Sud oslobodio Skeju i HOS-ovce: Domovinski rat nije prekršaj, a HOS nije nelegalna postrojba

Sudska odluka u slučaju Skejo i HOS: Domovinski rat ne smije se kažnjavati prekršajnim nalozima

Općinski prekršajni sud u Splitu oslobodio je Marka Skeju i još dvanaestoricu pripadnika HOS-a optužbi za remećenje javnog reda i mira zbog uzvikivanja pokliča “Za dom spremni” u Kninu, na obilježavanju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti 2022. godine. Prema dostupnim medijskim izvješćima, sud je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o iznimci jer je pozdrav izrečen u kontekstu odavanja počasti poginulim hrvatskim braniteljima i obilježavanja Domovinskog rata.

Ta odluka nije samo presuda u jednom prekršajnom predmetu. Ona je puno više od toga. Ona je podsjetnik da hrvatska država mora znati razlikovati zlouporabu simbola od ratnog, komemorativnog i braniteljskog konteksta. Jer ako toga razlikovanja nema, onda više nemamo pravnu sigurnost, nego političku proizvoljnost. A kada se politička proizvoljnost počne lomiti preko leđa hrvatskih branitelja, tada država vrijeđa vlastite temelje.

HOS je legitimna postrojba Domovinskog rata

Ovdje se mora reći jasno, bez uvijanja i bez straha: HOS je bio dio obrane Republike Hrvatske. To nije stvar nečije političke simpatije, nego zakonska činjenica. Zakon o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata izričito navodi Hrvatske obrambene snage među sastavnicama u kojima su hrvatski branitelji organizirano sudjelovali u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta Republike Hrvatske.

To je ključ svega. Ako hrvatski zakon priznaje pripadnike HOS-a kao hrvatske branitelje, ako ih država vodi kao dio obrane Hrvatske, ako njihove poginule suborce polažemo u zemlju kao hrvatske branitelje, onda se ne može praviti da je njihovo ratno znakovlje u svakom kontekstu običan prekršajni problem.

Ne može se jedan dan stajati pred grobovima HOS-ovaca, paliti svijeće, držati govore o žrtvi i Domovinskom ratu, a drugi dan slati policiju i prekršajne naloge kada njihovi suborci u komemorativnom kontekstu nose ili izgovaraju oznake pod kojima su ratovali. To nije pravna dosljednost. To je državno licemjerje.

Sud je potvrdio ono što bi moralo biti samorazumljivo

Sud je u ovom slučaju prepoznao ono što bi normalna država morala imati upisano u vlastitu političku i pravnu svijest: kontekst je presudan. Nije isto pozdrav koristiti za veličanje NDH, provokaciju ili širenje mržnje, i koristiti ga u okviru obilježavanja Domovinskog rata, odavanja počasti poginulim pripadnicima HOS-a i čuvanja sjećanja na ratnu postrojbu koja je sudjelovala u obrani Hrvatske.

Tu razliku svatko pošten razumije. Razumije ju i hrvatski branitelj. Razumije ju i obitelj poginulog branitelja. Razumije ju svaki čovjek koji zna što je značila 1991. godina. Ali je, nažalost, često ne žele razumjeti oni koji bi najradije cijeli Domovinski rat pretvorili u sumnjivu temu, a hrvatske branitelje u trajne optuženike.

Upravo zato ova presuda ima šire značenje. Ona kaže da se Domovinski rat ne može suditi izvan konteksta u kojem se dogodio. Hrvatska nije nastala u seminarima, uredničkim komentarima i političkim salonima, nego u obrani od agresije. Zakon o hrvatskim braniteljima jasno govori da su hrvatski branitelji branili i obranili Republiku Hrvatsku unutar međunarodno priznatih granica od oružane agresije koju su izvršili Srbija, Crna Gora i JNA, uz oružanu pobunu dijela srpskog pučanstva u Hrvatskoj.

To je temeljna činjenica. I od nje se ne može pobjeći.

Nije riječ o općoj dozvoli, nego o zaštiti pijeteta

Treba biti precizan: sudska odluka ne znači da je svaka uporaba pozdrava “Za dom spremni” dopuštena. Ustavni sud je već izrazio stav da je taj pozdrav ustaški pozdrav NDH i da nije u skladu s Ustavom Republike Hrvatske.

