Medved otkrio tko dobiva veće braniteljske mirovine: Borbeni sektor odlučuje, ali Vlada još skriva izračun i izvor 100 milijuna eura

Najava predsjednika Vlade Andreja Plenkovića da će izmjenama dvaju zakona biti povećane mirovine za oko 200.000 hrvatskih branitelja, vojnika, policajaca i drugih ovlaštenih službenih osoba otvorila je veliko pitanje: tko će stvarno dobiti povećanje i koliko će ono iznositi?

Plenković je u Kninu iznio veliku brojku i procijenjeni godišnji trošak od približno 100 milijuna eura, ali bez formule obračuna i precizne strukture korisnika. Dan poslije dio odgovora dao je potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved.

Dva zakona i dvije različite mjere

Vlada priprema izmjene Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji te Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba.

Medved je najavio da će oba prijedloga biti upućena u javno savjetovanje, nakon čega bi se o njima trebalo raspravljati na jesenskom zasjedanju Hrvatskog sabora. Nije, dakle, riječ o jednoj jednakoj povišici za sve, nego o dvjema mjerama koje se odnose na različite skupine korisnika.

Prvim zakonom mijenjat će se način vrednovanja ratnog puta i dodataka dijelu hrvatskih branitelja. Drugim će se ukidati preostalo umanjenje mirovina dijela umirovljenih vojnika, policajaca i drugih ovlaštenih službenih osoba.

Invalidske i obiteljske mirovine nisu predmet novog dodatka

Najvažnije Medvedovo pojašnjenje jest da invalidske i obiteljske mirovine predstavljaju zasebnu kategoriju i nisu predmet najavljenog novog dodatka.

To znači da se ova izmjena ne odnosi na mirovine hrvatskih ratnih vojnih invalida niti na obiteljske mirovine udovica, djece i drugih članova obitelji poginulih, nestalih ili umrlih hrvatskih branitelja.

Medved je naglasio da se govori o braniteljima koji nemaju status HRVI-ja i koji su umirovljeni po drugim osnovama. U toj su skupini posebno važni branitelji koji su se nakon rata vratili na posao, nastavili raditi i uplaćivati doprinose, a zatim ostvarili starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu.

Mnogi su od njih zbog niskih plaća, prekida u zaposlenju ili nepovoljne osnovice završili s razmjerno niskim mirovinama, premda su nakon Domovinskog rata radili još dvadeset, trideset ili više godina.

Postojeći zakon već povećava osobni bod prema vremenu provedenom u borbenom sektoru, od 0,5 posto za najkraće sudjelovanje do najviše 30 posto za 1441 i više dana. Dragovoljcima se dodaje još deset postotnih bodova. Međutim, taj se postotak primjenjuje na mirovinu prethodno izračunatu prema plaći i stažu. Ako je osnovica niska, ni povećanje osobnog boda ne mora donijeti dostojanstvenu mirovinu.

Vrijeme provedeno u borbenom sektoru bit će posebno vrednovano

Medved je kao središnji kriterij Vladina modela izdvojio vrijeme provedeno u ratnom putu u borbenom sektoru.

Prema njegovoj izjavi, ono će se vrednovati mjesec po mjesec, pa povećanje ne bi trebalo biti jednako za branitelja koji je u borbenom sektoru proveo nekoliko mjeseci i onoga koji je u njemu proveo gotovo cijeli Domovinski rat.

Takav je pristup načelno pravedniji od potpuno jednakog paušalnog dodatka. Međutim, dok ne bude objavljen nacrt zakona, ne znamo koliko će vrijediti jedan mjesec borbenog sektora, hoće li se povećanje obračunavati kao fiksni dodatak, postotak mirovine ili povećanje osobnog boda te hoće li biti propisan najveći mogući iznos.

Nije poznato ni kako će novi dodatak djelovati na korisnike najniže braniteljske mirovine, hoće li se status dragovoljca dodatno vrednovati i hoće li se sva prava ponovno određivati po službenoj dužnosti.

Vojnicima i policajcima ukida se umanjenje od osam do 20 posto

Druga izmjena odnosi se na hrvatske branitelje, vojnike i policajce koji su umirovljeni prema posebnom zakonu.

Medved je najavio ukidanje posljednjeg preostalog umanjenja iz 2002. godine, koje ovisno o iznosu mirovine iznosi između osam i 20 posto. Vlada tvrdi da je od 2016. već ukinula dva druga umanjenja te da sada uklanja i posljednje.

