Branitelj o zarobljavanju majora Stevana i 30 vojnika JNA: ‘Znate kako su se oni tad ponijeli?’

Iako je situacija za hrvatske snage u početku bila gotovo bezizgledna, branitelji iz toga kraja uspjeli su obraniti Šibenik od srpskih osvajača, pri čemu su pokazali iznimnu hrabrost i odlučnost.

Unatoč činjenici da su se hrvatski branitelji pokazali kao “tvrd orah”, ova sedmodnevna bitka nije prošla tako lako. Oslobađanju Šibenika prethodile su bitke kod Pakovog Sela i Sedramića.

Pobjeda u Pakovu Selu: Zarobili majora i vojnike JNA

Nakon što su JNA i pobunjenici 16. rujna 1991. krenuli s tenkovskim i zračnim napadima na Drniš, Oklaj, Siverić i ostala drniška naselja, hrvatske obrambene snage koje su bile naoružane uglavnom lakim ručnim oružjem te s nešto protuoklopnih sredstava počele su se povlačiti na pričuvne položaje oko Drniša u namjeri da brane grad.

I većina Drnišana do 19. rujna 1991. napustila je svoje domove i povukla se prema Unešiću, Splitu i Šibeniku. Nove su obrambene položaje 4. bojna 113. brigade i 4. bojna 4. gardijske brigade te pripadnici policije postavili u Pakovu Selu i Sedramiću.

U namjeri daljnjeg napredovanja neprijatelj je 20. rujna 1991. godine u ranim jutarnjim satima pokrenuo tenkovski napad preko Moseća u smjeru Šibenika. No, tenkovsku prethodnicu u Pakovu Selu dočekali su hrvatski bojovnici i nanijeli neprijatelju značajne gubitke u ljudstvu i tehnici. U bitci u Pakovom Selu JNA je imala uništen jedan tenk i jedan oklopni transporter, oštećena još tri tenka, više poginulih, veći broj ranjenih, a zarobljen je i major Stevan Krkljaš i 30 vojnika.

“Posebno se sjećam tog zarobljavanja i načina na koji se ponijela naša i njihova strana. Mi smo tada zarobili dvije medicinske sestre i liječnika. Istog trenutka kada su mi rekli što rade pustio sam ih natrag u njihovu postrojbu da pomognu ranjenima. Odmah potom su i oslobođeni. Postupili smo prema Ženevskoj konvenciji, ujedno i kršćanskom nauku. Otprilike u isto vrijeme, agresorske su snage na tom potezu zarobile civila, vozača vozila Hitne pomoći koji je iz Drniša prevozio bolesnika u Šibenik. Smatram da se o takvim detaljima također treba govoriti”, kaže Roko Mijić, zapovjednik 3. satnije 4. bojne 113. brigade Hrvatske vojske

Totalni poraz: “Oba su pala”

Dobro organizirana obrana hrvatskih branitelja napad je zaustavila i prisilila neprijatelja na povlačenje prema Žitniću. U ovim akcijama naše snage nisu imale gubitaka osim dvojice lakše ranjenih branitelja. Neprijateljski poraz u Pakovu Selu, a potom u Sedramiću gdje je onesposobljen jedan neprijateljski tenk omogućio je braniteljima da jače učvrste obrambene položaje na toj crti bojišnice i učine ju neprobojnom za neprijatelja u njegovu nastojanju da se približi Šibeniku.

Samo dan nakon toga, 21. rujna 1991. hrvatske snage su srušile dva zrakoplova JNA, a poznatu snimku je ubrzo poslije vidjela cijela Hrvatska. Dana 22. rujna 1991. osvojili su hrvatski branitelji vojnu luku “Kuline” u Šibeniku, s 15 ratnih brodova na vezu. Također je osvojeno remontno brodogradilište “Velimir Škorpik” s 19 brodova u raznim fazama remonta što je predstavljalo gotovo četvrtinu Jugoslavenske ratne mornarice. Dana 23. rujna 1991. bitka je okončana, a razbijene snage srpskih osvajača počele su se povlačiti sa Šibenskog mosta.

Borbenom skupinom MUP–a zapovijedao je Joško Mamić a zapovjednik 4. bojne 113. brigade Zbora narodne garde u kojoj su bili drniški branitelji zapovijedao je Josip Jukica. Za zapovjednika svih snaga u Pakovom Selu određen je policajac Ivica Aleksić, a snaga na području Sedramića Ivan Zelić zapovjednik 4. bojne 4. gardijske brigade. Zapovjednikom svih borbenih snaga na drniškom području imenovan je Luka Vujić.