Kao što je poznato Koordinacija braniteljskih udruga iz Splita se žestoko obrušila na udrugu VeDRA, koja okuplja veterane Domovinskog rata i antifašiste, optuživši je za, kako oni tvrde, "političku manipulaciju, ideološku prijevaru i pokušaj revizije istine o Domovinskom ratu". Priopćenje u ime branitelja je potpisao Zoran Buzdovačić.
Najviše su napali generala Luku Džanka, spominjali su da je bio u JNA, navodili su da ga je Tuđman umirovio prije kraja Domovinskog rata, umanjuju mu zasluge. No, podaci MORH-a govore da je Džanko bio u "Oluji" i brojnim drugim bitkama, ispitivali su ga i haaški istražitelji, a i mnogi časnici HV-a i političari koji su stvarali suvremenu Hrvatsku su bili u JNA – Tuđman, Tus, Bobetko, Stipetić... I svoje znanje su upotrijebili za stvaranje domovine, jer ratove dobivaju i vode učeni i mudri ljudi, te pametno odrađena vojna strategija. A Hrvatska je takve ljude, srećom, imala.
Također, sve napade osudio je i njegov sin Goran Džanko, navodeći da mu oca napadaju dok se on bori za život nakon teške prometne nesreće. Cijelo pismo sina pročitajte u okviru teksta.
General-bojnik Luka Džanko rođen 23. kolovoza 1945. u Perkoviću kod Šibenika. U Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA) imao je čin potpukovnika. Napustio je JNA 1991. i pridružio se Oružanim snagama Republike Hrvatske (HV). U kolovozu 1991. postavljen je za prvog zapovjednika Južnog bojišta. U travnju 1992. godine na čelo zapovjedništva Južnog bojišta imenovan je general Janko Bobetko, a general Džanko postaje jedan od njegovih najbližih pomoćnika.
Tijekom operacije "Bljesak" general Džanko sa svojim postrojbama napada srpske položaje iz smjera Nove Gradiške, te je zajedno sa svojim postrojbama prvi ušao u Okučane. General Džanko je 1995. sudjelovao u operaciji "Oluja", tj. u borbama u Sjevernom sektoru na području Banovine, te zapovijedao operativnim pravcem Hrvatska Kostajnica koji je bio u zoni odgovornosti generala Petra Stipetića. General Džanko umirovljen je u činu general-bojnika u ožujku 1996. godine.
– Vjeran načelima demokracije i dokazani domoljub, general Džanko odan je Ustavu Republike Hrvatske koju je branio u Domovinskom ratu, a na tom tragu promotor je i zaštitnik antifašizma kao jednog od temelja državnosti Republike Hrvatske – navode njegovo suborci okupljeni u udruzi VeDRA.
Naime, general je na području cetinskoga kraja 1991. godine imao dvije "epizode" i obje se smatraju pozitivnim. I prije 1991. godine Džanko je kao pukovnik JNA bio poznat velikom broju ovdašnjih stanovnika jer je imao ulogu zapovjednika pričuvne brigade tadašnje vojske u kojoj su kao rezervisti bili raspoređeni brojni Sinjani i Cetinjani. Iste osobe koje su nakon velikosrpske agresije na cetinski kraj svoja stečena znanja i iskustva u JNA stavili u obranu Hrvatske. Uključujući i veliki broj pričuvnih oficira koji su bili među prvim zapovjednim kadrom u budućoj 126. brigadi.
Komentari: Ružno, sramotno, nedopustivo...
Stotine Dalmatinaca su se javili na mailove Slobodne Dalmacije, kao i na naš FB profil, te su u većini davali podršku Džanku. Neki su bili i protiv njega, tvrdeći da mu zamjeraju jer je bio protiv HOS-a i pozdrava ZDS.
Ovo su neki od komentara:
– Ovo nama dragovoljcima i veteranima Domovinskog rata ne treba. Ružno je. Sramotno. Čemu međusobno pljuvanje!? U ratu smo bili jedni uz druge protiv zajedničkog protivnika. A udruge? One ne predstavljaju hrvatske branitelje, već samo svoje članove. Pa i ako su im svi članovi hrvatski branitelji. To zato što ima masa udruga, ali one sve skupa okupljaju tek neznatan broj hrvatskih branitelja. No, načelno nemam ništa protiv ijedne udruge dok se drži svojega statuta i djeluje u okviru Zakona o udrugama. Svakom njegovo veselje...
– Generale, brz oporavak, da još koju godinu proživite uz svoju djecu i unuke! Svako dobro Vam želim! Luka je bio moj zapovjednik dvije godine, nek mu Bog podari zdravlje.
