Heroj Maks ubijen je za vrijeme ručka: Srpski diverzanti nisu imali milosti

Lipanj 1992. na prostoru Kričkog brda protekao je u pripremama hrvatskih snaga za povlačenje s dostignute crte nad kojom je 20. lipnja nadzor trebao preuzeti jordanski bataljun UNPROFOR-a.

Srpske snage promijenile su taktiku i umjesto artiljerijskih napada iz Rajića, Rajčića i Roždanika sve češće ubacuju se u malim grupama prema položajima hrvatskih snaga. Vrebali su priliku koja im je stigla na današnji dan, 20. lipnja ’92.

Bombama na šator

Koristeći sumaglicu u šumi nakon kiše, izvidnička skupina, najvjerojatnije iz sela Rajčići, prikrala se minskim poljima i onesposobila ih, piše Domovinski rat. Zbog načina na koji je to obavljeno bilo je jasno da su u pitanju bili profesionalci. Približili su se položajima hrvatskih snaga i čekali pogodan trenutak za napad. Dočekali su ga kada je na položaj za vrijeme ručka došla cisterna s vodom.

Ona im je poslužila kao štit, pa su nesmetano iza nje aktivirali i bacili ručne bombe na šator, a potom i otvorili pješačku vatru na položaje 65. samostalnog bataljuna Ivanić Grad.

Marijan Presnec, rođen 1968. u Kloštar Ivaniću, na mjestu je stradao dok je zapovjednik protuoklopnog voda Zoran Palčić teško ranjen. Lakše su ranjeni Ivan Mance, Goran Kuleš i Josip Ivaković, a Dubravko Brcko doživio je teški šok. Iako ranjeni, Mance i Kuleš otvorili su vatru po neprijatelju i odbili daljnji napad te spasili postrojbu od većih gubitaka. Kasnije se ispostavilo, po krvavim tragovima u minskom polju, da je i neprijateljska skupina imala gubitaka.