Mali Vukovarac u logoru strašno ponizio Srbe: Pitali ga za imena branitelja, on im svjetski ‘podvalio’
Jedna od stravičnih snimki nastalih na dan pada Vukovara na kojoj se vide brojni zatočeni, nesretni hrvatski civili u Veleprometu, svojedobno je izazvala velike reakcije hrvatske javnosti, mahom Vukovaraca, koji su tada na njoj uspjeli prepoznati neke koji se vode na popisu nestalih.

Izuzev toga, čitatelje je naročito dotakla fotografija dječaka koji na snimci plačnim glasom četnicima objašnjava kako mu je otac poginuo te kako on ima samo petnaest godina. Zastrašujuća reakcija srpskih paravojnika koji ga ismijavaju i tvrde da laže o godinama natjerala je čitatelje na samo jedan zaključak – ovaj dječak nije preživio.
Zahvaljujući brzim reakcijama Vukovaraca koji sudbinu svojih nestalih ne prepuštaju slučaju i koji su pomno pregledali video zapis, portal Dnevno dobio je informaciju da je snimci Igor Magoč koji je zarobljen kao jedan od najmlađih maloljetnih branitelja. Igor je preživio, a u svom rodnom Vukovaru živi i danas sa svojom obitelji.

“Ljudi su onako odjeveni vršili nuždu od straha”
“Ja sam se tamo, u Veleprometu zatekao kao maloljetni branitelj i pripadnik 204 brigade. Oni to, naravno, nisu mogli znati. Nisu znali da sam kao dječak sa svojim ocem i ujakom držao straže. U Veleprometu je, nažalost, završio moj ujak kao i moja majka. Prilikom dovođenja pročitali su nam neki, ne znam kako to reći, proglas? Uglavnom, od straha nisam razumio niti riječi osim jedne jedine kojom je četnik završio čitanje. Na kraju je rekao ‘dobrodošli'”, sjetio se Magoč.
Kada su ih četnici počeli snimati, od straha je zaplakao: “Nemam što kriti, plakao sam. Ali, nije to čudno. Kad kao 15-godišnjak gledaš izvođenja susjeda i čuješ rafale, kad gledaš rijeke krvi oko sebe, jasno je da se bojiš. Ponavljam, gledao sam smrti u oči i bio sam siguran da će me ubiti. Ma, svi smo se bojali te selekcije i egzekucija. Gledao sam starije od sebe kako su doslovno od straha vršili nuždu onako, obučeni”, s teškoćom se polako prisjetio Igor koji, kako je kazao – o tome nerado priča.
“Nabrajao sam imena poginulih…”
Igor Magoč je shvatio kako su njegove godine jedina mogućnost koja bi ga poštedila sigurne smrti. “Rekao sam im da imam petnaest godina i da mi je poginuo otac. To je bila laž, a da to kažem dogovorio sam se s mamom. Moj je otac živ izašao iz proboja, ali sam vjerovao kako će ih to smekšati. Moj ujak, koji je te večeri kada su nas snimali odveden, nikada se nije vratio kao ni ostali, a tu noć sigurno ih je odvedeno pola. Samo smo čuli rafale. Nas preostale odveli u logor u Sremsku Mitrovicu”, podijelio je s nama Igor čije muke nisu stale u Veleprometu.
“Tukli su me i u Veleprometu i to naočigled moje majke. A onda se to nastavilo u logoru. Svaki dan vodili su me na neke ‘informativne razgovore’ gdje su željeli doznati imena branitelja. Strašne su to batine i da bi preživio nešto im moraš odgovoriti. Ja sam im neka imena i govorio, ali onih branitelja za koje sam znao da su poginuli. Nevjerojatno je kako mozak čovjeku proradi kada je njegov opstanak u pitanju. Ipak, gledao sam da nikoga ne ugrozim. Tako sam ih, na neki način, dva puta ‘preveslao'”, zaključuje uz smijeh.
Izvor:PHB