– U pravu je Džanko, antifašisti su bili i oni koji su nas oslobodili u drugom svjetdkom, ali i naši dični branitelji koji su nam osigurali suvremenu Hrvatsku. I jedni i drugi borili su se protiv dva zla i jednima i drugima treba odati počast. Mislim da se za takvu Hrvatsku borio Džanko. A danas, ako nisu ustaški orijentiran, nisi za Hrvatsku. Kakva glupost.
– Koliko besmislenih udruga na jednom mistu, bespotrebni državni trošak.
– Gle Hrvatska i Hrvatstvo nekom profesija nekom bankomat, a meni jedina ljubav koja traje. Pozdrav svima što Hrvatsku žive.
– Nema smisla s njima polemizirati...
– Više nema Srba, sad su branitelji koji nisu za ustašizaciju neprijatelji. Tuga.
– Gorane, nisi jedini koji prolazis nepravd
– Isto kao SUBNOR. Samo privilegije. Zaboravili zašto su se borili. Koliko imao lažnih branitelja ne bi bilo čudno.
– Bravo Gorane! Oporavak ocu i podrška obitelji. Hrabro i ponosno naprijed.
– Pa HV su osnovali i organizirali visoki časnici koji su bili u JNA, mnoge znamo. Pa velika većina branitelja su potomci partizana, ova grupa zabranitelja su zavedeni pričama zna se koga.
– Šta ti zabranitelji sebi umislijaju, još sto godina da žive neki od njih ne bi došli do Džankove ljudske i profesoonalne razine. Oni čin generala mogu samo sanjati.
– Sramota da napadaju čovjeka koji se ne može braniti!
– Nevjerojatno koliko je ovdje jadnih komentara i još jadnijih neljudi, sve general do generala, mislim da vas se i rođena mater srami, ne triba nami neprijatelja pored ovoliko pameti i još mi samo kažete da ste vjernici, jadna vam je ta vaša vjera...
– Što Džanko radi u VEDRI, tamo među komunjarama?
– Komunjare su oni, koji su kako vitar puše i mahom su svi u hdzeu. Poštene osobe su zadržale svoje dostojanstvo i ostale ono šta jesu, ali ne okrečući leđa svojoj domovini Hrvatskoj u borbi za njen opstanak. Gadljive su vam te floskule, u nemogućnosti da nešto suvislo kažete, kad pošteni ljudi kritiziraju kriminal, lopovluk, mito i korupciju, koje je prekrilo cilu zemlju, oni su za vas i takve, komunjare i jugo nostalgici.. Šta bi tek za takve osobe rekli, oni koji se bore protiv vas, koji podupirete svo ovo zlo u našoj zemlji, jer imate očito neke koristi, od lopina na vlasti i nije vas briga, da zbog svojih malih interesa, žrtvujete ovu zemlju, za koju se kunete, kako je silno "volite", a vi ste zapravo, njeni uništivači...
– Meni smeta jer je Džanko bio protiv HOS-a i to mu zamjeram.
Početkom svibnja 1991. godine JNA je planirala staviti pod kontrolu područje srednje Dalmacije sa Splitom u samom centru. U tom su kontekstu na vojnom poligonu Kukuzovac planirali stacionirati tenkovsku brigadu koja je trebala stići iz Bosne i Hercegovine i to s područja Mostara i Kupresa. Obje skupine "kornjača" trebale su do Kukuzovca doći preko mosta na Cetini u Trilju. Nesmetan prelazak preko rijeke trebali su im osigurati pripadnici vojnih specijalaca iz Niša koje je JNA prethodno stacionirala na širem šibenskom području.
JNA je, pak, ustrajala u zahtjevu da se smjeste na Kukuzovac. Na kraju su građani pristali da odu na Kukuzovac s tim da ih oni preprate i da taj vojni poligon nemaju pravo napuštati i raspoređivati se na terenima cetinskog kraja. Prije nego se kolona pokrenula, JNA je morala ispuniti još jedan uvjet građana – na zapovjednom vozilu jugoslavensku zamijeniti hrvatskom zastavom. Taj zahtjev građana ispunio je Luka Džanko koji je preuzeo koplje s hrvatskom zastavom i sve vrijeme do Kukuzovca držao je visoko uzdignutu. Taj čin bi se, gledajući iz kasnijeg fokusa, mogao okarakterizirati kao Džankova naklonost pa i iskaz njegova opredjeljenja, mada je nakon toga prošlo više od tri mjeseca kada je i formalno prešao na hrvatsku stranu. Ovome još valja dodati da su kolonu od stotinjak tenkova, koja se iz Mostara uputila prema Kukuzovcu, zaustavili građani kod Širokog Brijega. Kada su saznali što se dogodilo kod Križica i kod Širokog Brijega, zapovjednici JNA nisu ni pokrenuli dio tenkovske postrojbe stacionirane na Kupresu, kojoj je zamišljeno odredište radi blokade srednje Dalmacije također bilo na Kukuzovcu.
