PRIJEDLOG VLADI I MINISTARSTVU BRANITELJA: Dragovoljcima omogućiti mirovinu sa 60 godina ili 30 godina staža – bez penalizacije

Odboru za ratne veterane upućen je prijedlog prema kojem bi dragovoljci mogli u mirovinu sa 60 godina života ili nakon 30 godina staža, bez penalizacije, dok bi ostali hrvatski branitelji to pravo ostvarivali sa 60 godina života i najmanje 30 godina staža.

Portalu hrvatskih branitelja obratio se Tomislav Strujić, hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata, upozoravajući na skupinu branitelja za koju smatra da je tijekom proteklih desetljeća ostala nepravedno zanemarena – one koji su se nakon završetka ratnog puta vratili na tržište rada i nastavili raditi sve do danas.

Strujić navodi:

„U tijeku je izrada i savjetovanje oko prijedloga novog zakona o hrvatskim braniteljima te koristim ovu priliku kako bih ukazao na zanemarenu skupinu hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskog rata koji su nakon razvojačenja nastavili raditi sve do danas i koji su, nažalost, zaboravljeni u svim prethodnim zakonima.“

Kako ističe, Ministarstvu hrvatskih branitelja i saborskom Odboru za ratne veterane već je dostavljen službeni prijedlog za uvođenje nove zakonske odredbe u okviru aktualnih izmjena i dopuna Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

Od Portala hrvatskih branitelja zatražena je javna podrška otvaranju rasprave o problemu radno aktivnih branitelja.

„Prijedlog se odnosi na priznavanje prava na odlazak u vlastitu zarađenu starosnu mirovinu s navršenih 60 godina života ili 30 godina staža bez penalizacije, a upućen je u ime radno aktivnih hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskog rata.“

Strujić posebno upozorava da vrijeme za donošenje ovakvih izmjena nije neograničeno.

„S obzirom na kritičnu životnu dob, visoku stopu smrtnosti i sve manji broj radno aktivne braniteljske populacije, molimo da prepoznate hitnost ove mjere i podržite je objavom na Vašem portalu.“

Prijedlog koji je dostavljen institucijama otvara pitanje o kojem se u dosadašnjim izmjenama braniteljskih propisa govorilo znatno manje nego o drugim kategorijama:

što je s hrvatskim braniteljima koji nakon rata nisu otišli u mirovinu, nego su nastavili raditi još trideset i više godina?

Rat je završio, ali njihov radni vijek nije

Velik broj hrvatskih branitelja nakon razvojačenja nije koristio mogućnost ranijeg izlaska iz svijeta rada.

Vratili su se u tvornice, policiju, državnu upravu, građevinu, promet, obrtništvo, privatne tvrtke ili su godinama tražili novo zaposlenje.

Mnogi od njih danas iza sebe imaju dvije velike životne činjenice.

Prva je sudjelovanje u Domovinskom ratu.

Druga je 30 i više godina rada nakon rata.

Upravo zato inicijatori prijedloga smatraju da bi država njihov doprinos morala početi promatrati kao cjelinu.

Njihov ratni doprinos nije završio mirovinskim rješenjem neposredno nakon završetka ratnih operacija.

Nakon rata nastavili su desetljećima uplaćivati doprinose, financirati mirovinski sustav, porezni sustav i državni proračun.

Zbog toga se njihov zahtjev temelji na jednostavnoj poruci:

ne tražimo socijalnu naknadu, nego mogućnost ranijeg korištenja mirovine zarađene vlastitim radom.

Što se konkretno predlaže?

Prijedlog razlikuje dvije kategorije.

Za dragovoljce Domovinskog rata predlaže se pravo na odlazak u starosnu mirovinu kada ispune jedan od dva uvjeta:

navršenih 60 godina života ILI najmanje 30 godina mirovinskog staža, ovisno o tome koji uvjet prije bude ispunjen.

Takva bi se mirovina određivala bez umanjenja zbog ranijeg odlaska.

Za ostale hrvatske branitelje predlaže se pravo na starosnu mirovinu s:

navršenih 60 godina života i najmanje 30 godina mirovinskog staža, također bez penalizacije.

Time bi dragovoljci imali dodatno priznanje statusa koji su stekli u najranijoj i najneizvjesnijoj fazi obrane Republike Hrvatske.

Zašto posebno izdvojiti dragovoljce?

Status dragovoljca Domovinskog rata nije samo administrativna oznaka.

Riječ je o ljudima koji su se u obranu Hrvatske uključili u trenucima kada nije bilo moguće znati kako će rat završiti, kada Hrvatska još nije imala potpuno ustrojenu vojsku, kada je nedostajalo naoružanja, opreme i organiziranog sustava obrane.

Mnogi su se uključili bez ikakve sigurnosti da će se svojim obiteljima uopće vratiti.

Zbog toga inicijatori smatraju da dragovoljstvo mora imati konkretnu zakonsku vrijednost i trideset pet godina nakon početka rata.