U toj skupini povećanje neće biti jednako za sve. Ovisit će o tome koliki se postotak umanjenja trenutačno primjenjuje na mirovinu pojedinog korisnika.

Prema HZMO-ovu statističkom presjeku za svibanj 2026., mirovinu u kategoriji djelatnih vojnih osoba prima 16.315 korisnika, uz prosječnu neto mirovinu od 950,67 eura. U posebnim kategorijama evidentirani su i policijski te drugi ovlašteni službenici.

Tek će zakonski tekst pokazati odnosi li se ukidanje umanjenja na sve korisnike prema tom propisu ili samo na one koji istodobno imaju priznati status hrvatskog branitelja.

Što doista pokazuju brojke HZMO-a?

U javnosti se posljednjih dana uspoređuju dvije velike skupine. Prva navodno prima oko 1.318 eura uz samo 19 godina staža, a druga oko 635 eura premda ima približno 31 godinu staža.

Problem nerazmjera postoji, ali navedene brojke više nisu aktualne, a još je važnije objasniti tko se nalazi u svakoj skupini.

Radi potpune usporedivosti treba koristiti isti statistički presjek: mirovine za svibanj 2026., isplaćene u lipnju 2026.

Prema tim podacima, mirovine ostvarene prema Zakonu o hrvatskim braniteljima prima 72.490 korisnika, uz prosječnu neto mirovinu od 1.443,91 euro. Prosjek, dakle, nije 1.318, nego približno 1.444 eura.

Međutim, tih 72.490 korisnika nisu samo umirovljeni živi branitelji koji primaju klasičnu starosnu mirovinu. Unutar te brojke nalaze se:

• 51.158 korisnika invalidskih mirovina

• 15.479 korisnika obiteljskih mirovina

• 3.483 korisnika najniže braniteljske mirovine

• 2.370 korisnika starosne mirovine prevedene iz invalidske.

Invalidske i obiteljske mirovine zajedno čine gotovo 92 posto cijele skupine. Prosjek od 1.443,91 euro zato se ne smije predstavljati kao prosječna redovna starosna mirovina hrvatskog branitelja.

Drugu skupinu čini 68.948 korisnika kojima je mirovina priznata prema općim propisima, ali određena uz primjenu braniteljskog zakona. Njihova prosječna neto mirovina nije 635, nego 669,50 eura, uz prosječno približno 31 godinu mirovinskog staža.

Ali ni svih 68.948 korisnika nisu živi branitelji koji su se nakon rata vratili na posao i potom otišli u redovnu starosnu mirovinu. U toj skupini nalaze se:

• 46.889 korisnika starosnih mirovina, s prosjekom od 703,36 eura

• 10.781 korisnik invalidskih mirovina, s prosjekom od 677,67 eura

• 11.278 korisnika obiteljskih mirovina, s prosjekom od 520,91 euro.

Zato se brojka od približno 68.500 ljudi ne smije bez dodatnog objašnjenja prikazivati kao broj svih branitelja koji su nakon rata nastavili raditi. Detaljna tablica HZMO-a pokazuje da je starosnih umirovljenika u toj skupini 46.889.

Netočan je i podatak o mirovini za 40 godina staža

U prvotnoj analizi naveden je podatak da prosječna starosna mirovina prema općem zakonu za osobe s 40 i više godina staža iznosi 879,28 eura.

Aktualni osnovni podaci HZMO-a za mirovine isplaćene u srpnju 2026. pokazuju da prosječna starosna mirovina prema ZOMO-u za korisnike s 40 i više godina staža iznosi 1.029,88 eura.

To ne uklanja problem niskih braniteljskih mirovina, ali pokazuje koliko je važno uspoređivati podatke iz istog razdoblja i prema jednako definiranim kategorijama.

Branitelj koji je nastavio raditi i ratni invalid nisu ista kategorija

Najproblematičnije je branitelja koji je nakon rata nastavio raditi suprotstavljati ratnom invalidu koji navodno već dvadeset godina prima dvostruko više.

Branitelj umirovljen prema općem sustavu mirovinu prvenstveno ostvaruje na temelju plaće, mirovinskog staža i uplaćenih doprinosa. Ratni invalid kroz invalidsku mirovinu ostvaruje i pravo povezano s trajno izgubljenim zdravljem, smanjenom radnom sposobnošću, ranjavanjem, zatočeništvom ili drugim posljedicama sudjelovanja u Domovinskom ratu.

Treća osoba u statistici možda uopće nije branitelj, nego udovica ili dijete poginulog ili nestalog hrvatskog branitelja.

