Bobetko je prije 30 godina upozorio Hrvate da će se to dogoditi: ‘Na ovome padamo ili prolazimo’

Bobetko koji je u Domovinskom ratu dobio nadimak “otac Hrvatske vojske”, čovjek je iznimnog životopisa prepunog vojnih uspjeha. Nakon završetka gimnazije u Sisku, pohađao je Veterinarski fakultet u Zagrebu, a 1938. postaje članom Komunističke partije Jugoslavije. Drugi svjetski rat započeo je kao šef saniteta 8. banijske brigade, dok ga je završio kao kao politički komesar Zagrebačke divizije Korpusa narodne obrane.

Poslije rata obrazovao se, te stekao čin general majora JNA, no tijekom hrvatskog proljeća 1971. priključuje se hrvatskim reformistima, zbog čega je 1972. godine prisilno umirovljen iz JNA. Njegova zalaganja za hrvatske nacionalne interese onemogućila su mu javna istupanja sve do kraja 80-ih.

Tuđman mu je odmah dodijelio čin generala

U Domovinski rat se uključio na bojištu na Banovini, a 10. travnja 1992. dr. Franjo Tuđman dodjeljuje mu čin generala zbora Hrvatske vojske, nakon čega Bobetko odlazi zapovijedati na Južno bojište. Uslijed uspješno izvedenih akcija deblokade Dubrovnika i akcija u dubrovačkom zaleđu, 20. travnja 1992. postaje načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga RH, zamijenivši time generala Antona Tusa.

Bobetko također vodi operacije Maslenica i Medački džep, no 15. srpnja 1995. godine dr. Tuđman razrješuje ga dužnosti načelnika Glavnog stožera OS RH, neposredno prije vojno-redarstvene operacije Oluja. Nakon smjene 1992. godine, do 1999. obnaša dužnost HDZ-ova saborskog zastupnika, a 1996. objavljuje knjigu “Sve moje bitke”, u kojoj uz prikaz vojnih zemljovida opisuje sve ostvarene pobjede u Domovinskom ratu. Nakon povlačenja iz javnosti 2000. godine te uslijed lošeg zdravstvenog stanja, general Bobetko umro je 29. travnja 2003. godine u svojem domu, a pokopan je na Gradskom groblju u Sisku.

Svojeglavi vojnik nije uvijek slušao državni vrh

Zanimljiv detalj iz ratnog puta Janka Bobetka pokazuje kako je bio tvrdoglav i samouvjeren vojnik. Operacija “Vlaštica” izvedena je na njegovu inicijativu jer nije vjerovao političkim dogovorima i operativnim mogućnostima snaga UN-a da preuzmu ta područja prije nego što ih snage JNA u povlačenju manevrom prepuste srpskim postrojbama s teritorija Bosne i Hercegovine.

Zbog konfiguracije terena i moćnog fortifikacijskog sustava posebno je teško bilo osvojiti Vlašticu, najviši vrh iznad Dubrovnika. Zbog snažnog otpora hrvatska strana imala je mnogo ranjenih, a četvorica pripadnika splitske brigade su poginula. Zbog pritiska međunarodne zajednice državni je vrh sugerirao obustavu operacije, no hrvatske snage munjevito su očistile sva preostala okupirana područja čime su stvoreni uvjeti za povratak više od 20 tisuća prognanih Hrvata.

Bio je izvrstan govornik: “Tu Hrvatska prolazi ili dobiva negativnu ocjenu”

No, osim što je bio izvrstan vojnik, Bobetko je bio odličan motivacijski govornik koji se kroz ratni period u nekoliko navrata obraćao hrvatskoj naciji. Njegovo srčano obraćanje hrvatskim braniteljima UHDDR u dvorani Vatroslav Lisinski ratne 1994. godine, mnogi i danas pamte: “Ja sam obišao sve rovove i prednje linije svih frontova poznajem tisuće i tisuće vojnika i časnika… Sada na ovom saboru mogu vam reći da budete sigurni – hrvatska je vojska ovoga časa pripremljena za izvršenje zadataka. U dvije godine ne samo da nam nisu uzeli centimetra, nego smo hiljadu kvadratnih metara oslobodili.”

Pitanje je, kazao je u nastavku, zašto nismo išli dalje: “Mi ne ulazimo u bitke da bi ih izgubili… Mi kad uđemo, moramo ju dobiti. Svijetu smo jasno dokazali – ako neće ići demokratskim rješenjem, onda imamo snage. Ako dobijem zadatak da krenem, mnogi će te biti pozvani. Jednom uglednom, stranom diplomati sam rekao “znajte da ne pripadam naciji koja gubi rat za pet dana kao što ste ga vi izgubili”.

Onda se Bobetko gotovo proročanski osvrnuo na status branitelj i pokazao brigu – kako će njihova zemlja u budućnosti gledati na svoje heroje: “Ali ima nešto i ja kod toga ostajem i to je moj imperativ dok sam živ. Odnos prema ratnicima i ljudima koji su dali svoje živote, hrvatska polaže povijesni ispit. Tu Hrvatska prolazi ili dobiva negativnu ocjenu. Morate stvarati organizacije koje će pamtiti očeve koji su pali za slobodu i voditi računa o dostojanstvu. To je velika stvar, gospodo.”