Vukovar se priprema za dan tišine, boli i istine: obitelji nestalih ne traže sažaljenje – traže svoje najmilije

Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu i Međunarodni dan nestalih osoba ove će se godine obilježiti 30. kolovoza u Vukovaru

Postoje boli koje vrijeme ne liječi. Postoje rane koje ne krvare pred drugima, ali nikada ne zarastaju. Postoje obitelji koje već desetljećima ne žive od uspomena, nego od pitanja na koje još nisu dobile odgovor: gdje su njihovi najmiliji?

Upravo njima, obiteljima koje žive s neizvjesnim gubitkom, posvećen je Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu i Međunarodni dan nestalih osoba, koji će se ove godine, 30. kolovoza 2026. godine, obilježiti u Vukovaru – gradu koji je i sam postao simbol boli, žrtve, čekanja, dostojanstva i hrvatske istine.

Radni sastanak u Vukovaru – pripreme za dan koji ne smije postati samo protokol

U sklopu priprema za ovogodišnje središnje obilježavanje, predstavnici Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata održali su 17. lipnja 2026. godine radni sastanak s gradonačelnikom Grada Vukovara Marijanom Pavličekom i pročelnikom Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Vukovara Josipom Palošem.

Sastanak nije bio samo organizacijski dogovor. Bio je to susret ljudi koji dobro znaju da se iza svakog imena nestale osobe nalazi jedna obitelj, jedna majka, jedan otac, jedno dijete, brat, sestra, supruga, prijatelj. Iza svakog nerazjašnjenog nestanka nalazi se život koji je nasilno prekinut, ali i život onih koji su ostali čekati.

Ispred Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja na sastanku su sudjelovali Ljiljana Alvir, predsjednica SUOZNHB-a, Mirjana Tonković, tajnica Saveza, Milka Pančić, dopredsjednica Udruge „Vukovarske majke“, Dražana Sučić, djelatnica Udruge „Vukovarske majke“, Snježana Patko, članica Udruge „Vukovarske majke“, te Veronika Soldo, predstavnica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata, koja je na sastanku sudjelovala i u ime suorganizatora ovogodišnjeg obilježavanja.

Vukovar kao mjesto sjećanja, ali i mjesto opomene

Nije slučajno da se ovogodišnje obilježavanje održava upravo u Vukovaru. Vukovar nije samo grad heroj. Vukovar je grad pitanja koja još čekaju odgovor. Grad tišine koja govori glasnije od mnogih govora. Grad majki koje su predugo čekale. Grad djece koja su odrasla bez očeva, bez majki, bez zagrljaja, bez oproštaja.

Za obitelji nestalih osoba Domovinski rat nije završio potpisima, datumima ni službenim obljetnicama. Za njih rat traje svaki put kada zazvoni telefon i probudi nadu. Traje svaki put kada se čuje vijest o novom iskapanju. Traje svaki put kada se otvori arhivska dokumentacija, kada se spomene mogućnost identifikacije, kada se pojavi trag, svjedočanstvo ili šutnja onih koji znaju, a ne govore.

Upravo zato obilježavanje 30. kolovoza ne smije biti samo protokol. To mora biti dan hrvatske savjesti. Dan kada se ne izgovaraju samo imena, nego se ponovno potvrđuje obveza države, društva i svakog pojedinca da potraga za nestalima ne smije stati.

Obitelji ne traže milost – traže istinu

Obitelji nestalih osoba ne traže sažaljenje. One traže ono najosnovnije, najljudskije i najpravednije – istinu.

Traže mjesto na kojem mogu zapaliti svijeću. Traže grob pred kojim mogu izmoliti molitvu. Traže kraj neizvjesnosti koja desetljećima razara dušu. Traže da se njihovi najmiliji vrate imenom, dostojanstvom i istinom.

