Žestoki i brutalni progoni kršćana u Sjevernoj Koreji, Kini i islamskim zemljama

11.03.2020. 11:29:00

„Križ je pod našim nogama“

Progonjen svaki osmi kršćanin

Mnogima se od nas čini da živimo u civiliziranom svijetu. U svijetu gdje se poštuje drugog i drukčijeg, po boji kože, po vjeroispovijedi, po političkom uvjerenju. Ali nažalost nije tako. Prema listu „World Watch“ za 2020. godinu spominje se da je progonjeno oko 260 milijuna kršćana u 73. zemlje svijeta. Kritično je stanje u Sjevernoj Koreji i Sahelu. Kršćanske zajednice u Iraku i Siriji sve su manje. Izvještaj o silini tih progona predstavila je organizacija „Open Doors“ talijanskom Zastupničkom domu.

Sjeverna Koreja na prvom je mjestu

Sjeverna Koreja već je osamnaestu godinu na prvom mjestu po silini progona kršćana. U toj je zemlji, prema podatcima organizacije „Open Doors“, u radnim logorima zatočeno između 50 i 70 tisuća kršćana. Na ljestvici progonitelja kršćana potom su zemlje s jakom islamsko-fundamentalističkom komponentom: Afganistan, Somalija, Libija, Pakistan. Kritično je stanje i u Latinskoj Americi, gdje su svećenici i vjernici suočeni s organiziranim kriminalom. U čitavom svijetu zatvoreno je ili napadnuto 10.000 crkava. U Iraku je prije 2003. godine bilo 1,5 milijuna kršćana, a danas ih ima oko 200.000. U Siriji, koja je već niz godina u ratu, broj kršćana smanjio se s više od 2 milijuna na 744.000. Prema organizaciji „Open Doors“, u svijetu je zabilježeno više od 8.000 zlostavljanja žena koja se temelje na vjerskoj diskriminaciji.

Progoni kršćana u Kini

Vjerojatno mnogi znaju da je širenje kršćanstva na tlu Kine neuspjelo. Kina je prvi put primila kršćanstvo preko misionara Mattea Riccia. Ali, kršćanstvo se prestalo širiti za vrijeme Mao Ce Tunga. Crkva je jednim dijelom odvojena od Rima, te je nastala Narodna crkva, koju kontroliraju kineske vlasti. Katolička crkva, koja je vjerna papi i univerzalnoj Crkvi, je u ilegali. Najnoviji podatci koji stižu iz Kine govore da kineske vlasti uništavaju crkve, pale križeve, prekidaju vjerske obrede – sprovode. To su podatci iz sredine 2019. godine. Catholic News Agency prenijela je podatke kako u Kini nema vjerske slobode. Sudionicima katoličkih obreda koje se zatekne u obredima prijeti istraga, zatvor, najmanje dva tjedna. Ono što je pomalo smiješno, ali više tragično, jest činjenica da kineske vlasti pokušavaju mijenjati Bibliju kako bi bila prilagođena njihovim komunističkim standardima. Godine 2019. u kineskoj pokrajini Henan prekinuta su dva sprovoda, a sudionicima sprovodnog obreda prijetilo se da će biti uhićeni zbog održavanja vjerske službe izvan crkvenog objekta. Tako Kina, sve od Mao Ce Tunga do danas, prednjači po svakoj vrsti okrutnosti prema kršćanima. Kineske su vlasti postrožile zakon protiv kršćana. Lokalni političari moraju zapisivati broj osoba koje vjeruju u Boga. Tim se službenicima prijeti ako kojim slučajem pogriješe broj vjernika. Svaki dan bivaju ispitivani o tome koliko je vjernika u nekom selu ili gradu.  Izvještaje lokalni političari podnose jednom dnevno, a nekada i dva puta. Da je to tako prenosi Christian Headlines. Nakon što je neka osoba prijavljena kao novi vjernik, toj se osobi mora ograničiti kretanje i mora se prijavljivati svaku zatečenu situaciju s tom osobom.

Progoni kršćana u islamskim zemljama

Treći međunarodni kršćanski forum, održan u Moskvi, u svome dokumentu spominje kako se proteklih deset godina kršćansko stanovništvo Bliskog istoka smanjilo za 80%. Donijeli su turobne zaključke – da će takvim trendom kršćanstvo nestati s tih prostora. U Siriji je u gotovo svim najvećim gradovima nestalo kršćanske populacije. Andrew White, poznat kao „Bagdadski vikar“ izjavio je:  „Došlo je vrijeme kraja, nema kršćana. Neki kažu da bi kršćani trebali ostati da održe povijesnu nazočnost, ali je to postalo vrlo teško. Budućnost zajednice vrlo je ograničena.“

Islamski ekstremisti

U jednom videu koji je objavila jedna teroristička organizacija, ekstremist je poderao sliku pape Franje i pape emeritusa Benedikta XVI. rekavši: „Zapamtite ovo, vi kuffar  (nevjernici) – bit ćemo u Rimu, mi ćemo biti u Rimu, inšala  (Alahova volja)“. I nastavio je: „Nakon svih njihovih (papinskih) napora, religija križa bit će ta koja će biti razbijena“. U Keniji muslimani prave pritisak na kršćane da napuste kršćanstvo i prihvate islam. One koji su odbili islam kao novu vjeru islamski su teroristi sasjekli mačetama. Islamskog radikalizma i ekstremizma ima i u Nigeriji. I u toj je zemlji bilo kršćana koji su bili masakrirani. U Pakistanu je na snazi zakon o prisilnom radu kršćana, unatoč zakonu protiv ropstva. Tko odbije pristup islamu, slijedi mu prisilan rad, a neke smrt. U Iranu novoobraćeni kršćani žive u velikom strahu. U Iraku ISIS ubija ljude u ime islama. Neki su kršćanima odrubili glavu. A neki su spas pronašli u Turskoj. Maroko je dom nekoliko tisuća kršćana koji žive diljem zemlje. Prisiljeni su se moliti na tajnim mjestima. U zemlji je na snazi pritisak na kršćane da se odreknu svoje vjere. Nesnošljivosti prema kršćanima ima u Ugandi i Egiptu.

