Zvonimir R. Došen: Politički i psihološki profil egocentričnog “geostratega”

Otvorih na youtube-u emisiju na Podkastu Velebit u kojoj Davor Domazet Lošo Marku Juriću  i “urbi et orbi” tumači “njegove poglede” na boljševičku  invaziju u Ukrajini i, nevjerujući svojim ušima, u početku pomislih da se radi o nekoj neslanoj zafrkanciji.

AUTOR: Zvonimir R. Došen / Dragovoljac.com

Ali nije trebalo dugo vremena da shvatim da se ne radi o nikakvoj zafrkanciji, nego o direktnom bezočnom i krajnje grubom napadu ne samo na ukrajinski narod koji je ovih dana pod krvavim udarom neoboljševičke Rusije, nego indirektno, i na naš hrvatski narod. 

Ne znam kako sam izdržao onih prvih 10 minuta slušati (dalje nisam mogao) njegove krajnje blesave “pouke iz istorije” koje je u školama za jugooficire naučio od svojih velikosrbijanskih i jugoboljševičkih “vaspitača”.

Najprije, on tvrdi  da ne postoji ukrajinski narod, a da je ukrajinski jezik je samo jedna varijanta ruskoga. Ukrajina nije država, jer su u Kijivu negdje prije koju tisuću godina vladali Kazari. 

Nije li to isto isto ono što, nekakvom svojom zamišljenom veličinom zaluđeni, Srbi tvrde za nas Hrvate i hrvatski jezik. A to o Kazarima u Kijivu je isto kao tvrditi da Hrvatska nije država jer su u davna vremena Splitom i drugim primorskim gradovima vladali Rimljani.

A absurd da je Ukrajinu 1956. stvorio Hruščov može zamisliti samo netko tko je podpuno skrenuo s pameti ili kako ovdje kažu, gone around the bend ili je podpuno zatrovan orjunaštvom svojih predaka.

Ali odmah nakon toga naš “geostrateg-istoričar” kaže da su ti nepostojeći Ukrajinci, u nepostojećoj državi Ukrajini 2014. izvršili državni udar kada su ustali i najurili Putinova namjestnika kriminalca Viktora Yanukovića. Yanuković, rođen u pokrajini Doneck, dobrim dielom naseljenoj doklaćenim Rusima  (kao i “Krajina” posrbljenim Vlasima), uobće nije bio Ukrajinac, majka mu je Ruskinja a otac hibrid između Poljaka i Bjelorusa.  

Ruski jezik pripada familiji indo-europskih jezika i samo je jedan od četiri glavna jezika iztočno-slavenske grupe jezika. Ruski je službeni jezik Rusije, Bjelorusije, Kazahstana i Kirgizstana.

Ukrajinski jezik ima svoje koriene u staroslavenskom jeziku, a u početku je bio poznat kao rutenski.

Kada su za vrieme ruske boljševičke agresije koncem studenog 1939. na Finsku neki zapadni političari počeli Staljinu, kao i ovi danas Putinu, slati protestne note radi bombardiranja finskih gradova njegov doživotni ministar vanjskih poslova Vjaćeslav Škrjabin “Molotov” im je odgovorio da to nisu bombe, nego košare kruha koje ruski zrakoplovi bacaju gladnim Fincima.

Tako i za ovoga našeg “geostratega” papak nije papak, ni invazija invazija, nego je to nešto puno manje opasno, čak i dobro za narod koji ionako ne postoji.

Nu hrabri su Finci, koji za boljševike također nisu bili narod, Molotovu za “kruh” platili novom vrstom koktela koji su od tada poznati ka Molotovljevi kokteli. Ti kokteli u rukama hrabrih branitelja još su i danas  vrlo učinkoviti u borbi protiv tenkova. U četiri mjeseca borbe s hrabrim Fincima Rusi su svoju invaziju skupo platili - 127.000 poginulih i 265.000 ranjenih.

Vidjevši da će “Slavna Crvena Armija” izgubiti rat protiv male, ali vrlo hrabre i snalažljive finske vojske, Vel. Britanija, Francuska i nacistička Niemačka, koja je Ribbentrop-Molotov paktom par mjeseci prije stupila u savez s boljševičkom Rusijom, prisiljavaju Finsku da 13. ožujka 1940. u Moskvi podpiše mirovni sporazum kojim je Rusiji morala ustupiti svoje pokrajine Kareliju, Sallu i neke druge dielove, koji su bili od stratežke važnosti za Rusiju. 

Bojim se da će se isto dogoditi i s Ukrajinom.

