MARIJA KREKO – MAJA: Imala je samo 19 godina, bila je trudna i nije željela napustiti svoje suborce. Ubijena je pri padu Lušca

Marija nije tek ime u hladnoj ratnoj statistici. Iza njezina imena ostali su prekinuta mladost, nerođeno dijete i ljubav zbog koje je, čak i nakon pogibije zaručnika, odlučila ostati uz njegovu obitelj i branitelje do posljednjeg trenutka.

Potresnu priču o Mariji, jednoj od brojnih heroina obrane Vukovara, donosi novinarka, književnica i vukovarska braniteljica Tanja Belobrajdić u svojem serijalu „Lice hrabrosti“.

LICE HRABROSTI / Dan 69 / 35 godina od bitke za Vukovar. Da se ne zaboravi.

OVO JE MARIJA KREKO – MAJA.

Najmlađa od triju sestara, Marija je nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja počela raditi u cvjećarni, gdje je bila zaposlena zajedno sa svojim zaručnikom Perom Vidakovićem.

Kada je postalo jasno da ratni sukobi više nisu samo prijetnja, nego stvarnost koja će zahvatiti i Vukovar, brojni članovi obitelji Vidaković uključili su se u obranu svojega prigradskog naselja Lužac. Među njima su bili Pero i Marija.

Šesnaesti listopada 1991. godine ostao je zapamćen kao jedan od najtežih i najtragičnijih dana u obrani Vukovara. U sveopćem napadu na grad, koji je tadašnja JNA pokrenula uz potporu srpskih paravojnih postrojbi i četnika, poginuli su brojni hrvatski branitelji i civili.

Toga je dana poginuo i Marijin zaručnik Pero Vidaković. Budući da njegovo tijelo zbog ratnih okolnosti nije bilo moguće prevesti u vukovarsku bolnicu, pokopan je u dvorištu kuće u kojoj su se nalazili.

Nakon Perine pogibije, iz Vukovara je po Mariju došla njezina starija sestra Mira. Očajnički ju je molila da napusti grad i skloni se na sigurno. No Marija je odbila. Nije željela otići. Ostala je uz obitelj svojega poginulog zaručnika i branitelje koji su i dalje branili Lužac.

Na Dušni dan, 2. studenoga 1991. godine, slomljena je obrana Lušca. Tijekom povlačenja, 23 branitelja i civila upala su u neprijateljsku zasjedu kod područne osnovne škole. U neposrednoj blizini škole, pokraj školskog igrališta, naišli su na neprijateljske snage koje su odmah otvorile vatru.

Nekolicina branitelja uspjela se spustiti prema Vuki. Ostali su ubijeni ili zarobljeni, a potom bez milosti pogubljeni. Među ubijenima bila je i Marija Kreko.

Nakon mirne reintegracije, ekshumacije i identifikacije, Marija je pokopana na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. Tijekom obdukcije utvrđeno je da je u trenutku smrti bila trudna.

U razgovoru s Majinom sestrom Mirom, Tanja Belobrajdić upitala ju je postoji li nešto što bi posebno željela da se napiše o njezinoj sestri. Nešto što ne bi smjelo biti zaboravljeno.

Nakon kraće tišine, kroz suze je odgovorila:

„Voljela bih da se ne zaboravi njenih nedužnih devetnaest godina.“

Na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru Marija i njezin zaručnik Pero počivaju jedno pokraj drugoga. Njihova je ljubavna priča završila u paklu rata, daleko prerano, ali su ostali zajedno i u posljednjem počivalištu.

Marijino ime nije i ne smije biti tek broj u ratnoj statistici. Iza njega je djevojka koja je imala samo 19 godina, ljubav koju je izgubila, dijete koje nikada nije dobilo priliku ugledati svijet i odluka da ne napusti one s kojima je dijelila ratnu sudbinu.

Njezinih devetnaest godina, kao i žrtva njezina zaručnika i svih branitelja Lušca, trajno su upisani u temelje slobodne Hrvatske.

Zato se sjećajmo Maje. Onako kako je to željela njezina sestra – po njezinoj mladosti, po njezinu životu i po svemu što joj je rat oduzeo.

Majo, počivaj u miru Božjem.