Ivan Turudić o svojem ratnom putu: Kao sudac nije morao u rat, ali dragovoljno je otišao braniti Hrvatsku

Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske Ivan Turudić tijekom Domovinskog rata bio je hrvatski dragovoljac i pripadnik 127. virovitičke brigade Hrvatske vojske. Iako kao sudac Općinskog suda u Virovitici nije podlijegao vojnoj obvezi, 1991. godine odlučio je pridružiti se hrvatskim obrambenim snagama.

O njegovu ratnom putu, sudjelovanju u obrani zapadne Slavonije i sjećanjima na najteže dane Domovinskog rata pisao je portal Dnevno.hr. Turudićeva osobna svjedočanstva zabilježena su i u reportaži „Suci i odvjetnici u Domovinskom ratu: Ivan Turudić”, koju je za Hrvatsku radioteleviziju pripremila novinarka Mirjana Grahovac.

Turudić je u razgovoru za HRT objasnio da se hrvatskim obrambenim snagama pridružio zajedno s prijateljima iz djetinjstva koji su također odlučili braniti domovinu. Premda ga vojna obveza nije obuhvaćala, smatrao je prirodnim pridružiti se njihovim redovima.

Iz sudnice u redove hrvatskih branitelja

Turudić se u organiziranje obrane rodne Virovitice uključio još 1990. godine. Nakon ustrojavanja Zbora narodne garde tijekom ljeta 1991. postao je njegov pripadnik, a u listopadu se priključio novoosnovanoj 127. virovitičkoj brigadi.

U to je vrijeme radio kao sudac Općinskog suda u Virovitici. Unatoč tome što nije imao obvezu odlaska u rat, prijavio se kao dragovoljac.

Prisjećajući se početaka obrane, ispričao je kako su njegovi prijatelji odlazili na položaje u civilnoj odjeći i tenisicama jer hrvatske obrambene snage tada još nisu raspolagale odgovarajućom vojnom opremom.

Svoju odluku o sudjelovanju u Domovinskom ratu opisao je kao nešto što se među njegovim prijateljima podrazumijevalo. Naglasio je i da mu je bila čast sudjelovati u obrani vlastitoga doma i zemlje.

O Turudićevu dragovoljnom odlasku na bojišnicu HRT je izvijestio i u ranijoj reportaži „Turudić i Živković: Od sudnice do bojišnice”, objavljenoj 13. rujna 2026. godine.

Borbe na zapadnoslavonskom bojištu

Kao pripadnik 127. brigade Turudić je sudjelovao u obrani zapadne Slavonije, gdje su se tijekom jeseni i zime 1991. vodile teške borbe protiv JNA i pobunjenih srpskih snaga.

U tom su razdoblju hrvatske snage provele nekoliko oslobodilačkih operacija, među kojima su bile „Orkan-91”, „Otkos-10” i „Papuk-91”.

Uspjesi postignuti tijekom tih operacija omogućili su oslobađanje znatnog dijela zapadne Slavonije i učvršćivanje hrvatskih obrambenih položaja.

Turudić je na ratištu bio do sredine 1992. godine.

Dok je sudjelovao u borbama, njegova supruga s nekoliko mjeseci starim sinom ostala je u Virovitici, koja je bila izložena neprijateljskom granatiranju.

Prisjetio se da je uz neizvjesnost na bojištu stalno razmišljao o sigurnosti svoje obitelji.

Sjećanje na pad Vukovara i glas Siniše Glavaševića

Jedno od Turudićevih najsnažnijih ratnih sjećanja povezano je s padom Vukovara u studenome 1991. godine.

Dok su pripadnici njegove brigade držali položaje na zapadnoslavonskom bojištu, preko radija su pratili vijesti iz opkoljenoga grada.

Posebno su im ostala u sjećanju javljanja ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića, čiji je glas mjesecima prenosio vijesti iz Vukovara.