Njihove se mirovine mogu promatrati kao proračunski rashod, ali se ne mogu prikazivati kao da su ostvarene pod jednakim okolnostima i imaju istu svrhu.

Stvarna nepravda prema braniteljima koji su se nakon rata vratili na posao ne mora se ispravljati oduzimanjem ratnim invalidima ili obiteljima poginulih. Država može bolje vrednovati njihov ratni put i desetljeća rada, a istodobno ne dovoditi u pitanje stečena prava stradalnika Domovinskog rata.

Prema dosadašnjim najavama nema govora o smanjivanju postojećih invalidskih ili obiteljskih mirovina. Najavljen je dodatni proračunski rashod, a ne preraspodjela novca s jedne braniteljske skupine na drugu.

Kako je Vlada došla do 200.000 korisnika?

Vlada još nije objavila službenu tablicu iz koje bi se moglo provjeriti kako je došla do brojke od približno 200.000 korisnika.

HZMO za svibanj evidentira 72.490 korisnika mirovina prema Zakonu o hrvatskim braniteljima, 68.948 korisnika mirovina prema općim propisima uz primjenu braniteljskog zakona te 16.315 djelatnih vojnih osoba. Njihov jednostavni zbroj iznosi 157.753, a ni te se skupine ne mogu automatski izjednačiti s krugom budućih korisnika.

Očito je da Vladina procjena obuhvaća širi krug umirovljenih branitelja, vojnika, policajaca i drugih ovlaštenih osoba, ali bez objavljene analitičke tablice nije moguće neovisno provjeriti njezin izračun.

Brojka od 200.000 zato zasad predstavlja Vladinu procjenu, a ne potpuno obrazložen javni podatak.

Kada bi se najavljenih 100 milijuna eura mehanički podijelilo na 200.000 korisnika, prosječno bi povećanje iznosilo oko 500 eura godišnje, odnosno približno 42 eura mjesečno.

Stvarna povećanja neće biti jednaka. Oni s duljim vremenom u borbenom sektoru i većim postojećim umanjenjem mogli bi dobiti više, dok će drugi dobiti manje. Upravo zato Vlada mora objaviti konkretne primjere obračuna prije nego što se velika proračunska brojka počne predstavljati kao jednako veliko povećanje za svakog pojedinca.

Možemo i Vlada: nije isti model, ali jest isti problem

Medved tvrdi da Vladine izmjene nemaju nikakve veze s prijedlogom stranke Možemo, koji je nazvao paušalnim i parcijalnim.

Možemo je predlagao povećanje polaznog faktora s 1,00 na 1,20 braniteljima koji su mirovinu ostvarili prema općim propisima. Prema njihovu modelu izračunata mirovina povećala bi se za oko 20 posto. Predlagali su i ukidanje preostalog umanjenja mirovina dijela vojnika, policajaca i drugih ovlaštenih osoba.

Vladin model nije isti. Možemo je predlagao jednako povećanje polaznog faktora za obuhvaćenu skupinu, dok Vlada najavljuje širi model u kojem će trajanje sudjelovanja u borbenom sektoru izravno utjecati na visinu novog dodatka.

Vlada je prijedlog Možemo odbijala i uz obrazloženje da oko 87 posto korisnika te skupine prima najnižu braniteljsku mirovinu, pa povećanje polaznog faktora mnogima ne bi promijenilo konačan iznos. Prema procjeni iz saborske rasprave, stvarni učinak moglo je osjetiti samo oko 9.000 korisnika.

Ipak, nije uvjerljivo tvrditi da dva prijedloga nemaju nikakve veze. Oba pokušavaju riješiti dva ista problema: preniske mirovine dijela branitelja koji su nakon rata nastavili raditi te preostalo umanjenje mirovina dijela vojnika i policajaca.

Nije potpuno precizna ni tvrdnja da Možemo uopće nije prepoznao borbeni sektor. Njihovo novo povećanje od 20 posto nije bilo vezano uz njegovu duljinu, ali postojeći sustav već povećava osobni bod prema broju dana u borbenom sektoru. Točnije je reći da Možemo dodatno povećanje nije vezao uz trajanje borbenog sektora, dok ga Vlada postavlja kao glavni kriterij.

Vlada je, dakle, odbila oporbeni način rješavanja problema, ali je prihvatila da problem postoji i sada nudi vlastitu formulu.

Što je s pripadnicima HVO-a?

Medved nije izravno odgovorio odnose li se izmjene i na korisnike mirovina po osnovi pripadnosti Hrvatskom vijeću obrane.

