Braniteljski dodatak i ustavna jednakost: Moguće pravne varijante za umirovljene branitelje

U Hrvatskom saboru u proceduri je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, P.Z. 336. Prijedlog je prihvaćen u prvom čitanju 25. rujna 2026., a primjedbe su upućene predlagateljici radi pripreme konačnog teksta. Jedno od pitanja otvorenih u toj proceduri jest dodatak uz mirovinu koji bi se računao prema trajanju sudjelovanja u obrani. O mogućem isključenju dijela umirovljenih branitelja pisali smo u jučerašnjem članku o upozorenju braniteljskih udruga. U nastavku donosimo ustavni okvir i moguće pravne pristupe, bez zaključka da je riječ o već utvrđenoj povredi Ustava. [1][2]

Prijedlog su dali Savez udruga branitelja radnika Republike Hrvatske i Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata RH.

Što sadržava razmatrani prijedlog

U tekstu P.Z. 336 dodatak od 3 eura za svaki mjesec borbenog sektora i 0,50 eura za svaki mjesec neborbenog sektora predviđen je za određene korisnike mirovina iz općeg sustava, uključujući mirovine ostvarene uz primjenu braniteljskih propisa. Korisnici mirovina ostvarenih prema posebnom zakonu za djelatne vojne osobe, policijske službenike i ovlaštene službene osobe nisu obuhvaćeni tim mjesečnim dodatkom u prvoj verziji prijedloga. Ključna razlika tako bi se odnosila na propis prema kojem je mirovina određena, a ne samo na ratni status ili pripadnost postrojbi. [2]

Obrazloženje prijedloga poziva se na povoljnije uvjete posebnog mirovinskog sustava, uključujući uračunavanje ratnog staža i povoljniji obračun mirovine. Za korisnike općih mirovina navodi prosjeke od 829 eura, odnosno 716 eura kada se mirovina određuje uz primjenu braniteljskih propisa; za korisnike posebnog sustava navodi 1.052 eura za djelatne vojne osobe i 1.218 eura za policijske službenike. To su prosjeci koje navodi predlagateljica, a sami po sebi ne pokazuju kako je ratno vrijeme vrednovano u mirovini svake pojedine osobe. U istom paketu nalazi se zaseban prijedlog izmjena posebnog mirovinskog zakona, P.Z. 337, kojim se predlagalo uklanjanje smanjenja mirovina od 8 do 20 posto. U saborskom izvješću navedena je procjena prosječnog povećanja od oko 70 eura za približno 34.000 korisnika. [2][3]

Prijedlog P.Z. 336 zasebno predviđa godišnji dragovoljački dodatak za dragovoljce koji primaju mirovinu prema općem ili posebnom propisu. Ako bi ta odredba ostala u konačnom tekstu, dragovoljci iz posebnog mirovinskog sustava mogli bi biti obuhvaćeni tim godišnjim dodatkom, iako ne bi bili obuhvaćeni predloženim mjesečnim dodatkom za vrijeme sudjelovanja u obrani. Riječ je o različitim pravima i različitim kriterijima. [2]

U obrazloženju se navodi da posebne mirovine prima 28.754 branitelja i članova njihovih obitelji. Taj broj nije nužno broj samo umirovljenih pripadnika MUP-a, policije i gardijskih postrojbi koji su osobno sudjelovali u obrani, nego zbirna skupina korisnika prema posebnom propisu. [2]

Ustavni okvir i moguća tumačenja

Članak 3. Ustava navodi jednakost i socijalnu pravdu među najvišim vrednotama ustavnog poretka, a članak 14. jamči jednakost pred zakonom. Članak 58. predviđa posebnu skrb države za hrvatske branitelje i druge navedene skupine. Članak 57. određuje da se pravo zaposlenih i njihovih obitelji na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje uređuje zakonom. Te bi odredbe mogle biti važne pri ustavnoj ocjeni, ali ne navode točan iznos ni jedinstven način obračuna dodatka iz ovog prijedloga. [4]