Ako je čovjek 1991. dragovoljno krenuo u obranu države, a nakon završetka rata još tri desetljeća radio i uplaćivao doprinose, pitanje je treba li mu država omogućiti da ranije odlučuje o završetku vlastitog radnog vijeka.

Ne kao obvezu.

Nego kao pravo izbora.

Tko želi raditi nakon šezdesete godine – treba mu to omogućiti.

Ali tko nakon rata i trideset godina dodatnog rada želi otići u mirovinu, prema ovom prijedlogu ne bi zbog toga trebao biti financijski kažnjen.

Postojeći zakon već priznaje pravo na snižavanje dobne granice

Važno je naglasiti da ideja ranijeg umirovljenja hrvatskih branitelja nije nepoznata hrvatskom zakonodavstvu.

Postojeći Zakon o hrvatskim braniteljima već omogućuje snižavanje dobne granice za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu, ovisno o vremenu provedenom u borbenom sektoru.

Drugim riječima, zakon već prihvaća načelo da ratni put mora utjecati na uvjete završetka radnog vijeka.

Novi prijedlog išao bi korak dalje.

Ne bi vrednovao samo broj mjeseci provedenih u borbenom sektoru, nego bi posebno uzeo u obzir činjenicu da je branitelj nakon rata nastavio raditi desetljećima.

Upravo je to skupina koju podnositelji prijedloga smatraju zapostavljenom.

Penalizacija – zašto kažnjavati čovjeka koji iza sebe ima rat i 30 godina rada?

Jedno od najvažnijih pitanja prijedloga odnosi se na umanjenje mirovine zbog ranijeg odlaska.

Prema općem mirovinskom sustavu, prijevremeni odlazak u mirovinu može značiti smanjenje mirovine zbog broja mjeseci ranijeg umirovljenja.

Od 2026. godine uvedena je mogućnost ukidanja tog umanjenja nakon navršene određene životne dobi, ali ostaje pitanje razdoblja prije toga.

Zašto bi hrvatski branitelj koji je proveo dio života u ratu, a zatim ostvario trideset ili više godina radnog staža, uopće morao prolaziti kroz razdoblje smanjene mirovine?

Upravo na tome počiva jedan od ključnih argumenata prijedloga.

Branitelj ne traži mirovinu bez rada.

Traži pravo koristiti ono što je tijekom višedesetljetnog rada zaradio.

Radno aktivni branitelji često su ostajali između dva sustava

Dio hrvatskih branitelja ostvario je svoja mirovinska prava relativno rano nakon Domovinskog rata.

Drugi su ostali na tržištu rada.

Neki zato što su bili zdravi i sposobni raditi.

Neki jer nisu željeli otići u mirovinu.

Neki jer nisu ispunjavali uvjete.

A neki jednostavno zato što su smatrali da nakon rata žele nastaviti normalan civilni život.

Ta skupina danas se približava kraju radnog vijeka.

I upravo sada postaje vidljivo koliko je malo posebnih rješenja bilo namijenjeno upravo njima.

Čovjek koji je nakon završetka rata radio još trideset ili trideset pet godina može se s pravom pitati:

je li država dovoljno vrednovala činjenicu da je nakon ratnog doprinosa nastavio puniti isti sustav još tri desetljeća?

Devedesete nisu bile vrijeme stabilnog tržišta rada

U prijedlogu se ukazuje i na specifične okolnosti prvih poslijeratnih godina.

Hrvatsko gospodarstvo prolazilo je kroz tranziciju, gašenje poduzeća, stečajeve i visoku nezaposlenost.

Mnogi branitelji nakon razvojačenja nisu se mogli jednostavno vratiti na svoje stare poslove.

Neki su godinama mijenjali poslodavce.

Neki su imali prekide u radnom stažu.

Postojala su i razdoblja u kojima je dio ljudi radio neprijavljen, bez uredne evidencije mirovinskog staža, samo kako bi mogao uzdržavati obitelj.

Zbog toga službeno evidentirani radni staž kod pojedinih branitelja ne mora odgovarati njihovu stvarnom broju godina provedenih u radu.

I taj povijesni kontekst, smatraju predlagatelji, zakonodavac bi trebao uzeti u obzir.

Zdravlje braniteljske populacije ne dopušta beskonačno odgađanje

Postoji još jedan razlog zbog kojeg ova inicijativa dolazi upravo sada.

Hrvatski branitelji danas su populacija koja ulazi u šezdesete i sedamdesete godine života.

Godinama se provode posebni preventivni zdravstveni programi za hrvatske branitelje, upravo zbog povećanog broja kroničnih bolesti i ozbiljnih zdravstvenih problema unutar te populacije.

Rat, stres, posljedice ranjavanja, dugogodišnji rad i životne okolnosti ostavili su posljedice.

Zbog toga nije isto govoriti o radniku koji dolazi do šezdesete godine bez ratnog iskustva i čovjeku koji je prije početka dugog civilnog radnog vijeka prošao Domovinski rat.

To ne znači da svaki branitelj mora otići u mirovinu sa 60 godina.

Ali znači da bi morao imati mogućnost izbora.