Ali upravo zato je važno ono što je sud napravio: razdvojio je opću uporabu od posebnog komemorativnog konteksta. To nije relativizacija povijesti. To je pravna razumnost. Jer bez konteksta nema pravde. Bez konteksta nema ni istine. A bez istine o Domovinskom ratu nema dostojanstva hrvatske države.

Sličan smjer već je ranije potvrdio i Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kada je u lipnju 2025. potvrdio oslobađajuću presudu zbog korištenja istog pozdrava u okviru obilježavanja 30. obljetnice osnutka HOS-a, ispred spomenika poginulom HOS-ovcu Žarku Manjkasu Crvenkapi. Sud je tada naglasio da se radi o izuzetku od ustaljene sudske prakse zbog specifičnih okolnosti.

Dakle, ne govorimo o anarhiji. Ne govorimo o dozvoli za bilo kakvo ponašanje. Govorimo o tome da država mora priznati posebnost Domovinskog rata, legitimnost ratnih postrojbi i pravo na pijetet prema poginulim braniteljima.

Problem nije u braniteljima, nego u državnoj neodlučnosti

Najveći problem nije u tome što se ovakvi slučajevi događaju. Najveći problem je u tome što se oni ponavljaju zato što država godinama nema hrabrosti jasno urediti pitanje ratnog znakovlja iz Domovinskog rata.

Zato policija podnosi optužne prijedloge. Zato sudovi moraju iznova tumačiti kontekst. Zato branitelji ponovno prolaze kroz postupke. Zato se javnost ponovno dijeli. I zato se svaki put stvara dojam da se hrvatske branitelje mora posebno opravdavati pred državom koju su stvarali.

A to je neprihvatljivo.

HOS-ovac koji u Kninu, na Dan pobjede, u komemorativnom kontekstu odaje počast poginulim suborcima, ne smije biti tretiran kao remetitelj javnog reda. On može biti politički nepoželjan nekome tko ne voli HOS. Može biti medijski napadan. Može biti predmet ideološke rasprave. Ali država koja poštuje Domovinski rat mora znati da je granica jasna: legitimna ratna postrojba nije neprijatelj države.

Hrvatska mora štititi svoje branitelje, a ne ih gurati na optuženičke klupe

Ova presuda zato treba biti poruka zakonodavcu, Vladi, policiji i pravosuđu: prestanite gurati hrvatske branitelje u prekršajne postupke kada se radi o pijetetu, obljetnicama i ratnom kontekstu Domovinskog rata. Ako postoji zlouporaba, kaznite zlouporabu. Ako postoji mržnja, kaznite mržnju. Ako postoji provokacija, postupajte prema zakonu. Ali nemojte kažnjavati sjećanje, pripadnost i pijetet.

Hrvatska mora imati snage reći da su njezine legitimne ratne postrojbe dio povijesti, dio obrane i dio državnog identiteta. HOS je u tom smislu pravno priznata i povijesno stvarna sastavnica obrane Hrvatske. To ne briše složene rasprave o pojedinom simbolu, ali ne dopušta ni gaženje činjenice da su pripadnici HOS-a ginuli za Hrvatsku.

I zato ova presuda ide u smjeru u kojem pravna država mora ići: prema razlikovanju konteksta, prema zaštiti pijeteta i prema poštovanju Domovinskog rata.

Jer Hrvatska ne smije biti država u kojoj se agresoru traže opravdanja, a branitelju piše prekršajni nalog. Ne smije biti država u kojoj se ratne postrojbe priznaju u zakonu, a njihovi pripadnici ponižavaju u praksi. Ne smije biti država koja se sjeća svojih mrtvih samo kada su kamere uključene.

Domovinski rat nije prekršaj. HOS nije nelegalna formacija. Poginuli hrvatski branitelji nisu fusnota. A pijetet prema njima nije remećenje javnog reda i mira.

To tako mora biti. Ne zbog Marka Skeje. Ne zbog dnevne politike. Nego zbog Hrvatske.