Lov na vođu pobune u Borovu Naselju: ‘Kod Dragiše smo našli kokarde i umjetne brade’

To mjesto na obali Dunava ostati će upamćeno kao mjesto ubojstva dvanaestorice hrvatskih policajaca na samom početku Domovinskog rata. Nakon 2. svibnja situacija se nakratko primirila. Sredinom mjeseca svibnja, zapovjednik Teritorijalne obrane Borova Sela Vukašin Šoškočanin, koji je vodio napad na hrvatske policajce utopio se u Dunavu pod sumnjivim okolnostima.

U međuvremenu Hrvatska strana sprema se za obranu, piše povjesničar Borna Marinić. Pri mjesnim zajednicama u Vukovaru počinju se organizirati naoružane straže i stvarati punktovi na mjestima za koja se sumnjalo da bi mogli biti meta napada. U lipnju je u Opatovcu kraj Vukovara osnovana 4. bojna 3. A brigade Zbora narodne garde koju su obučavali pripadnici Bojne “Zrinski” te 1. A brigade “Tigrovi”.

Tri spomenute postrojbe 4. srpnja 1991. godine sudjelovale su u žestokom okršaju i akciji poznatoj kao “čišćenje Borova Naselja”. Pobunjeni Srbi iz Borova Sela pokrenuli su napad prema Borovu Naselju, a priključio mu se i dio Srba iz samog Borova Naselja.

Nakon pokolja u Borovu Selu, krenulo se u akciju “čišćenja Borova Naselja”

“Bio je to njihov najveći napad do tada. Imali su i prije nekakvih pokušaja, dođu do sela pa ispale minu, granatu i povuku se… Mene je napad uhvatio na drugom dijelu Naselja, u zapovjedništvu i nas je Blago Zadro uputio u Slavonsku i držali smo položaj na kraju te ulice. Ja praktički nisam bio u sukobu. Njihov najjači udar bio je usmjeren na položaj ‘trokatnica’ u današnjoj Petrinjskoj ulici. Veći dio posla oko odbijanja napada odradili su ‘Zrinski’ i ‘Tigrovi’ koji su ima nanijeli velike gubitke. Oni su sasvim sigurno imali poginulih i puno ranjenih, a mi smo imali par ranjenih. Mislim da su bili Budimir i Marijan Mlinarić, naši dečki, ranjeni u tom napadu. Da su oni uspjeli u svojem naumu svakako bi nam bilo puno teže braniti Borovo Naselje u narednim danima i mjesecima”, ispričao je Tomislav Orešković, branitelj Vukovara

Tajming napada nije bio slučajan. Naime velik broj pripadnika 4. bojne 3. A brigade bili su na ispraćaju suboraca Franje Katića i Damira Ivanovića “Damponje”, piše Domovinski rat. Među njima bio je i Ivan Dujmović koji se prisjetio tog dana.

Lov na Dragišu, vođu pobune u Borovu Naselju

“Taj dan smo bili na sprovodu Katića i Damponje naših dvojice pripadnika. Ja sam bio u počasnom vodu i kada smo ispalili plotun dobili smo zapovijed – trčećim korakom u autobus. Kada smo ušli u autobus zapovjednik nam je rekao da ne idemo na Opatovac već u Borovo Naselje gdje četnici s Crepulje, dijela Borovog Sela, napadaju. Otišli smo bez ijednog metka jer smo u okviru imali samo tri metka za počasnu paljbu. Onda su nam tamo donijeli municiju. Držali smo položaje prema Crepulji kod famozne ‘trokatnice'”.

Nakon odbijenog napada, hrvatske snage krenule su u akciju čišćenja Borova Naselja. To je ustvari bila akcija u kojoj te trebalo uhititi vođu pobune koji je živio u Borovu Naselju: “Po mojem sjećanju on se zvao Dragiša Čančarević. Čančarevića nismo uhvatili, ali smo ga navodno ranili. On je bio vođa pobune Srba u Borovu Naselju i kod njega smo u kući pronašli kokarde, perike, čak umjetne brade. To je za nas bilo drugo vatreno krštenje. Prije toga su već oni probali s Koreje uz Dunav proboj prema Borovu Naselju. Bili smo na položaju u samačkim hotelima i na Domu tehnike i odbili smo taj napad. To je bilo tjedan dana prije ovog pokušaja. Da su oni prošli i probili nas u tim počecima, tijek bitke za Vukovar sasvim sigurno bi bio drugačiji.”

U ovom okršaju hrvatske snage nisu imale poginulih, dok je druga strana, prema službenim podacima imala trojicu stradalih. U Borovo Naselje kao pomoć tog dana stigla je pomoć iz Vinkovaca koja je idućeg dana sudjelovala u nastavku akcije i utvrđivanju položaja.