35 godina od okupacije Orlovnjaka: U okruženju su bili s tri strane, a mnogi se nikada nisu vratili

Ispred Spomen-obilježja masovne grobnice i spomenika Bijeli križ odana je počast poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima.

Program obilježavanja uključivao je polaganje vijenaca, paljenje svijeća i molitvu za sve koji su položili živote u obrani Hrvatske. Vijence su, uz članove obitelji poginulih i nestalih branitelja, položili županica Osječko-baranjske županije Nataša Tramišak i potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Ivan Anušić, kao i predstavnici Općine Antunovac, Hrvatske vojske, policije te udruga proisteklih iz Domovinskog rata.

Županica Nataša Tramišak istaknula je kako je pad Orlovnjaka jedan od najtragičnijih datuma u povijesti Domovinskog rata, osobito za Antunovac i cijeli taj kraj.

Toga dana započele su krvave borbe u kojima je poginulo osam hrvatskih branitelja, dok ih je 17 ranjeno. Za trojicom branitelja još se traga i vode se kao nestali.

Zbog razmjera tragedije, Orlovnjak je već 35 godina mjesto sjećanja i trajnog podsjetnika na cijenu slobode.

Tramišak je poručila da se mora jasno i glasno ponavljati ono najvažnije – oni koji su dali svoje živote za Hrvatsku nikada ne smiju biti zaboravljeni.

Zahvalila je hrvatskim braniteljima i svima koji su sudjelovali u Domovinskom ratu na njihovoj hrabrosti i žrtvi, uz poruku: hvala im i slava im. Posebno je izrazila poštovanje obiteljima poginulih i nestalih, koje i danas nose teret svojih gubitaka.

Jedan od najtežih dana u povijesti Antunovca

O krvavim događajima na Orlovnjaku govorio je i ministar obrane Ivan Anušić, prisjetivši se dana kada su hrvatski branitelji i civili ostali gotovo potpuno odsječeni.

„Bili smo napadnuti doslovno s tri strane, dok je četvrta bila tek poluotvorena.“

U okruženju se tada našao velik broj hrvatskih branitelja, ali i civila. Mnogi od njih, nažalost, nikada nisu dočekali povratak.

Neke su zarobili i odmah ubili, dok se drugima nakon zarobljavanja izgubio svaki trag. Za njima se traga i danas.

Bitka za Orlovnjak bila je iznimno teška, ali se ubrzo pokazalo da je bila tek uvod u još krvavije dane koji su uslijedili na području današnje Općine Antunovac.

Najprije je 20. studenoga pao Seleš, a 5. prosinca i Antunovac. U obrani Antunovca poginulo je i nestalo 48 hrvatskih branitelja, civila i policajaca.

Anušić se prisjetio i vlastitog izlaska iz okruženja. Upravo na mjestu na kojem je danas stajao, na toj cesti, uspio se tada probiti prema sigurnosti.

Put je vodio kroz polje, a ondje je bilo kukuruzište.

„Taj kukuruz mi je, mogu reći, spasio život. Bez njega ne znam bih li se izvukao“, prisjetio se Anušić.

Nakon povratka u bazu, kaže, postali su svjesni pravih razmjera razaranja, ali i vlastitih gubitaka.

Zato se, poručio je, na Orlovnjaku mora dolaziti i govoriti o tim danima.

Zbog sjećanja. Zbog istine. I zbog svih onih koji se toga dana nisu vratili.

Njihova žrtva, zaključio je Anušić, ne smije biti zaboravljena.