Stavljen na Vojni sud
U udruzi VeDRA navode da se na sastanku svih komandanata kninskog korpusa Luka Džanko javno suprotstavio blokiranju Kijeva i tajnoj suradnji s četničkom paravojskom na barikadama. Zbog toga je uspostavio kontakt s Jerkom Vukasom iz HDZ-a, te Crkvom i MUP-om, točnije zapovjednikom policije u Sinju Ivicom Romcem. U tajnosti je dogovorena organizacija bijega vojnika iz JNA, ali i preuzimanja naoružanja brigade kojoj je Džanko bio na čelu. To potvrđuje dopis iz Skupštine općine Sinj mjesnoj zajednici Perković – Sitno Donje, Džankovom rodnom mjestu, u kojem se potvrđuje suradnja hrvatskih snaga sa Džankom.
U to vrijeme KOS ulazi u trag djelovanju Luke Džanka. Vojna policija kojoj je bio na čelu današnji general HV-a Žarko Tole oduzela je brzo kartoteku i mobilizacijske planove od Džankova zamjenika Rahima Ademija, nakon čega je – o čemu svjedoči naredba tadašnje komande Vojnopomorske oblasti – Džanko smijenjen.
Nakon napada JNA na Sloveniju Luka Džanko otvoreno se suprotstavlja takvoj politici vojske, zbog čega je pozvan na razgovor kod danas umirovljenog admirala Friedricha Morettija. Također, odbija odlazak u općine Imotski, Omiš i Sinj radi preuzimanja kartoteke Teritorijalne obrane, pa je pozvan na razgovor kod danas admirala HRM-a Joze Ercega. Zbog neprijateljskog djelovanja bila je protiv njega pripremljena i optužnica za Vojni sud, no nakon dojave prijatelja tijekom noći uspijeva pobjeći iz JNA u HV. Od svih časnika, admirala i generala iz dalmatinske regije jedini je Luka Džanko zbog neprijateljskog djelovanja smijenjen s dužnosti s pripremljenom optužnicom za Vojni sud.
Drugi Džankov čin za cetinski kraj je bio puno vrjedniji. Poslije agresorske okupacije cetinskog kraja sve do Hrvaca i Bitelića, uključujući branu i HE Peruća, te početka neprijateljskog bombardiranja Sinja, u alkarskom gradu vladao je potpuni kaos u organizaciji obrane. Nezadovoljni građani od tadašnje općinske vlasti zahtijevali su oružje kojega nije bilo jer je oružje TO Sinj još bilo u posjedu JNA u vojarni Kula, a unatoč velikoj sumi novca kojom je tadašnja općina raspolagala nije se uspijevalo nabaviti oružje na crnom tržištu.
U takvim okolnostima prvih dana listopada 1991. godine na prostoru dotadašnje vojarne na Pekari okupilo se 4-5 tisuća nezadovoljnih građana s cijelog područja cetinskog kraja. Kako im se nitko nije obraćao, oni su krenuli prema zgradi Općine. Upravo kada su prelazili državnu cestu na raskrižju kod općinske zgrade iz Splita je automobilom stigao Luka Džanko. On mi se obratio, zatražio da predstavnici svih tadašnjih mjesnih zajednica dođu na dogovor u nedaleku općinsku vijećnicu, a sve ostale je zamolio da se mirno raziđu i to što prije jer bi u slučaju ponovno aktiviranog neprijateljskog topništva moglo doći do neželjenih posljedica i velikog broja žrtava.
Masa je uvažila Džankove riječi, a na sastanku koji je uslijedio praktično je predloženo osnivanje sinjske brigade. Posljednja skupina pripadnika JNA napustila je Sinj 4. listopada 1991. godine. Iz vojarne Kula nisu uspjeli oteti oružje TO Sinj, kako im je to zapovjedio osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić, jer ih je u tome s oružjem na gotovs spriječila ilegalno obučena skupina sinjske policije. Dva dana kasnije, dakle 6. listopada 1991. godine, predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OS RH dr. Franjo Tuđman potpisao je ukaz o formiranju pričuvne 126. brigade HV-a. Za njenog prvog zapovjednika imenovan je Luka Džanko. On, međutim, nije prihvatio tu dužnost već je nastavio s obvezama na južnom bojištu gdje je postavljen u kolovozu 1991. godine, pa je do imenovanja Veselka Gabričevića zapovjednikom brigade organizaciju obrane Sinja i ustroj prvih naoružanih postrojbi brigade vodio Ante Bilić.
