Mladen Pavković otvoreno: Branitelji, medijski napadi, Domovinski rat i Hrvatska koja ne smije zaboraviti

“Ako govoriš istinu o Hrvatskoj i braniteljima – pokušat će te uništiti”

Mladen Pavković desetljećima je jedno od najprepoznatljivijih imena hrvatske braniteljske i domoljubne scene. Novinar, publicist, dragovoljac Domovinskog rata, osnivač i urednik prvog hrvatskog vojnog lista „Gardist“, autor brojnih knjiga, organizator humanitarnih akcija i predsjednik Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91., čovjek je kojeg jedni nazivaju beskompromisnim čuvarom istine o Domovinskom ratu, dok ga drugi godinama napadaju upravo zbog njegovih javnih istupa.

Njegove tekstove objavljuju brojni mediji i portali, među njima i Cronika.hr, gdje kontinuirano piše o hrvatskim braniteljima, žrtvama komunizma, kulturi sjećanja i ljudima koji su stvarali hrvatsku državu.

U razgovoru govori otvoreno i bez zadrške – o napadima dijela medija, obiteljskim tragedijama, bolesti, Domovinskom ratu, lažnim braniteljima, komunističkom nasljeđu, lustraciji, suicidima hrvatskih branitelja i Hrvatskoj danas.

“Index i Telegram napali su biskupa Košića jer im smeta sve što hrvatski diše”

Pavković se odmah na početku osvrnuo na reakcije dijela medija nakon dodjele braniteljskog priznanja sisačkom biskupu Vlado Košić.

Tvrdi kako su upravo pojedini portali odmah krenuli s napadima, ne samo na njega i organizatore, nego i na samog biskupa Košića, kojeg opisuje kao čovjeka koji je tijekom Domovinskog rata i nakon njega ostao uz hrvatske branitelje.

Podsjeća kako su ista priznanja ranije dodjeljivana u prostorijama HAZU-a brojnim poznatim osobama bez ikakvih reakcija, no kada je priznanje dobio Košić, dio medija, prema njegovim riječima, ponovno je aktivirao stare obrasce napada na sve što je povezano s braniteljima, Crkvom i hrvatskim domoljubljem.

“Osam godina suđenja zbog – poljupca”

Posebno otvoreno govori i o sudskom procesu koji se godinama provlačio kroz medije i kojim su ga, tvrdi, pokušavali javno uništiti.

Naglašava kako je optužba DORH-a bila da je „poljubio djevojku“, dok su pojedini mediji, kako tvrdi, cijeli slučaj prikazivali kao nešto daleko teže i monstruoznije.

Suđenje je trajalo osam godina, a Pavković tvrdi da se u isto vrijeme njegova obitelj borila s teškim zdravstvenim problemima – on i supruga liječili su se od raka, dok je njihovoj kćeri odstranjen bubreg.

Unatoč svemu, kaže da ga nisu slomili.

“Njima nije cilj da vas ubiju, nego da vas psihički unište”, govori Pavković, uspoređujući današnje metode javnog linča s nekadašnjim komunističkim progonima političkih neistomišljenika.

“Ako voliš Hrvatsku – postaješ meta”

Pavković tvrdi kako se metode iz bivšeg sustava nisu promijenile, nego samo prilagodile vremenu.

Nekada su se, kaže, neistomišljenici slali na Goli otok ili proglašavali državnim neprijateljima, dok se danas uništavanje provodi kroz medije, javne etikete, sudske procese i društvenu diskreditaciju.

Prema njegovim riječima, svatko tko javno govori o hrvatskim braniteljima, komunističkim zločinima ili nacionalnom identitetu vrlo brzo postaje meta napada.

“Lažni branitelji najveći su problem”

Posebno kritično govori o fenomenu lažnih branitelja, tvrdeći da ih je danas više nego što ih je bilo u pojedinim ratnim postrojbama tijekom rata.

Navodi primjer 117. brigada Hrvatske vojske, za koju kaže da je tijekom rata imala oko 2800 evidentiranih branitelja, dok ih je danas u evidencijama nekoliko tisuća više.

“To je pitanje o kojem nitko ne želi govoriti”, tvrdi Pavković.

Domovinski rat: “Najgore je bilo gledati mrtve i ranjene”

Govoreći o ratu, posebno se prisjetio Bosanske Posavine 1992. godine, gdje je bio s “Jastrebovima” i gdje je ranjen.

Kaže kako rat nije donio ništa lijepo osim trenutaka kada bi dan završio bez mrtvih i ranjenih.

Ipak, posebno mjesto u njegovu životu zauzima pokretanje vojnog lista “Gardist”, prvog hrvatskog vojnog lista koji je stizao i na prve crte bojišta.

“Prvi broj praktički sam sam napisao”, kaže.

Humanitarni rad: “Šuti i pomaži”

Pavković ističe kako je tijekom godina organizirao više od 200 humanitarnih akcija, pomagao braniteljima i njihovim obiteljima, podizao spomen obilježja i zapošljavao hrvatske branitelje.

No upozorava kako humanitarni rad često prolazi bez zahvalnosti i interesa javnosti, dok se medijski prostor istodobno puni kriminalcima i aferama.

“Kad ste čuli da je snimljen film o nekom hrvatskom humanitarcu?” pita.

Suicidi hrvatskih branitelja – tema o kojoj se šuti

Jedna od tema o kojoj Pavković posebno teško govori jesu suicidi hrvatskih branitelja.

Objavio je i knjigu o toj temi te upozorava kako se iza brojnih slučajeva kriju duboki društveni i psihološki problemi o kojima se sustavno šuti.

Tvrdi kako se suicidi branitelja ne istražuju dovoljno i da društvo često zatvara oči pred tragedijama ljudi koji su stvarali državu.

“A branitelji se i dalje ubijaju kao na tekućoj vrpci”, upozorava.

Komunistički zločini i Hrvatska bez lustracije

Pavković smatra kako je Hrvatska napravila veliku pogrešku jer nikada nije provela lustraciju nakon pada komunizma.

Govori o masovnim grobnicama, neistraženim zločinima i obiteljima koje desetljećima traže istinu o ubijenima nakon Drugog svjetskog rata.

Tvrdi kako su brojni potomci nekadašnjih komunističkih struktura i danas prisutni u politici, pravosuđu i javnom životu te upravo zato ne postoji politička volja za ozbiljno suočavanje s prošlošću.

“Za komunističke zločine nitko nije odgovarao”

Posebno upozorava na činjenicu da za zločine počinjene pod simbolom crvene zvijezde gotovo nitko nije odgovarao.

Dok su hrvatski generali završavali na sudovima, kaže, brojni odgovorni za masovne likvidacije nakon 1945. nikada nisu ni ispitani.

Istodobno, upozorava na pokušaje normalizacije komunističkih simbola i okupljanja koja, prema njegovim riječima, vrijeđaju žrtve totalitarnog režima.

“Hrvatska ne smije zaboraviti svoje branitelje”

Na kraju razgovora Pavković šalje jasnu poruku.

Kaže kako hrvatski branitelji, posebno dragovoljci iz 1991., moraju ostati trajni simbol stvaranja hrvatske države i da se njihova žrtva nikada ne smije relativizirati ni zaboraviti.

“Njihovo junaštvo ostaje svjetionik Hrvatske”, poručuje.

I upravo zato, kaže, njegova borba još nije završena.