HZMO u svibnju 2026. evidentira 8.041 korisnika mirovina po toj osnovi: 6.813 invalidskih i 1.228 obiteljskih mirovina. Budući da je ministar izričito rekao da invalidske i obiteljske mirovine nisu predmet novog dodatka, zasad nema osnove tvrditi da su korisnici HVO mirovina njime obuhvaćeni. Konačan odgovor mora dati nacrt zakona.

Mogu li dodatak dobiti pripadnici agresorskih formacija?

Najavljeni dodatak temelji se na priznatom statusu hrvatskog branitelja i sudjelovanju u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

Važeći braniteljski zakon iz prava izričito isključuje pripadnike, pomagače i suradnike neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u agresiji na Hrvatsku, kao i članove njihovih obitelji kada bi pravo proizlazilo iz njihova stradavanja na neprijateljskoj strani.

To ne treba miješati s civilnom starosnom mirovinom koju netko može ostvariti na temelju zakonitog radnog staža i doprinosa. Takva mirovina nije braniteljsko pravo niti se dobiva zbog služenja u agresorskoj vojsci ili miliciji.

Prema dosad objavljenim najavama nema osnove za zaključak da će se novi dodatak isplaćivati bivšim pripadnicima neprijateljskih formacija.

Ako Vlada još nije objasnila odakle novac, dio leži u preispitivanju proračunskih prioriteta

Ako Vlada javnosti još nije objasnila iz koje će stavke svake godine osiguravati dodatnih 100 milijuna eura, dio prostora može tražiti u preispitivanju politički dogovorenih kapitalnih projekata, uključujući financiranje mreže srpskih kulturnih centara.

Prema podacima objavljenima krajem 2023., za četrdesetak projekata izgradnje, kupnje i uređenja takvih centara do tada je bilo odobreno oko 26 milijuna eura, dok je samo Srpski kulturni centar na riječkoj Rujevici procijenjen na približno pet milijuna eura. Za programe kulturne autonomije organizacija i ustanova srpske nacionalne manjine u 2026. službenom je odlukom raspoređeno dodatnih 2.584.100 eura. To nisu iste proračunske stavke i ne smiju se jednostavno zbrajati, ali pokazuju da država za taj sustav izdvaja znatan javni novac.

Obustava tih projekata sama ne bi mogla trajno pokriti svih 100 milijuna eura godišnjih mirovinskih rashoda. Kapitalna ulaganja uglavnom su jednokratna, dok su mirovine trajna obveza.

Ali to ne znači da se takvi rashodi ne smiju preispitivati.

Prava srpske nacionalne manjine na očuvanje kulture, jezika i identiteta nisu sporna. Sporno je mora li hrvatski državni proračun financirati svaki novi objekt i svaki politički dogovoreni projekt bez jasne procjene potrebe, broja korisnika i budućih troškova održavanja.

Posebno je legitimno to pitati kada vodeći predstavnici dijela organizacija koje se financiraju hrvatskim novcem često prema hrvatskoj državi, Domovinskom ratu i Oluji nastupaju prvenstveno jezikom optužbi, relativiziranja i novih zahtjeva.

Hrvatski branitelj koji je godine proveo u borbenom sektoru, a zatim još desetljećima radio i uplaćivao doprinose, ima pravo pitati kako država pronalazi milijune za mrežu novih objekata, dok njegov ratni put i radni staž pravednije vrednuje tek više od tri desetljeća nakon rata.

To nije poziv na ukidanje manjinskih prava. To je pitanje reda državnih prioriteta.

Braniteljima treba obračun, a ne samo veliko obećanje

Plenković je najavio 200.000 korisnika i 100 milijuna eura dodatnog godišnjeg troška. Medved je pojasnio da invalidske i obiteljske mirovine nisu predmet novog dodatka, da će se posebno vrednovati vrijeme provedeno u borbenom sektoru te da se dijelu vojnika i policajaca ukida umanjenje od osam do 20 posto.

To je dovoljno za političku najavu, ali još nije dovoljno za ozbiljnu procjenu učinka.

Vlada sada mora objaviti tko točno ulazi među 200.000 korisnika, koliko vrijedi mjesec proveden u borbenom sektoru, koliki će biti najmanji, prosječni i najveći iznos povećanja te iz koje će se proračunske stavke svake godine osiguravati dodatnih 100 milijuna eura.

Dok tih odgovora nema, riječ je o velikom obećanju. Tek će nacrt zakona pokazati ispravlja li Vlada dugogodišnju nepravdu ili će se iza politički snažne brojke za dio branitelja na kraju skrivati povećanje mnogo skromnije od očekivanoga.