Ustavni sud u svojoj praksi razliku u postupanju razmatra prema tome jesu li skupine usporedive s obzirom na svrhu pravila te postoji li za različit tretman objektivno i razumno opravdanje, legitiman cilj i razmjerna mjera. Primjena tog testa na ovu temu ovisila bi, među ostalim, o tome kako bi konačni zakon odredio svrhu dodatka. [5]

Moguće pravne varijante

Ako bi se dodatak tumačio prvenstveno kao zasebno vrednovanje evidentiranog vremena sudjelovanja u obrani, moglo bi se postaviti pitanje jesu li branitelji s jednakim brojem mjeseci borbenog ili neborbenog sektora u usporedivom položaju, bez obzira na kasniju osnovu mirovine. U toj bi varijanti isključenje prema mirovinskom propisu moglo otvoriti pitanje jednakosti pred zakonom.

Druga moguća varijanta bila bi promatranje dodatka kao dijela ukupnog mirovinskog paketa. Prema takvom pristupu, posebni mirovinski sustav mogao bi se uspoređivati s općim sustavom u cjelini, uz postojeće pogodnosti i druge predložene izmjene. Takvo bi se razlikovanje moglo braniti ako bi se pokazala jasna veza između tih pogodnosti, svrhe novog dodatka i ukupnog položaja korisnika.

U zakonodavnoj raspravi mogle bi se razmotriti i prijelazne ili kombinirane mogućnosti: jednaki osnovni kriterij prema evidentiranom ratnom vremenu za sve korisnike, poseban obračun za određene mirovinske sustave, ili način kojim bi se uzeli u obzir već priznati elementi vezani uz sudjelovanje u obrani. To su mogući pristupi za daljnju raspravu, a ne zaključak da Ustav nalaže baš određeni model.

Za ustavnopravnu procjenu važna bi bila i razlika između prosjeka skupine i položaja pojedinca. Prosječni iznos mirovine mogao bi biti dio obrazloženja, ali ne bi sam po sebi pokazao je li kod svakog branitelja konkretno ratno vrijeme već vrednovano na način usporediv s predloženim dodatkom. S druge strane, za obranu različitog tretmana moglo bi biti važno utvrditi koje se pogodnosti u posebnom sustavu odnose na ratni staž, a koje proizlaze iz dugogodišnjeg rada pod posebnim uvjetima.

Pravno pitanje ostaje otvoreno

Prema sadašnjem tekstu, predloženi mjesečni dodatak još nije zakonsko pravo jer je riječ o prijedlogu nakon prvog čitanja. Ako bi konačni zakon zadržao razliku prema osnovi mirovine, mogla bi se otvoriti ustavnopravna rasprava o tome jesu li te skupine usporedive i je li obrazloženje za različit tretman dovoljno povezano sa svrhom dodatka.

Stoga se prigovor braniteljskih udruga može promatrati kao pravno utemeljeno pitanje jednakosti, ali ne kao već utvrđena neustavnost. Ishod bi ovisio o konačnom tekstu, obrazloženju zakonodavca i načinu na koji bi se usporedili ratno vrijeme, mirovinska prava i ukupni položaj obuhvaćenih skupina. Pitanje pravednosti može biti šire od pitanja ustavnosti; ustavna ocjena zahtijevala bi zasebnu pravnu procjenu. [5]

Predloženo razlikovanje otvara pitanje jednakosti pred zakonom, osobito ako se dodatkom želi vrednovati evidentirano ratno vrijeme. Konačna ocjena ovisit će o tekstu donesenog zakona i obrazloženju različitog postupanja.

Izvori

1. Hrvatski sabor — P.Z. 336, status i odluka nakon prvog čitanja, 25. rujna 2026.

2. Hrvatski sabor — Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima, P.Z. 336

3. Hrvatski sabor — Prijedlog izmjena posebnog mirovinskog zakona, P.Z. 337 i Izvješće Odbora za obranu

4. Ustav Republike Hrvatske, pročišćeni tekst

5. Ustavni sud Republike Hrvatske, odluka U-I-2767/2025 i U-I-2768/2025 od 31. ožujka 2026.