Mjera bi imala financijski učinak – zato država treba napraviti izračun

Ne bi bilo odgovorno tvrditi da ovakva izmjena zakona ne bi imala nikakav financijski učinak.

Imala bi ga.

Ako dio zaposlenih branitelja ranije ode u mirovinu, država će njihove mirovine početi isplaćivati ranije.

Istodobno će prestati dio njihovih uplata doprinosa.

Zbog toga bi Ministarstvo hrvatskih branitelja, HZMO, Ministarstvo rada i Ministarstvo financija trebali izraditi preciznu projekciju.

Koliko danas u Hrvatskoj postoji radno aktivnih branitelja?

Koliko ih ima 30 i više godina staža?

Koliko među njima ima dragovoljaca?

Koliki bi broj stvarno koristio novo pravo?

I koliki bi bio godišnji fiskalni učinak?

Tek nakon takve analize moguće je ozbiljno govoriti o financijskim posljedicama.

Ali cijena nekog prava sama po sebi ne može biti razlog da se o njemu ne razgovara.

Nije dovoljno ispravljati samo stare nepravde – treba spriječiti novu

Aktualne izmjene Zakona o hrvatskim braniteljima predstavljaju priliku da se rasprava proširi.

Ako država govori o ispravljanju dugogodišnjih nepravdi prema braniteljskoj populaciji, tada mora pogledati i položaj onih koji su nakon rata nastavili raditi.

Možda upravo oni posljednjih desetljeća nisu bili najglasniji.

Bili su na svojim radnim mjestima.

U policiji.

U tvornicama.

U obrtima.

Na gradilištima.

U javnim službama.

U privatnim poduzećima.

I nastavili su uplaćivati doprinose.

Danas više nisu mladi ljudi.

Zato pitanje njihova umirovljenja više nije teorijska rasprava za neku buduću izmjenu zakona.

To je pitanje koje treba riješiti sada.

Za pet godina mnogima ovo pravo više neće trebati

Vrijeme je možda i najvažniji argument ove inicijative.

Ako se ovakva izmjena odgodi pet ili deset godina, velik dio potencijalnih korisnika već će ostvariti opće uvjete za starosnu mirovinu.

Neki, nažalost, pravo neće dočekati.

Zbog toga bi zakonodavac morao uzeti u obzir da se ovdje radi o generaciji za koju nema beskonačno mnogo vremena za nove reforme.

Godine 1991. imali su dvadeset, dvadeset pet, trideset ili više godina.

Danas su trideset pet godina stariji.

Ako postoji politička volja da se njihov položaj promijeni, vrijeme za to nije 2035.

Vrijeme je sada.

Kako bi nova zakonska odredba mogla izgledati?

U prijedlogu upućenom Ministarstvu hrvatskih branitelja i saborskom Odboru za ratne veterane polazi se od dva osnovna modela.

Dragovoljac Domovinskog rata imao bi pravo na starosnu mirovinu nakon navršenih 60 godina života ili nakon najmanje 30 godina mirovinskog staža, ovisno o tome koji uvjet prije ispuni, bez umanjenja mirovine zbog ranijeg odlaska.

Za ostale hrvatske branitelje vrijedilo bi:

60 godina života i najmanje 30 godina mirovinskog staža, također bez penalizacije.

Naravno, zakonodavac bi morao precizno urediti odnos tog prava prema posebnom stažu, vremenu provedenom u borbenom sektoru, postojećem snižavanju dobne granice i drugim pravima iz Zakona o hrvatskim braniteljima i Zakona o mirovinskom osiguranju.

Ali to su pitanja pravne tehnike.

Osnovno političko i društveno pitanje puno je jednostavnije.

Jesu li svoj dug prema državi već odradili?

Čovjek koji je 1991. godine krenuo braniti Hrvatsku, a zatim nakon rata nastavio raditi još 30 ili više godina, iza sebe ima gotovo cijeli život rada i služenja istoj državi.

Od njega se teško može tražiti još neki dokaz lojalnosti ili doprinosa.

Njegova generacija nije samo branila državu.

Nakon rata ju je gradila.

Plaćala poreze.

Uplaćivala mirovinske doprinose.

Odgojila djecu.

Nosila tranziciju, gospodarske krize, stečajeve i nezaposlenost.

Zato prijedlog Tomislava Strujića i radno aktivnih branitelja zaslužuje ozbiljnu javnu i institucionalnu raspravu.

Ne treba ga unaprijed proglašavati ni ostvarivim ni neostvarivim prije nego što država uopće izračuna njegove učinke.

Ali treba priznati da pitanje postoji.

I treba ga otvoriti sada.

Jer hrvatski branitelj koji je nakon ratnih godina državi dao još tri desetljeća svoga rada ne traži da mu država nešto pokloni.

Traži mogućnost da prije kraja života koristi mirovinu koju je svojim radom zaradio.

A ako aktualne izmjene Zakona doista imaju cilj uklanjati dugogodišnje nepravde prema hrvatskim braniteljima, tada bi Ministarstvo hrvatskih branitelja i Vlada Republike Hrvatske trebali ozbiljno razmotriti i ovu.

Vrijeme za to nije neograničeno.