Najodlikovaniji časnik legendarne 113. brigade odbio nositi odličja na Oluju: “Loše se osjećam kad vidim ovu nepravdu!

Svoje bogato ratno iskustvo podijelio je s nama kako bi očuvao istinu o Domovinskom ratu i upozorio na nepravde prema braniteljima, detaljno i emotivno prepričavajući ključne bitke te nevjerojatnu hrabrost pripadnika legendarne 113. šibenske brigade.

Iako su temperature u Kninu na obljetnicu vojno-redarstvene operacije bile iznimno visoke, za prekaljene ratnike to je tek podsjetnik na dane ponosa. “Ma to nama ništa ne smeta. U tenku je bila i veća temperatura u Oluji. I do 55, i do 60 stupnjeva. Ali to se nije osjećalo, osjećala se sloboda,” ističe Radoslav Juričev Sudac, nekadašnji zapovjednik satnije i voda u Maslenici. Njegov ratni put usko je vezan uz 113. brigadu, koju opisuje kao čistu, legendarnu postrojbu koja se iskazala na najtežim terenima – od skradinskog zaleđa i Maslenice, preko Miljevačkog platoa, do dubrovačkog ratišta.

Zajedništvo kao najjače oružje

Na pitanje što je držalo hrvatskog vojnika u vremenima kada se oskudijevalo u naoružanju, Juričev Sudac naglašava snagu međusobnog povjerenja. “Mi smo bili združeni. Imali smo ljubav jedni za druge. Mi nismo bili ono ‘ja, ti i on’. Mi smo bili jedna duša i jedno tijelo,” prisjeća se, dodajući kako pobjede nisu bile lake kako se danas ponekad prikazuje.

Posebno je izdvojio dramatičnu bitku kod Grahova, koju naziva “Olujom nad Olujama”. Nakon službenog završetka akcije, uslijedio je protuudar 2.700 neprijateljskih vojnika. “Tamo je bila bitka ‘biti ili ne biti’. Tamo me Gotovina poslao u zadnji tren s četiri tenka. Tamo sam se borio preko 6 sati bez prekida,” svjedoči umirovljeni časnik, prisjećajući se žrtve 18 poginulih momaka iz kaštelanske pukovnije koji su spriječili povratak neprijatelja prema Kninu.

Odlikovanja, žrtva i gorčina današnjice

Radoslav Juričev Sudac najodlikovaniji je časnik 113. brigade s 12 odličja, među kojima su Red Nikole Šubića Zrinskog, Red kneza Domagoja i Spomenica domovinske zahvalnosti. Dva puta je ranjen, no ratni put nije prekidao. Ipak, na 31. obljetnicu Oluje odlučio je ne nositi svoja odlikovanja na časničkoj odori.

Njegov je potez izraz dubokog nezadovoljstva odnosom prema braniteljskoj populaciji i spomenicima iz Domovinskog rata. “Ljut sam na to što su uništili spomenik djeci poginuloj u ratu u Slavonskom Brodu. Loše se osjećam kada se počini nepravda. Premalo je toga u medijima, sve se to ušutka radi politike,” upozorava. Također je kritizirao rad pojedinih braniteljskih udruga, naglasivši kako bi trebale biti znatno aktivnije u zaštiti dostojanstva onih koji su stvarali državu. Zaborava, kaže, ne može i ne smije biti, prisjećajući se svog brata Nenada i suboraca koji su podnijeli najveću žrtvu.

Njegova ratna priča, od pješaka-gerilca do zapovjednika tenka T-55 s kojim je s tek pet granata u Putičanjima uništavao neprijateljske položaje, ostaje trajno svjedočanstvo o vremenu u kojem su, kako sam kaže, “bili fanatici, a sve je bilo kao iz bajke.”