Najokrutniji oblik boli jest onaj u kojem nema završetka. Kada nema tijela, nema groba, nema posljednjeg oproštaja. Kada obitelj ne zna je li otac bačen u jamu, majka pokopana u tišini, sin odveden u nepoznato, brat nestao na putu bez povratka. Ta praznina ne stari. Ona se samo prenosi iz godine u godinu, iz obljetnice u obljetnicu, iz molitve u molitvu.

Zato je pitanje nestalih osoba iz Domovinskog rata mnogo više od administrativnog ili institucionalnog pitanja. To je pitanje pravde. To je pitanje dostojanstva žrtve. To je pitanje odnosa Hrvatske prema onima koji su za njezinu slobodu dali sve.

Dostojanstveno obilježavanje i poruka koja mora odjeknuti

Na radnom sastanku razgovaralo se o programu i organizacijskim pojedinostima središnjeg obilježavanja, koje će okupiti obitelji nestalih osoba, predstavnike državnih institucija, braniteljskih i stradalničkih udruga te građane koji svojim dolaskom žele odati počast svim nestalim i smrtno stradalim osobama iz Domovinskog rata.

Poseban naglasak stavljen je na dostojanstvo obilježavanja. Jer ovaj dan ne pripada velikim riječima bez sadržaja. Ne pripada političkim porukama koje prestaju vrijediti nakon završetka govora. Ovaj dan pripada obiteljima. Pripada majkama koje su ostarjele čekajući. Pripada djeci koja su odrasla s očevom fotografijom umjesto očevom rukom. Pripada svima koji su otišli u rat, u zarobljeništvo, u kolonu, u nepoznato – i nikada se nisu vratili.

Poruka iz Vukovara mora biti jasna: potraga za nestalima ostaje trajna obveza hrvatske države i hrvatskog naroda. Nema zaborava. Nema odustajanja. Nema mira dok se ne učini sve da se pronađe svaka nestala osoba iz Domovinskog rata.

Nakon sastanka – odlazak na mjesto probnih iskapanja

Po završetku sastanka u Poglavarstvu Grada Vukovara, predstavnici Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, zajedno s administrativnom djelatnicom UDPNHBDR-a Veronikom Soldo, uputili su se na mjesto probnih iskapanja kako bi se informirali o trenutnom lokalitetu i dostupnim informacijama koje su od posebnog interesa za članove obitelji koje još uvijek tragaju za svojim nestalim članovima iz Domovinskog rata.

Takvi odlasci nose posebnu težinu. Za javnost je to možda samo lokalitet. Za obitelji je to mogući odgovor. Moguća istina. Mogući kraj čekanja koje traje desetljećima. Svaki pedalj zemlje, svaka informacija i svaki trag za njih znače nadu, ali i novu bol, jer nada obitelji nestalih nikada ne dolazi sama – uvijek dolazi zajedno sa strahom.

Hrvatska ne smije zaboraviti one koji još čekaju povratak

Dan sjećanja na nestale osobe u Domovinskom ratu i Međunarodni dan nestalih osoba podsjećaju nas da sloboda Hrvatske nije izborena samo na bojištima. Ona je plaćena i šutnjom grobnica, nepoznatim sudbinama, neisplakanim suzama i životima obitelji koje više od tri desetljeća čekaju istinu.

Zato 30. kolovoza u Vukovaru neće biti samo komemoracija. Bit će to zavjet.

Zavjet da nestali nisu broj. Zavjet da obitelji nisu same. Zavjet da istina ne smije biti zakopana. Zavjet da Hrvatska, dok god postoji ijedna majka, jedno dijete, jedna sestra ili jedan brat koji ne zna gdje počiva njegov najmiliji, nema pravo okrenuti glavu.

Jer nestali iz Domovinskog rata nisu nestali iz hrvatskog srca.

Oni su prisutni u svakoj svijeći, u svakoj molitvi, u svakoj suzi i u svakoj potrazi koja još traje.

A dok traje potraga – traje i naša dužnost.