Turudić se prisjetio trenutka kada je, ležeći uz pušku, slušao vijesti o padu grada. Govorio je o pomiješanim osjećajima koji su tada obuzimali hrvatske branitelje.

Njegov ratni zapovjednik Mirko Petraš također je svjedočio o tome koliko je pad Vukovara pogodio pripadnike 127. brigade.

Tragedija kod Brusnika: Pogibija dvanaestorice hrvatskih branitelja

Posebno bolno sjećanje Turudića i njegovih suboraca odnosi se na 29. prosinca 1991. godine i stradanje pripadnika 127. brigade tijekom pokušaja oslobađanja sela Brusnik nedaleko od Pakraca.

Toga dana dvanaestorica hrvatskih branitelja, predvođena zamjenikom zapovjednika 2. bojne Vinkom Belobrkom, upala su u neprijateljsku zasjedu.

Dio branitelja poginuo je tijekom napada, dok su ostali zarobljeni i potom ubijeni.

Bio je to najteži pojedinačni gubitak 127. brigade tijekom Domovinskog rata, koji je duboko pogodio Viroviticu i obitelji poginulih.

Mirko Petraš, tadašnji zapovjednik 2. bojne, u razgovoru za HRT izjavio je da je tijekom rata dvaput zaplakao: prvi put zbog pada Vukovara, a drugi put nakon pogibije svojih vojnika kod Brusnika.

O stradanju dvanaestorice branitelja izvijestio je i HRT tijekom komemoracije održane 10. siječnja 2026. godine. Na tom je obilježavanju Turudić ponovno podsjetio da za zločin nad zarobljenim hrvatskim braniteljima još nitko nije odgovarao.

Turudić je potvrdio da svake godine odlazi na komemoraciju kod spomen-obilježja u blizini Brusnika, gdje se 10. siječnja odaje počast poginulim braniteljima.

Zapovjednik Mirko Petraš: Turudić je bio na prvoj crti

Mirko Petraš, danas odvjetnik u Virovitici, tijekom Domovinskog rata bio je predsjednik tamošnjeg Općinskog suda.

Poput Turudića, napustio je sudnicu i dragovoljno se priključio obrani Hrvatske.

Zahvaljujući prethodnoj vojnoj izobrazbi preuzeo je zapovjedništvo 2. bojne 127. brigade, čiji je pripadnik bio i Turudić.

Petraš je za HRT istaknuo da je odlazak sudaca i drugih uglednih građana na prve crte obrane imao snažan utjecaj na moral hrvatskih branitelja.

Posebno je naglasio Turudićevu prisutnost na prvim crtama bojišta.

Prema njegovim riječima, njihova je postrojba u najtežem razdoblju rata gotovo neprestano bila raspoređena na prvoj crti obrane.

Nakon Domovinskog rata vratio se pravosuđu

Po završetku svojeg ratnog angažmana sredinom 1992. godine Turudić se vratio na Općinski sud u Virovitici.

Njegova pravosudna karijera kasnije se nastavila u Zagrebu, gdje je 1998. postao pomoćnik ministra pravosuđa.

Nakon toga obnašao je dužnosti na Županijskom sudu u Zagrebu i Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske.

Hrvatski sabor imenovao ga je 2024. godine za glavnog državnog odvjetnika.

Ratna iskustva ostala su dio njegova osobnog života, a posebno mjesto među njegovim sjećanjima imaju poginuli suborci i žrtve Domovinskog rata.

Turudić i danas sudjeluje na obilježavanjima vojno-redarstvenih operacija „Bljesak” i „Oluja”, kao i na komemoracijama pripadnicima 127. brigade.

Njegovo svjedočanstvo podsjeća na hrvatske dragovoljce koji su 1991. napustili svoja radna mjesta i obiteljski život kako bi sudjelovali u obrani zemlje, a nakon rata vratili se svojim civilnim zanimanjima.