Znakovite poruke u oskvrnjenim crkvama u Iraku

Evo nekoliko poruka, grafita islamske države: „Nema mjesta križu u islamskim zemljama“, „Križ je pod našim nogama“. Kipove Blažene Djevice Marije i Isusa u porušenoj crkvi ISIL je koristio kao mete za gađanje. U jednoj porušenoj crkvi u Iraku pronađeno je pismo na njemačkom jeziku: „O, vi štovatelji križa, sve ćemo vas pobiti, Njemačka je islamska zemlja, slabi ste i ne pripadate ovamo… O, vi križari, nemate mjesta u islamskim zemljama, ili otiđite ili ćemo vas ubiti.“ Ni u Sudanu situacija za kršćane nije bajna. Kršćani su diskriminirani, uznemirivani i ruše se njihove crkve. Progoni kršćana događaju se bez prestanka, od Bangladeša do Nigerije.

Kako muslimanski izbjeglice nazivaju Švedsku

Za Švedsku znamo da je jedna od europskih država koja je najpoznatija po prihvaćanju islamskih izbjeglica, migranata. Odavno se Švedsku smatra sigurnim utočištem za izbjeglice i migrante svih vrsta. Neki Švedsku smatraju „svjetskom humanitarnom savješću“. Kod nas u Zagorju ljudi znaju kazati: „Za hvalu su mu rekli da je bedak“. A neki migranti koji su se „uhljebili“ u švedskom društvu, zemlju u kojoj žive nazivaju: „Europsko središte silovanja“.

Umjesto zaključka

Možda će netko od čitatelja ovoga teksta reći da sve naprijed napisano nije istina, da je izmišljeno. Nažalost, sve je istina. A puna istina još je gora, ovo je samo skraćena verzija svega onoga što se u svijetu događalo i događa u ovome stoljeću. Spomenuti progoni, grafiti puni mržnje, ubijanje, razaranje crkava, progoni kršćana u Kini, Sjevernoj Koreji i islamskim državama dogodili su se tijekom posljednjih desetak godina. Nijedan navedeni podatak ne odnosi se na događaje iz prošlog stoljeća. Sve ove podatke i još mnogo toga o progonu kršćana u 21. stoljeću može se naći na internetskim stranicama. Zar je ovo stoljeće doista stoljeće okrutnosti i nasilja nad kršćanima? Zašto svi šute? Zašto se o tome jasnije i glasnije ne govori? Kome je cilj šutjeti o progonu kršćana? Je li multikulturacija u Europi važnija od istine? A gdje je multikulturacija u Kini, Sjevernoj Koreji, islamskim zemljama??? Gdje su silni mediji kršćanske Europe i drugih kršćanskih zemalja? U čijim su rukama da ovako unisono šute o progonima i ubijanju stotina tisuća kršćana? Jesu li baš svi u rukama ateista? Ako jesu, i ti ateisti moraju biti svjesni da su i oni „kršćani“ za progonitelje kršćana, da će mrzitelji kršćanstva, čim to budu mogli, jednako ubijati i njihovu djecu. Zamislimo da je tijekom posljednjih desetak godina poubijano onoliko životinja koliko je ubijeno kršćana, samo zato što su kršćani. Potom zamislimo reakcije zapadnih medija na to okrutno ubijanje životinja. Svi bi se unisono digli na noge, vrištali protiv ubojica, a štitili nedužne životinje!!! Bože moj, u kakvom li prijetvornom svijetu živimo! U svijetu prijetvornog morala, prijetvorne etike, prijetvorne humanosti, prijetvorne solidarnosti!!!  

Molitva u kušnji i progonstvu, Psalam Davidov (Ps 141)

Prizivljem te, Gospodine, k meni pohitaj! Slušaj glas moj kojim tebi vapijem! Nek’ mi se uzdigne molitva kao kâd pred lice tvoje, podizanje mojih ruku nek’ bude k’o prinos večernji! Na usta mi, Gospodine, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih! Ne daj da mi se srce zlu prikloni, da bezbožno počinim djela opaka; i u društvu zlotvora da ne blagujem poslastica njihovih! Nek’ me samo udari pravednik, ljubav je što me kara, al’ ulje grešničko neće mi glavu pomazat’; zloći njihovoj oprijet ću se uvijek svojom molitvom. Kad strovale niz hridinu suce njihove, razumjet će kako blage bjehu riječi moje. Kao kad orač ore i para zemlju, tako će im se na rubu Podzemlja kosti rasuti. U te su, Gospodine, uprte oči moje, k tebi se utječem, ne daj da mi duša propadne! Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca! Nek’ u vlastite zamke upadnu zlotvori, a ja neka im umaknem!

Izvorni autor: Vladimir Trkmić/PDN/Foto:ilustracija

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.