilo nenaoružanim gradom, tadašnji ministar zdravstva i predsjednik Kriznog stožera Republike Hrvatske, dr. Mate Granić, ratnom je gradonačelniku Nikoli “Ćići” Obuljenu poručio da bi se takvi prijedlozi smatrali veleizdajom. Dva tjedna kasnije, 6. prosinca 1991., Dubrovnik je pretrpio najteži napad, u kojem su poginuli brojni civili i branitelji — no grad je unatoč svemu ostao neosvojen.

Osijek je sve do 5. prosinca bio u polu-okruženju, izložen neprekidnim topničkim napadima, dok su Drniš i druga područja trpjela nova osvajanja i razaranja.

Cyrus Vance — diplomat koji je otvorio vrata Ujedinjenim narodima

Ulazak UN-ovih mirovnih snaga u Hrvatsku bio je izravna posljedica ženevskih dogovora. Iako će se kasnije pokazati da međunarodna zajednica nije uspjela zaštititi civile niti u Hrvatskoj, niti u Bosni i Hercegovini, Vanceovo posredovanje presudno je promijenilo dinamiku međunarodnih pregovora i marginaliziralo dotad neučinkovitu Europsku zajednicu.

Njegova se misija, često osporavana i kritizirana, ipak pokazala presudnom za pripremu daljnjih diplomatskih koraka.

Put prema međunarodnom priznanju i članstvu u UN-u

Tek nekoliko mjeseci nakon Ženeve, 22. svibnja 1992., Hrvatska je primljena u članstvo Ujedinjenih naroda. Taj povijesni događaj označio je vrhunac međunarodnog priznanja i potvrdio punu suverenost hrvatske države.

U prvim godinama članstva, Hrvatska se posvetila diplomatskim naporima za okončanje agresije i mirnu reintegraciju okupiranih područja, koja će kulminirati Erdutskim sporazumom i konačnim povratkom Podunavlja.
Istodobno, hrvatski diplomati počeli su sudjelovati u radu ključnih tijela UN-a, gradeći reputaciju države čvrsto posvećene multilateralizmu, ljudskim pravima i međunarodnoj sigurnosti.

Dan velike diplomatske pobjede: Hrvatska je predah pretvorila u snagu

Iako su mnogi u Ženevskom sporazumu vidjeli ustupak agresoru, povijest je pokazala drukčiji pogled. Hrvatska je iskoristila privremeni predah da konsolidira svoje obrambene snage, izgradi vojnu učinkovitost i pripremi temelje za vrhunske oslobodilačke operacije koje su 1995. godine donijele konačnu slobodu i teritorijalnu cjelovitost.

Današnji dan ostaje zapisano svjedočanstvo da se domovina, kako kaže poruka tog vremena, gradi srcem, brani mudrošću i čuva hrabrošću. A Ženevski sporazum, premda daleko od idealnog, predstavljao je ključan trenutak u dugom putu prema hrvatskoj slobodi i međunarodnom priznanju.