Zlata Đurđević ima podršku lijevo-liberalne oporbe, dok HDZ prozivaju kako je sudjelovala u Milanovićevu nezakonitu procesu. 

Vi ste kandidatkinja predsjednika Republike, kakav je Vaš odnos sa Zoranom Milanovićem? Poznajete li ga osobno? 

Ne. Nisam imala nikakve niti privatne, niti službene niti poslovne kontakte s gospodinom Milanovićem. Prvi put smo se  susreli početkom ožujka kad me pozvao na razgovor vezano za kandidaturu za predsjednicu Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Što mislite što je motiv da inzistira baš na Vama? 

On je rekao da je bilo pet kandidata, da je obavio razgovore s njima i da se odlučio za mene. Smatram da sam ostvarila izuzetne uspjehe u svom poslovnom životu. Redovita sam profesorica kaznenog procesnog prava. Bavim se i pravosuđem općenito i kaznenim pravosuđem i ljudskim pravima. Imam i međunarodna priznanja ugled. Imam preko 100 objavljenih radova, preko 100 javnih izlaganja. Bila sam predsjednica hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu, a osim toga sam specijalizirala na najboljim svjetskim sveučilištima kao što su Cambridge, Berkeley i Yale.

Već mjesecima traje prijepor oko izbora čelne osobe za Vrhovni sud, 70 ruku u Saboru je protiv Vas. Jeste li pomišljali da odustanete od svega?

Nije. Ja imam sigurno mjesto na fakultetu. Smatram da imam najbolji posao na svijetu, ali s obzirom da sam pokazala aspiraciju  i težnju da budem sutkinja na međunarodnim sudovima. I sada sam rezervna kandidatkinja za Europski sud za ljudska prava, 
smatrala sam da moj integritet i moje znanje mi ne dopušta da takvu jednu poziciju odbijem kad se radi o Republici Hrvatskoj.

Kako mislite da ćete proći u Saboru?

Programi su tek dostavljeni predsjedniku, tek su stavljeni u javnost, mislim da je naša politika ipak sazrela u odnosu na 90-te i da će cijeniti stručnost, izvrsnost, etičnost, a ne podobnost ili neke iskonstruirane i manipulativne tvrdnje koje zapravo nemaju utemeljenja u pravu.

Zašto se niste javili na prvi poziv? Jeste li uopće razmišljali o toj funkciji tada ili Vas ona nije zanimala  dok ju nije spomenuo predsjednik? 

Ja sam se javila u siječnju za Europski sud za ljudska prava. To je u to vrijeme bila moja intencija, bila sam i na intervjuima. Nekako se ne javljam na više takvih pozicija istovremeno. Osim toga ovo je jedna pozicija za koju sam smatrala da imam karakteristike, ne znam, možda neki naših raniji razgovori mene i predsjednika Milanovića mi nisu davali nadu da bi on mene predložio.

Tek nakon njegovog predlaganja ste postali zainteresirani za tu funkciju?

Predsjednik je ustavni predlagatelj, mislima da to nije isto kao kada se javljate za Ustavnog sudca. Jer ovdje Ustav, kao i kod glavnog državnog odvjetnika, predviđa ne samo da vas bira neko političko tijelo, nego da vas i predlaže predsjednik, tj. Vlada. 

Postoji ovlašteni predlagatelj, logično je da vas on kontaktira da je zainteresiran. Javni poziv otežava tu situaciju i ne možete imati pozitivan ishod. Ako kažemo da Ustavom određen predlagatelj ima pravo izabrati svog kandidata, obavijestiti ga o tome i nagovarati ga da se prijavi na tu poziciju, u tom slučaju gdje imate javni poziv imate samo dvije opcije.  Jedna je tajni dogovor ili da bude javno obznanjen. Kad je javno obznanjen, onda se događa ovo što se sad meni događa. To nije u redu prema drugim kandidatima, jer su oni naravno obeshrabreni ako imate kandidata za kojeg je unaprijed bačena kocka. 

Sad ste u istoj poziciji, Vama je rekao HDZ da Vas ne želi.

Svima je rečeno ne. Ali recimo druga opcija koja se očito preferira u našoj javnosti i politici, je da ja budem tajna kandidatkinja. Da sam se tajno dogovorila s Milanoviće, pa javila na prvi poziv, to bi bilo javno prihvatljivo. Tajni dogovori s vlasti nisu nikako prihvatljivi, a kamoli kad bi se radilo o izboru sutkinje. Ima li sutkinja integritet ako se mora tajno dogovarati s predsjednikom ili saborskom većinom? Da možda donosi neke presude u tajnosti? To nije prihvatljivo. Čak ni sa strane politike, a kamoli predsjednice Vrhovnog suda.

Kako vi vidite Vrhovni sud? Što bi vi promijenili?

Najvažnije u našem pravosuđu je da se pokuša vratiti povjerenje javnosti. Javnost ima vrlo nisko povjerenje u pravosuđe. Pravosuđe ovisi o povjerenju javnosti. Rad pravosuđa temelji se na autoritetu. Pravosuđe može imati legitimitet samo ako ima povjerenje javnosti. I najnovije izvješće pokazuje da hrvatsko pravosuđe ima najniže povjerenje od svih u EU. Čak 80 posto građana smatra da sudstvo nije neovisno  i da radi loše. Vidimo negativan trend u odnosu na 2016. i  2017. kad je to mislilo 60 posto ljudi.

Radi li sudstvo dobar posao?

S obzirom na trendove ne možemo nikako reći da radi dobar posao. Ne može netko tko je na čelu vlasti, a istovremeno ima te negativne trendove, obavljati dobar posao.

Posljednjih nekoliko mjeseci puno se pričalo o slučaju Mamić i o drugima koji su iskoristili dvojno državljanstvo i pobjegli. Je li to Vrhovni sud mogao spriječiti po Vama? 

Upravo pišem rad o tome, to je dosta složeno. Kao profesorica mogu reći da sam primijetila da svi govorimo o sigurnosnim mjerama, no postoji druga mjera koja se trebala primijeniti - istražni zatvor. Vrhovni sud ima mogućnost odrediti istražni zatvor. Osuđena osoba se nema pravo braniti sa slobode, i ako postoji opasnost da će pobjeći, Vrhovni sud je dužan učiniti sve potrebno da bi  spriječio bijeg.

Treba li to biti nova praksa? Iako u ovom slučaju sud kaže da nije ostavljao dojam da će pobjeći.

Onog trenutka kad mu je izrečena kazna, a ona ne mora biti preko 5 godina. Pitanje je dal je to trebao napraviti već prvostupanjski sud. Fakultativni pritvor znači da sud procjeni da postoji opasnost. Oni su procijenili da opasnost ne postoji. A on je ipak pobjegao, ocjena je bila pogrešna. 

Dakle dobra ideja za buduće slučajeve?

To je propisano zakonom i treba se primjenjivati. Suci moraju procjenjivati i kad je netko osuđen nepravomoćnom presudom. Netko tko ima dvostruko državljanstvo i ako mu izreknete tako visoku kaznu, sve okolnosti prije se mijenjaju kad je on osuđen.