Glavašev sarkazam s NDH odličjima razotkrio apsurd Milanovićeve odluke
Nakon što mu je predsjednik Zoran Milanović oduzeo odlikovanja Republike Hrvatske, Branimir Glavaš odgovorio je sarkastičnom objavom da će u svečanim prilikama nositi očevu odličja iz vremena NDH. Iza te provokacije krije se ozbiljno pitanje: može li se čovjeku političkom odlukom izbrisati ono što je stekao u Domovinskom obrambenom ratu?

Predsjednik Republike Zoran Milanović odlučio je Branimiru Glavašu oduzeti odlikovanja Republike Hrvatske. Time je ponovno otvorena stara, duboko osjetljiva tema: tko ima pravo naknadno prekrajati ratne zasluge ljudi koji nisu odličja dobili u mirnodopskom uredu, nego u vremenu kada se Hrvatska branila od velikosrpske agresije.
Glavaš je nakon toga na Facebooku, uz fotografije odličja, objavio kratku poruku: “Sada ću u svečanim prilikama nositi tatina odličja kojim ga je odlikovao poglavnik NDH, dr. Ante Pavelić!”
Na fotografijama koje je objavio vide se odličja Reda Krune kralja Zvonimira, odlikovanja iz razdoblja NDH. Na prvu, očekivano, uslijedile su osude, moraliziranje i političko zgražanje. No tko želi pošteno čitati tu objavu, mora vidjeti ono što je očito: riječ je o sarkazmu, o gorkoj provokaciji i o poruci čovjeka kojemu država oduzima odličja stečena u Domovinskom ratu.
To ne znači veličanje NDH. To znači prokazivanje apsurda.
Odlikovanja nisu pala s neba – stečena su u ratu
Branimir Glavaš nije ta odlikovanja dobio zato što je sjedio u nekom udobnom uredu, pisao dopise i čekao da rat prođe. Dobio ih je u kontekstu Domovinskog obrambenog rata, u vremenu kada se Hrvatska stvarala pod granatama, u rovovima, na crti obrane i u gradovima koji su bili izloženi agresiji.
Zato je Milanovićeva odluka puno više od običnog administrativnog poteza. Ona šalje poruku da se ratna zasluga može naknadno politički poništiti. Da ono što je priznato u vremenu stvaranja države može biti izbrisano godinama poslije, jednom odlukom s Pantovčaka.
A to je opasan presedan.
Jer ako se danas tako postupa prema Glavašu, sutra se može otvoriti prostor da se po istom obrascu dovodi u pitanje i čitav niz drugih ratnih priznanja, zasluga i sudbina. Domovinski rat ne smije biti prostor dnevno-političkog revidiranja.
Milanović je jednom vratio odlikovanja, sada ih oduzima
Posebno je zanimljivo što je upravo Zoran Milanović 2021. godine Branimiru Glavašu vratio ratna odlikovanja i čin. Tada je odluka predstavljana kao pravno utemeljena i logična. Danas isti predsjednik ponovno čini suprotno.
To je politički salto mortale koji otvara pitanje dosljednosti.
Je li problem u odlikovanjima? Je li problem u Glavašu? Je li problem u presudi? Ili je problem u tome što se odlikovanja u Hrvatskoj sve češće pretvaraju u političko oružje, ovisno o trenutku, pritisku javnosti i političkoj procjeni?
Ako su odlikovanja jednom vraćena kao čin poštovanja prema pravnom stanju i ratnom kontekstu, onda njihovo ponovno oduzimanje ne može proći bez ozbiljnog pitanja: gdje završava pravo, a gdje počinje politička poruka?
Glavašev sarkazam pogodio je u srž
Glavaševa poruka o očevim odličjima iz NDH sigurno je provokativna. Namjerno je provokativna. I upravo zato je izazvala reakciju. Ali ona se ne može čitati izvan konteksta Milanovićeve odluke.
Glavaš zapravo poručuje: ako mi uzimate odličja Republike Hrvatske, odličja koja su vezana uz Domovinski rat i obranu države, što onda uopće ostaje? Obiteljska odličja iz jednog drugog vremena?
To je sarkazam, gorak i neugodan. Ali sarkazam često služi upravo tome da razgoliti besmisao situacije.