Sin generala: Ali udarajte po njemu i dalje, gazite ga...
Evo što su, između ostalog, napisali splitski branitelji u priopćenju koje potpisuje Zoran Buzdovačić. Napomenimo da je Džankov sin sve demantirao, a Džankovi suborci tvrde da je priopćenje branitelja neumjesno, neistinitno...
– Udruga veterana Domovinskog rata i antifašista (VeDRA) se predstavlja kao glas "umjerenih branitelja" i "boraca za pomirbu". No iza te lijepe fasade krije se sasvim druga priča – "veterani i antifašisti" zapravo su maska za povratak jugoslavenske ideologije. Oni tvrde da su "obje borbe antifašističke" – tvrdi dio splitskih branitelja, koji je "na zub" uzeo i ljude s konkretnim imenima.
– Umirovljeni general Luka Džanko je karijeru gradio u JNA, gdje je imao čin potpukovnika i potpisivao se ćirilicom. U Hrvatsku vojsku prešao je među posljednjima, i to uz uvjet da dobije stan i promaknuće u viši čin. Predsjednik dr. Franjo Tuđman umirovio ga je prije završetka Domovinskog rata, što dovoljno govori o razini povjerenja koje je uživao. Nakon rata Džanko je otišao i korak dalje – svjedočio je u korist velikosrbina Dragana Šarića, jednog od glavnih financijera tzv. SAO Krajine, u tužbi protiv Republike Hrvatske kojom je Šarić tražio odštetu za korištenje kuće u kojoj su nakon "Oluje" bili smješteni generali Gotovina i Ademi – navodi se, među ostalim, u priopćenju koje je potpisao Zoran Buzdovačić. Cijeli tekst braniteljskog priopćenje možete vidjeti OVDJE.
No na sve sada odgovara Goran Džanko, sin generala Džanka koji je Slobodnoj Dalmaciji uputio pismo i osobno se obratio Buzdovačiću.
– Poštovani g. Buzdovačić, vidim da ste sada koordinator, a prije ste bili predsjednik Splitske Hvidre. Znači da ste za obranu Hrvatske dali najdragocjenije, sebe, dio svoga tijela. Znate da je moj otac prije 18 mjeseci teško nastradao, da je 100% invalid, nepokretan, s teškim ozljedama glave i 24 sata dnevno ovisan o tuđoj pomoći. I nitko mi ne može reći da sve to nije i posljedica svega što je proživio u Domovinskom ratu. I prije rata pa i nakon rata. Bilo je objavljeno u svim medijima i po portalima, nemoguće da ne znate.
Tako da sam od Vas očekivao najviše ljudske empatije kao branitelja i invalida Domovinskog rata.
A dogodilo se upravo suprotno, sve što ste napisali o mom ocu je obična kleveta i laž i to prema osobi koja se ne može obraniti, odgovoriti na Vaš partijski pamflet.
Ne pišem ovo da bi ga itko žalio. On je bio i ostao heroj i kao takav će umrijeti!
Jedino mi nije jasno zašto ste čekali do sada, bojali ste se da bi Vam odgovorio, čekali ste još dodatnih 18 mjeseci od trenutka kada su nam doktori rekli da je mrtav čovjek i da se oprostimo od njega, da budete 100% sigurni da Vam ne može odgovoriti. Kako hrabro.
Imam za Vas lošu vijest, on je sve bolje i oporavlja se, borac je u 81. godini života, heroj je i dalje, možda Vam jednoga dan i odgovori na sve što ste napisali o njemu.
Hoće sigurno, ako bude bolje, radi svoje obitelji, supruge, djece i unuka.
Isto ja moram napisati kratki odgovor na Vaš uradak, da vidite kako sve navedeno ne drži vodu, kako nema smisla ni logike, kako sami sebe demantirate svakim svojim sljedećim navodom – navodi Goran u pismu upućenom "Slobodnoj", te se posebno osvrće na Buzdovačićevu tvrdnju da se "Luka Džanko potpisivao na ćirilici".
