29. rujna 1991. admiral Vladimir Barović: Radije ću ispaliti metak u sebe nego u hrvatski narod!

Posthumno je nedavno u Crnoj Gori dobio orden za hrabrost na inicijativu nevladine udruge s obrazloženjem „časno i svjesno životom platio hrabru odluku“. Odbio je sudjelovati u nečasnoj agresiji, prvo na Pulu i Istru (a zatim na Split i Dalmaciju op.) u danima kada je euforija konačnog obračuna s ustaškim bojovnicima bila dominantan sentiment u Crnoj Gori“.

Admiral Barović se ubio na Visu, i to istog dana kada je preuzeo dužnost načelnika štaba Vojnopomorske oblasti Split od Mile Kandića, što je podrazumijevalo njegovu suglasnost za svakovrsno borbeno djelovanje protiv hrvatskog naroda Dalmacije.

Prije toga je kao zapovjednik 5. Vojno-pomorskog sektora u Puli s preko 12.000 vojnika i 79 vojnih objekata omogućio mirno napuštanje Pule bez razaranja. Kao sudionik pregovora o povlačenju JNA iz Pule admiral Barović izjavio je: „Ovdje neće biti razaranja dok sam ja komandant, a ako, ipak, budem prisiljen narediti razaranja Pule i Istre, mene tada više neće biti“.

Manje je poznato da je još jedan Crnogorac ubijen zbog odbijanja zapovijedi napada na Hrvatsku i Hrvate. Bivši zapovjednik VP Boka Krsto Đurović poginuo je tjedan dana nakon smrti Barovića. Nalazio se u vojnom helikopteru, u kome su ostala dvojica putnika preživjela gotovo bez povreda, a on je imao male ogrebotine. 

Legendarni zapovjednik Dubrovnika general Nojko Marinović izjavio je da je Đurović umro od posljedica teških tjelesnih povreda koje su mu nanijele „službenici sigurnosti JNA“ nakon pada helikoptera JNA jer je odbio zapovjediti napad na Hrvatsku.

Ratnom gradonačelniku Dubrovnika Petru Poljaniću Đurović rekao je kako, dok je on zapovjednik VP-a Boka, može biti siguran da “nijedna granata na Dubrovnik neće pasti”. Potom je bio u nekoj vrsti pritvora, zatim nekoliko dana na dužnosti, nakon čega je stradao, prisjeća se Poljanić.

O Đurovićevom držanju posvjedočio je i ondašnji crnogorski ministar vanjskih poslova Nikola J. Samardžić, kojeg je deset dana prije početka napada na Dubrovnik posjetio u Jugooceaniji u Kotoru. Bio je vrlo ogorčen i požalio se Samardžiću da se priprema napad na Hrvatsku i da on nikada neće ni po cijenu života sudjelovati u takvom ratu. U jednom razgovoru s hrvatskim diplomatom Hrvojem Kačićem, Samardžić je informirao Kačića da su pripadnici JNA smaknuli admirala Đurovića, pri čemu ga je upozorio da “u javnosti ne smijemo spominjati jer su neki koji su bili neposredni svjedoci tog događaja, već nasilno ubijeni” .