Naravno da moderna Hrvatska ne počiva na NDH. Naravno da Domovinski rat nije bio nastavak NDH. Naravno da hrvatski branitelji nisu ginuli za Pavelićeve simbole. Ali upravo zato je još apsurdnije kada se odlikovanja iz Domovinskog rata oduzimaju čovjeku koji ih nije dobio zbog ideologije, nego zbog ratnog puta.
Domovinski rat ne smije se brisati gumicom
Odlikovanja Republike Hrvatske nisu običan nakit. Ona su državni znak priznanja. Kada se dodjeljuju za Domovinski rat, ona govore da je netko u određenom povijesnom trenutku dao doprinos obrani države.
Milanovićevom odlukom ne briše se samo metal s revera. Pokušava se obrisati simbolički dio ratne biografije. A to je ono što će kod mnogih branitelja izazvati gorčinu.
Jer branitelji dobro znaju da se u ratu nije odlučivalo iz sigurnih kabineta. Tada se nije vagalo s današnjom političkom udobnošću. Hrvatska se branila u kaosu, opasnosti, strahu, žrtvi i neizvjesnosti. Tko danas olako poseže za oduzimanjem ratnih priznanja, mora znati da time ne dira samo pojedinca, nego i osjetljivo tkivo Domovinskog rata.
Problem nije sarkazam, problem je odluka
U javnosti će se, naravno, najviše govoriti o Glavaševoj rečenici, Paveliću i NDH odličjima. To je najlakši dio priče. Najlakše je zgražati se nad provokacijom.
Ali ozbiljnije pitanje glasi: zašto je uopće došlo do situacije da čovjek kojemu su odlikovanja dodijeljena za doprinos u Domovinskom ratu danas mora ironično pokazivati očevu staru ostavštinu kako bi upozorio na političku težinu onoga što mu se čini?
Glavaševa objava nije poziv na povratak u prošlost. Ona je sarkastičan odgovor na odluku koja mnogima izgleda kao pokušaj brisanja ratne zasluge. I zato se rasprava ne smije zaustaviti na površini.
Ne treba braniti NDH odličja. Treba braniti princip da se Domovinski rat ne smije koristiti kao politička igračka.
Milanović šalje pogrešnu poruku braniteljima
Predsjednik Republike mora biti oprezan kada dira u odlikovanja iz Domovinskog rata. Jer takve odluke ne ostaju samo na jednoj osobi. One šalju poruku široj braniteljskoj populaciji.
A poruka je loša.
Poruka je da se zasluge mogu priznati, pa oduzeti, pa vratiti, pa opet oduzeti. Poruka je da ratna biografija ovisi o političkom trenutku. Poruka je da odličja koja su nekoć bila znak državnog priznanja danas mogu postati predmet predsjedničke demonstracije moći.
To nije dobro za Hrvatsku. To nije dobro za dostojanstvo Domovinskog rata. I to nije dobro za povjerenje branitelja u institucije.
Glavaš je provocirao, ali Milanović je otvorio problem
Branimir Glavaš je svojom objavom izazvao reakcije. To je nesporno. No njegova poruka ne može se tumačiti odvojeno od Milanovićeve odluke. Kada mu se oduzimaju odlikovanja stečena u Domovinskom ratu, njegov sarkastični odgovor postaje politička poruka: ako se ratne zasluge mogu brisati, onda je cijeli sustav priznanja doveden u pitanje.
Glavaš nije odličja Republike Hrvatske dobio u miru, nego u vremenu obrane Hrvatske. Nije ih dobio kao uredsku nagradu, nego kao priznanje ratnom doprinosu. Zato njihovo oduzimanje nije samo osobna stvar Branimira Glavaša. To je pitanje odnosa države prema vlastitoj povijesti.
Milanović je ovom odlukom poslao poruku koja će među braniteljima teško proći bez gorčine. Jer jednom kada se počne politički brisati ono što je stečeno u Domovinskom ratu, nitko ne zna gdje je kraj.
Glavašev sarkazam možda je grub, neugodan i namjerno provokativan. Ali upravo takav sarkazam razotkriva bit problema: Hrvatska ne smije dopustiti da se odličja iz Domovinskog rata pretvore u predmet političkog obračuna.
Domovinski rat je temelj moderne Hrvatske. A ono što je stečeno u obrani Domovine ne bi smjelo nestajati odlukom jednoga predsjednika.
Izvor:PDN
Autor: Dražen Šemovčan Šeki