Nu pogledajmo što o tome kako i koliko se ukrajinska poviest razlikuje od Putinove i Lošine verzije kaže poznati profesor poviesti na sveučilištu Yale i stalni član Instituta za humane znanosti u Beču Timothy Snyder. Profesor Snyder govori pet europskih jezika, jedan od kojih je i ukrajinski:

“Kao prvi razlog razlog za invaziju u Ukrajinu Putin kaže da Ukrajina nema pravo postojati jer je ona poviestno ruska zemlja, da je umjetno stvorena od strane ruskih boljševika te da ona nikada nije imala  tradiciju stvarne državnosti. Kad se prošloga ljeta pripremao za invaziju ove suverene države on u jednom svom pismu o “Poviestnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca” inzistira da Ukrajinci ne postoje kao narod, nego da su oni i Rusi jedan narod (isto ono što tvrdi Lošo i ono što Srbi tvrde za nas Hrvate, op.a.). 

“Diktatori u stranim zemljama nemaju pravo vama govoriti tko ste, nastavlja prof. Snyder. I onda kad bi taj diktator bio poviestničar, što Putin nije, on, na temelju onoga što je pročitao u par nekih knjiga ili onoga što je sam napisao u nekom članku (kao i Lošo,op.a.) nema pravo govoriti narodu u drugoj državi govoriti tko on je.

Ali svejedno, poviest o kojoj on priča nema nikakvog smisla. Njegova tvrdnja da su Rusija i Ukrajina jedna država radi nečega što se dogodilo prije tisuću godina jednostavno nije logična. Prije tisuću godina nisu postojale države u modernom smislu i jako puno se toga događalo u tisuću godina.

Oko dvie trećine Rusa vjeruje da su Rusi i Ukrajinci jedan narod (a 99% Srba vjeruje da su Hrvati pokatoličeni, a muslimani poislamljeni Srbi, op.a.).

Putinova ideja, koja u biti kaže da je Bog prije tisuću godina objavio da su Rusi i Ukrajinci jedan narod zato što se neki vikinški poglavica pokrstio i prešao na kršćanstvo je čak i za Rusiju jedna od vrlo ektremnih tvrdnji.

Većina Rusije je u Aziji. Ukrajina je u Europi. Ukrajina je sudjelovala u svim europskim događanjima kao što su: renesansa, reformacija, prosviećenje. Sve je to tu (u poviesti).

Kao i većina europskih zemalja Ukraina je u 19. stoljeću imala nacionalni pokret uperen protiv imperija, što, naravno, nije slučaj s Rusijom. U to vrieme Rusija je bio naziv za imperij. 

Ukrajina ima svoj jezik i također svoju osebujnu vrlo liepu poeziju i literaturu.

I za trajanja Sovjetskog Saveza Sovjetski Savez nije bio Rusija. Sovjetski Savez je stvoren djelomično za to što je svatko 1922., kad je SSSR stvoren, razumio da je Ukrajina zasebni entitet za kojega se mora naći neko posebno mjesto. A onda su se u tom Sovjetskom Savezu Ukrajincima počele događati drugačije stvari. Staljinizam je u Ukrajini bio puno okrutniji i smrtonosniji nego igdje drugdje. I to čini drugačiju poviestnu memoriju Ukrajine nasuprot Rusiji. Što treba razumjeti jest da je Ukrajina bila centar svih ovih trendova dvadesetog i dvadesetprvog stoljeća.

Ukrajina je bila centar građanskih ratova poslie 1. svj. rata, s par neuspjelih pokušaja za uzpostavu ukrajinske države. 

Ukrajina je bila centar staljinizma. Milijuni Ukrajinaca su početkom 1930ih (u poznatom holodomoru) umrli od gladi. 

Ukrajina je bila centar Hitlerovog planiranja za 2. svj. rat. Njegova ideja je bila dočepati se ukrajinske plodne crne zemlje na kojoj će izgraditi niemački imperij.

I kada to dvoje uzmete zajedno znači da je Ukrajina bila najopasnije mjesto na svietu u kojem ste se mogli naći 30ih i 40ih godina. Ukrajina je bila centar Sovjetskog Saveza. Ukrajina je na centru nejednakosti, s kojom smo i mi u Ujedinjenim Državama isto suočeni. Ukrajina je 2010. bila centar kibernetskog, hibridnog i drugih novih oblika rata. Tako ako izaberete mjesto za razumievanje glavnih trendova, barem u sjevernoj hemisferi, Kijiv bi bio vrlo dobro mjesto za početak.

Mislim da je temeljni ljudski impuls biti zabrinut kada jedan veliki narod za nikakv razlog izvrši agresiju na jedan manji narod. Ali povrh toga, mi u Ujedinjenim Državama, zajedno s našim partnerima i prijateljima širom svieta, živimo  na način kako se ponašamo prema određenom mirnom poredku utemeljenom na zakonu i predvidljivosti naše ekonomije, našeg načina života kao i slobode.

Jedini najbrutalniji način za to prekršiti je za jednu zemlju da napadne drugu zemlju bez ikakva razloga, što je ovo što se sada događa. Tako, ako se brinemo, hoću reći, neki ljudi u Americi nisu za demokraciju, ali za one od nas kojima je do nje stalo demokracija se uzdiže i pada diljem svieta i Ukrajina je demokracija koja je napadnuta od tiranije.”

