Bijesni Ratko Mladić je ovo zaista učinio nakon Oluje: ‘Nek’ ustašetine sada vide’

Ova akcija bila je planirana napadna operacija srpskih snaga na Republiku Hrvatsku i oslobođene dijelove BiH u ljeto 1995. godine, a trebala je uključiti oko 80.000 vojnika Vojske Republike Srpske i Srpske vojske Krajine, i to s ciljem spajanja u jednu državu.

Podatak koji je malo kome poznat više je nego zanimljiv. Velika ratna operacija Srba odgođena je jer je započela oslobodilačka akcija Hrvata – Oluja ’95. S obzirom na to da su neprijatelji imali pripremljene snage i zacrtan plan, Ratko Mladić je odlučio izvesti napad koji je trebao početi 1. kolovoza 1995., preko Slunja i s područja Ogulina, s ciljem uspostavljanja 20-ak kilometara širokog koridora spasa do Bihaća.

Suludi plan generala Mladića

General Mladić znao je da je idući korak napad hrvatskih snaga na Knin, u koji je otišao kako bi hrabrio srpske suborce tvrdnjom da slijedi njegov protunapad. Na sastanku u Bosanskom Petrovcu, gdje su se 30. srpnja ’95. okupili vojni zapovjednici dviju srpskih vojski, koje su predvodili Mladić i general Dušan Lončar iz Knina, Mladić otkriva namjere. Osim objašnjenja operacije Vaganj, naveo je da akcije istodobno moraju početi i na istoku i na jugu.

“Jedinice Drinskog, Istočnobosanskog i Hercegovačkog korpusa odmah će krenuti u napad dolinom Neretve, ka Metkoviću i moru… da se na više mesta razvuku ustaške snage, nanese udarac na najosetljivijim mestima, tako da se zauvek ustašetine nateraju da razmisle kad će da se odluče za rat sa Srbima…”, kazao je na tom sastanku.

Ipak su nakon Oluje izveli napad

Valja napomenuti kako akcija Vaganj 95, koja je završila porazom Srba, uopće nije bila bezazlena ni jednostavna. Započela je na 13. kolovoza 1991. kod Grahova. Snažne borbe u koje su bili uključeni topništvo, zrakoplovstvo, oklopništvo i diverzanti potrajale su tri dana. Snage bosanskih Srba – u kojima su udarne snage predstavljale Druga drinska pješačka brigada, 65. zaštitni puk i 10. diverzantski odred – pokušale su zauzeti važan prijevoj Derale, kako bi potom ušle u Grahovo i time ostvarile pozicije za daljnje napredovanje prema Livnu i Kninu. U teškim borbama već prvog dana snage HV-a imale su 20 poginulih i 50 ranjenih pripadnika, ali su upornim izvođenjem obrane i brzim protunapadom, koji je počeo prije 9 sati ujutro istog dana, dokazale svoju nadmoć nad srpskim snagama i porazile ih.