– Jeste li služili u zloglasnoj JNA? Netko od Vaših poznanika? Je li itko morao pisati na ćirilici? Latinica je bila službeno pismo. Sve knjige iz kojih je moj otac tada učio na vojnoj akademiji i prije i poslije su bile pisane latinicom, nažalost ekavicom, a sve tada pročitano i naučeno od strane njega nam je pomoglo da pobijedimo u ratu, sa što manje ljudskih žrtava. Što mu je uvijek bilo najvažnije. Da su tadašnji kolege, u zloglasnoj JNA, vidjeli njegov potpis na ćirilici, prvi bi ga ismijali, mislili bi da ih zajebava, znajući tko je, što je i odakle potječe, što je uvijek s ponosom isticao. Vi valjda mislite da potpis ćirilicom znači napredovanje/uzlet u JNA. Kako jadno i naivno – piše Džanko mlađi, te se osvrće i na rečenicu: "Prešao je među posljednjima, i to uz uvjet da dobije stan i promaknuće u viši čin."
– Pa lako je provjerljivo kada je prešao u Zbor narodne garde. Split je još bio pod okupacijom od JNA, blokirali smo ih u zgradi VPO-a, pa u Lori, on je to predvodio, planirao, nije mogao izvan našeg zapovjedništva na Bačvicama jer su u parku KOS-ovci čekali samo njega, par metara od ulaza u Zapovjedništvo, ja sam ih osobno vidio. Zapovijed je bila da ga ne ubiju, Beara ga je želio ŽIVOGA! Možda to ne znate, ali to je sada neka druga priča. Čin, pa bio je brigadir veći dio rata, poslije je postao general, mislite nezasluženo? Sad je prava prilika da mu oduzmete čin, uz nečastan otpust. Pa izvolite.
Stan, da, bili smo podstanari, dugo godina, zaslužni visoki oficir JNA, kojeg su non-stop slali po prekomandama u neuvjetne granične garnizone, pa bez stana. Kako sad to?
Uvjet za prelazak, da nije tragično, bilo bi smiješno, kao da je Premier nogometna liga, pa nogometaš prelazi iz kluba u klub, dogovara transfer. Znao sam da je moj otac bio faca, ali tolika (!?) da dok se gine po cijeloj Hrvatskoj. On ima uvjet. Postavi ga, i čeka negdje, valjda u JNA i ispune mu uvjet i hop, prebaci se! I onda se dan kasnije stvori na čuki u Čepikućama pa par dana kasnije zaustavljaju JNA kolonu kroz Popovo polje. I to sa par kalašnjikova, i zaustave je, ali to je sada neka druga priča – piše Goran Džanko, te se osvrće i na konstataciju: "Predsjednik dr. Franjo Tuđman umirovio ga je prije završetka Domovinskog rata, što dovoljno govori o razini povjerenja koje je uživao..."
– Opet totalna neistina, rat je završio pa je onda umirovljen. Vrlo lako to provjerite. A predsjednik i ministar obrane su imali veliko povjerenje u njega, svi najvažniji sastanci na kojima i nije trebao biti, bio je pozivan, zašto? Trebalo je znati suvislo objasniti, pokazati, obrazložiti sve što se isplaniralo, i svaka čast svima, ali tada nismo baš imali kadra takvog profila. Imali smo hrabre borce, ali to nije bilo dovoljno.
I za kraj spominjete nekakvo svjedočanstvo u korist nekog velikosrbina, kome su kuću uneredili Gotovina i Ademi. Vjerujete u to? Nemojte napadati časne generale. Dobro, mog oca invalida, ali zašto sada i njih? Veći dio Maslenice je otac bio s Gotovinom, po danu na prvoj crti, po noći soba do sobe, i uvijek je isticao njegovu strogoću, urednost, disciplinu, rad i red! A to je spašavalo živote. Ako je sud i zvao mog oca, a o tome ne znam ništa, siguran sam da je samo rekao istinu. Borio se cijeli život za pravnu i uređenu državu, u kojoj svatko može reći što misli.
I cijeli Vaš pamflet je napisan samo zbog toga jer ima drugačije mišljenje od Vašega i smatrao je da ga ima pravo reći. Uvijek je ostao isti. Danas je to najteže.
Ali udarajte po njemu i dalje, gazite ga. Samo dajte nešto drugo, ovo gore je neozbiljno, za dječji vrtić, dajte, dok se još ne može obraniti jer kada bude mogao, nećete se usuditi progovoriti, kao što niste ni do sada!
S poštovanjem,
Goran Džanko, sin – napisao je sin generala.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.