Za Lošu i  još neke smušenjake i tupoglavce u Hrvatskoj jedan od “legitimnih” razloga za koje bivši oficir KGB-a, današnji najkorumpiraniji ruski oligarh, super-reketar i podmukli ubojica Putin ima pravo izvršiti invaziju na Ukrajinu je što je, po njihovom mišljenju, Ukrajina najkorumpiranija zemlja u Europi. Što nije istina. Svatko tko u glavi ima nešto sive materije zna da je to u prvom redu Rusija, a poslie nje Hrvatska.  Nu to je interni problem jednoga naroda i to nipošto ne daje pravo nekom drugom narodu da na njega izvrši agresiju, sigurno ne onom koji je od njega daleko korumpiraniji.

Ako je korupcija zeleno svietlo jednom narodu za okupaciju zemlje drugog naroda onda je i Srbija 1991. imala pravo izvršiti agresiju na Hrvatsku.

Uz niz ostalih gluposti ovaj naš “geostrateg” i nekolicina njegovih istomišljenika, kojima je, kao i njemu, prieko potrebna psihijatarska njega, tumače da je je Zapad u Ukrajinu htjeo postaviti rakete što je bio izazov Putinu da izvrši ovu agresiju. Je li Zapad 2014. postavljao svoje rakete u Crno more i na iztočnu granicu Ukrajine pa je jadan Putin  bio prisiljen izvršiti anschluss Krima i podpiriti pobunu u Donbasu?

Turski predsjednik Erdogan je jedini političar koji razumije Putinove planove za rezurekciju propalog SSSR-a i s pravom spočitava Zapadnim moćnicima da su najviše krivi za ovo što se s Ukrajinom sada događa zato što nisu protiv Putina ništa poduzeli 2014. kada je počeo s prvom fazom svoga plana, okupiranjem Krima i podpirivanjem pobune u Donbasu.

Putinov casus belli najprije su bile američke fantomske rakete, onda  “denacifikacija” Ukrajine, a sada kad je vidio da u to nitko zdrav ne vjeruje razlog su isto tako izmišljeni desetci američkih laboratorija za proizvodnju patogenih organizama koje su, kako nam jedna naša profesorica, tumači, “testirali na ukrajinskom stanovništvu za pohod na Rusiju”. Tu svoju tvrdnju ona temelji na Putinovom agitpropu i, vadeći što joj se sviđa iz konteksta odgovora (mucanja) američke podsekretarice za politička pitanja Victorije Nuland senatoru Marcu Rubiu kad ju je upitao je li Ukrajina ima kemisko i biološko oružje.  Nuland nije znala što odgovoriti pa je počela mucati:  

“Uh, Ukraine has uh, biological research facilities, which, in fact we are now quite concerned Russian troops, Russia forces may be seeking to uh, gain control of. So, we are working with the Ukrainians on how they can prevent any of those research materials from falling into the hands of uh, Russian forces should they approach.”

(Ah, Ukrajina ima, ah, sustave za biološko iztraživanje, koje, zapravo mi smo podpuno zabrinuti ruske trupe, ruske snage možda nastoje, ah, staviti pod kontrolu. Pa, mi radimo s Ukrajincima na tome kako oni mogu spriečiti da bilo koji od onih materijala za iztraživanje padne u ruke, ah,  ruskim snagama ukoliko se one približe.)

Bez obzira na sve što joj ti raznobojni “stručnjaci” pripisuju, Ukrajina je suverena država ukrajinskog naroda, pa i da je sve to što Putin - i oni koji vjeruju da će ih on spasiti od globalizacije, zapadnjačkog liberalizma-pederizma, starog i modernog masonstva, misteriozne kabale, židovskog zohara i drugih kojekakvih pojava drevne iz mistike i okulta i sam đavao zna od čega sve ne, to ni na koji način ne može opravdati ovu Putinovu boljševičku krvavu agresiju.

Nije li zanimljivo da tim našim “geostratezima”, “politolozima”, i ostalim “stručnjacima” nije nimalo smiešno da Putin, koji je biološkim patogenima: poloniumom, novičokom, dioxinom i drugim otrovima ubio ili pokušao ubiti sve koji su mu se na bilo koji način pokušali suprostaviti ili mu se jednostavno nisu sviđali, pokušava opravdati ovaj svoj “натиск на запад”.

Oni ne vide nikakvu opasnost u onim boljševičkim simbolima na tornjevima Kremlja i svim ruskim zrakoplovima i helikopterima, ni boljševičkim crvenim zastavama sa srpom i čekićem na Putinovim tenkovima. Najveća opasnost su im nekakve drevne mitske, većinom izmišljene, tajne mračne sile koje negdje iza kulisa, kao “duboka država”, vladaju svietom. 

Najveći problem je što oni koji tako misle nisu neki nepismenjaci, većina njih su školovani ljudi.

Ali, kako britanski filozof Bertrand Russell reče: “Ljudi se rađaju neuki, ne blesavi. Blesavim ih čini izobrazba - što veća izobrazba to veća blesavost.”

Za Dom Spremni!

Zvonimir R. Došen

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti