Bajaga nije otkazan zbog ‘pritiska’. U Koprivnici se dogodilo nešto puno gore

„U javnom su se prostoru pojavile neprovjerene i netočne informacije koje su stvorile nepotreban pritisak na izvođače, partnere i organizatore“, poručili su organizatori i time otvorili prostor za brojna nagađanja o tome što se zapravo dogodilo.

No, kako smo upravo doznali, razlog je puno jednostavniji – i nema veze s navodnim pritiskom javnosti.

Prodano je neočekivano malo ulaznica. Toliko malo da se organizacija koncerta jednostavno nije isplatila.

To je, uostalom, prilično iznenadilo i koprivničke medije. Oko Bajaginog koncerta u gradu nije se stvarala nikakva ozbiljna negativna atmosfera. Proteklih je dana reagiralo tek nekoliko dežurnih nacionalnih „zabranitelja“, uglavnom iz Zagreba, uobičajenim Facebook statusima. Ništa posebno i ništa što već nismo vidjeli.

A onda je u subotu isplivao stvarni razlog odgode: mizeran interes publike.

Slično su ovog proljeća u Koprivnici prošli i Goran Bare i Severina. I njihovi su koncerti otkazani, a neslužbeno se tada također moglo čuti da je problem bio isti – premalo prodanih ulaznica.

I tu dolazimo do puno zanimljivijeg pitanja: zašto se u Koprivnici i okolici sve teže prodaju ulaznice za koncerte?

Koprivnica je, ruku na srce, premalo tržište za masovnije dvoranske koncerte. No postoji i drugi, puno važniji razlog – ljudi su u široj regiji godinama navikavani na to da su koncerti besplatni.

Zvijezde besplatno pjevaju za dane gradova i općina, ljetne i božićne manifestacije, turističke priredbe i razne druge fešte. Publika tako dobiva koncert bez ulaznice, ali ga, naravno, netko ipak plaća.

I tu dolazimo do pomalo apsurdne situacije.

Od varaždinskog Špancirfesta do bjelovarske Terezijane, svake se godine troše golemi iznosi javnog novca na besplatne nastupe domaćih i regionalnih estradnih zvijezda. Kruha i igara – doslovno.

Samo je Terezijana, prema javno dostupnim podacima, stajala oko milijun i pol eura, a na njezinu su programu bili Dražen Zečić, Vojko V, Tony Cetinski, Severina, Plavi orkestar, Pips, Chips & Videoclips, Bralić i Intrade, Adi Šoše, Baby Lasagna, Danijela Martinović, Bijelo dugme, Jole, Grše, Petar Grašo i brojni drugi.

Na Špancirfestu nastupali su Kosheen, Plavi orkestar, Dubioza kolektiv, Silente, Zabranjeno pušenje i drugi izvođači.

Ni Koprivnica nije iznimka. Na Ljetu na Zrinskom besplatno su nastupali Sergej Ćetković i Prljavo kazalište, dok su za Praznik rada pjevali Maja Šuput i Matija Cvek.

Čakovečko Porcijunkulovo ove je godine kao glavne izvođače dovelo Prljavo kazalište, Mladena Grdovića, Nedu Ukraden, Matiju Cveka i Sergeja Ćetkovića.

Na Rokovu u Virovitici besplatno su nastupali Petar Grašo, Silente, Doris Dragović, Adi Šoše i Urban & 4.

Na križevačkom Spravišću publiku su ovog ljeta bez ulaznice zabavljali Miroslav Škoro, Sergej Ćetković, Miach & Baks, Parni valjak i Pips, Chips & Videoclips.

Na đurđevačkoj Picokijadi u lipnju su pak nastupili Miroslav Škoro, Jole i Željko Bebek.

A o danima općina i desecima manjih manifestacija na kojima se također dovode poznata imena, bolje je i ne počinjati.

Koprivnica je, kad je riječ o izdvajanju za estradu, u usporedbi s nekim okolnim gradovima gotovo siroti i škrti crkveni miš. I to ne mislimo nužno kao kritiku. Naprotiv, možda je upravo takav pristup razumniji.

Ali posljedice su vidljive.

Kako ćete prodati ulaznicu za koncert od 20, 30 ili 40 eura ako ste publiku godinama učili da na koncert poznatog izvođača ne mora platiti ništa?

I nije riječ samo o koncertima.

U Koprivnici je, primjerice, besplatan ulaz i na utakmice rukometne Lige prvakinja koje redovito igra RK Podravka.

NK Slaven Belupo, s druge strane, ulaznice za svoje utakmice naplaćuje. A izuzmu li se gostovanja Dinama i Hajduka, na tribinama se često okupi tek nekoliko stotina gledatelja koji su za ulaznicu doista platili.

I tu je možda cijela priča.

Navikli smo da je sadržaj besplatan. Netko drugi neka plati – grad, općina, turistička zajednica, država, sponzor ili javna tvrtka.

A onda se pojavi Bajaga, Bare ili Severina i kaže: sad treba kupiti ulaznicu.

I odjednom interesa nema.

Možda zato problem nije u Bajagi. Nije ni u Baretu, Severini, cijeni ulaznice ili navodnom „pritisku javnosti“.

Možda je problem puno jednostavniji: publiku smo godinama učili da se za dobar provod – ne plaća.