OD SINJA PREMA CISTI PROVO: Hodočasnici nastavili put molitve nakon više od 300 kilometara

HODOČAŠĆE ZAGREB – MEĐUGORJE 2026: Petnaesti dan hodnje za bolesne, pokojne i sve koji nose svoj križ

Hrvatski branitelj Tomislav Lučić i Toni Kumerle danas su nastavili Hodočašće Zagreb – Međugorje 2026. godine, na 15. dan velikog zavjetnog puta.

Nakon Sinja, grada Gospe Sinjske i snažne hrvatske vjere, krenuli su prema Cisti Provo. Iza njih je već više od 300 kilometara hoda, boli, žuljeva, umora, molitve i susreta s ljudima koji ih prate na ovom posebnom putu.

Današnja etapa nije bila samo nova dionica na karti. Bila je to hodnja s dubokom nakanom.

Hodnja za onkološke bolesnike i sve koji se bore za zdravlje

Današnji dan Tomi i Toni posvetili su svim onkološkim bolesnicima i svima koji vode tešku bitku sa zdravljem.

U svojoj poruci iz Sinja jasno su rekli da na ovaj put nose brojne nakane ljudi koji im se javljaju, pišu i mole ih da ih se sjete u molitvi.

Ne mogu se, kažu, sve nakane pojedinačno izgovoriti. Ali sve su ponijeli u srcu.

To je možda i najdublja poruka ovog hodočašća. Čovjek ne mora uvijek biti fizički prisutan da bi bio dio puta. Dovoljno je da ga netko ponese u molitvi.

Posebna nakana za Julienne Bušić

Današnji dan dodatno je obilježila vijest o smrti Julienne Bušić, žene čije je ime desetljećima povezano s hrvatskom političkom emigracijom, borbom za hrvatsku slobodu i sudbinom Zvonka Bušića.

Tomi i Toni današnju su nakanu posvetili i njoj, ali i svim stranim dragovoljcima Domovinskog rata.

Na taj način njihovo hodočašće ponovno je povezalo vjeru, Domovinu i sjećanje na ljude koji su hrvatsku slobodu nosili u srcu, često daleko od sigurnosti i udobnosti vlastitog života.

Molitva za duše u čistilištu

Uz nakane za bolesne i pokojnu Julienne Bušić, današnji dan bio je posvećen i dušama u čistilištu.

Spomenuti su prijatelji, članovi obitelji i svi pokojni za koje se moli na ovom putu. U toj jednostavnoj molitvi prepoznaje se duh hodočašća: hodati za druge, moliti za druge i ne zaboraviti one koji više ne mogu hodati s nama.

„Na nama je da hodamo, molimo i budemo jedni uz druge“, jedna je od poruka koju su poslali tijekom današnjeg javljanja.

Susreti s braniteljima i poruka zajedništva

Boravak u Sinju obilježili su i susreti s hrvatskim braniteljima te ljudima koji su ih ugostili tijekom njihova puta prema Međugorju. Među njima bio je i Miro Bulj, bivši pripadnik 4. gardijske brigade, a današnji gradonačelnik Sinja, s kojim su razgovarali o važnosti vjere, zajedništva i očuvanja hrvatskih vrijednosti.

U zajedničkom obraćanju naglašeno je kako njihovo hodočašće nema političku dimenziju, već predstavlja osobnu i duhovnu poruku hrvatskom narodu.

„Jedinu pravu bitku možemo dobiti ako se vratimo Gospodinu i Majci Božjoj. Samo tako hrvatski narod može opstati“, poručeno je tijekom susreta sa gradonačelnikom Mirom Buljem.

Gostoprimstvo u Alkarskim dvorima

Tijekom boravka u Sinju hodočasnici su posjetili i Alkarske dvore gdje ih je ugostio Jerko Ivandić iz Viteškog alkarskog društva Sinj. Tom prilikom domaćini su im predstavili dio bogate sinjske tradicije i kulturne baštine.

„Veliko nam je zadovoljstvo što su boravili kod nas u Alkarskim dvorima kako bismo im mogli pokazati našu tradiciju i kulturu. Oni su nam prenijeli snažnu poruku o razlozima zbog kojih su krenuli na ovaj put — poruku vezanu uz Hrvatsku, hrvatske branitelje i vjeru u Boga“, rekao je Ivandić.

Od Sinja prema Cisti Provo

Dionica od Sinja prema Cisti Provo donosi novu kušnju za tijelo. Nakon petnaest dana hoda, svaki kilometar sve je teži. Noge su umorne. Žuljevi su stalni pratitelj. Sunce, cesta, usponi i umor ostavljaju trag.

Ali Tomi i Toni nastavljaju.

Njihov hod više nije samo osobni zavjet. On je postao vidljivo svjedočanstvo ustrajnosti. Pokazuju da se velike stvari ne ostvaruju odjednom, nego korak po korak. Dan po dan. Molitva po molitva.

Hodočašće koje je dotaknulo ljude

Ovih dana posebno se vidi koliko ljudi prepoznaju njihovu žrtvu. Netko ih pozdravi uz cestu. Netko ponudi vodu. Netko smještaj. Netko samo kaže: „Držite se.“

A to je dovoljno da čovjek nastavi.

U vremenu u kojem se često govori o podjelama, ova hodnja pokazuje onu drugu Hrvatsku. Hrvatsku koja zna pomoći. Hrvatsku koja se zna pomoliti. Hrvatsku koja poštuje branitelje, vjeru i žrtvu.

Petnaesti dan Hodočašća Zagreb – Međugorje 2026. ostaje zapisan kao dan molitve za bolesne, pokojne i sve koji nose svoje životne križeve.

Tomi i Toni danas ne hodaju samo prema Cisti Provo. Oni hodaju za sve one koji ne mogu. Za bolesne. Za obitelji. Za branitelje. Za pokojne. Za Hrvatsku.

I zato ovaj put ima snagu veću od kilometara.

Jer kad noge bole, a srce i dalje ide naprijed, tada hod postaje svjedočanstvo.