Bruno Cmrk nakon događaja u Vukovaru: „Vukovar je za mene sveto mjesto, a ne cirkus“

Glazbenik i autor domoljubnih pjesama Bruno Cmrk oglasio se opširnim autorskim tekstom na svojem Facebook profilu, u kojem je iznio svoju verziju događaja vezanih uz najavljeni nastup u Vukovaru 28. kolovoza, uoči koncerta Marka Perkovića Thompsona.

Prema njegovu opisu, u Vukovar je stigao kako bi bez honorara nastupio u jednoj od fan zona, za događaj za koji mu je bilo rečeno da ima i humanitarni karakter te da se prikuplja pomoć za obitelji stradale u požaru u Omišu. Cmrk navodi da su njegovu dolasku prethodili brojni pozivi, oprečne informacije o održavanju programa i nesuglasice koje je, kako tvrdi, primijetio među pojedincima uključenima u događanja oko koncerta.

U svojoj objavi opisuje i tehničke probleme na lokaciji, višesatno čekanje te okolnosti zbog kojih njegov nastup na kraju nije održan. Navodi da su ga posebno pogodili ljudi koji su u Vukovar stigli upravo kako bi ga čuli, kao i činjenica da njegov kolega Anto Beko također nije uspio nastupiti.

Cmrk u tekstu iznosi i niz osobnih ocjena o organizaciji, humanitarnom karakteru događaja i odnosima među pojedinim sudionicima. Riječ je o njegovim navodima i osobnom viđenju događaja koje Portal Hrvatskih Branitelja ovom objavom prenosi kao autorski tekst, bez preuzimanja tih tvrdnji kao utvrđenih činjenica.

Nakon iskustva u Vukovaru najavio je da ubuduće želi vlastite nastupe organizirati samostalno, s naglaskom na humanitarne programe namijenjene hrvatskim braniteljima, njihovim obiteljima i drugim potrebitima. Istodobno je naglasio da će se i dalje bez naknade odazivati na neprofitna obilježavanja i događaje braniteljskih udruga.

Autorski tekst Brune Cmrka, objavljen na njegovu Facebook profilu, u nastavku prenosimo u cijelosti, bez uredničkih intervencija:

Dragi moji prijatelji, dragi moji pratitelji...

Danas ću sa vama podijeliti ono što mi od Vukovara, leži na srcu.

Osjećam moralnu dužnost da vam kažem pravu, golu istinu.

Kao što znate, ja sam autor mnogih domoljubnih pjesama. Moje pjesme izlaze iz srca i pjevam ih za naš narod.

Zato sam bio ponosan i sretan kada sam cca 15tak dana ranije dobio poziv da pjevam u Vukovaru. Trebao sam nastupiti u jednoj fan zoni velikog koncerta Marka Perkovića Thompsona 28.08.2026.

Rečeno mi je da nastup ima i humanitarni karakter. Prikupljao se novac za obitelji stradale u požaru u Omišu.

Zamislite tu predivnu simboliku, Vukovar, naš grad heroj koji je pretrpio strašna razaranja u Domovinskom ratu, pruža ruku i prikuplja pomoć za naš Omiš.

Naravno, pristao sam odmah, bez razmišljanja. I bez ijednog centa honorara.

Organizatori te zone su ponudili pokriti putni trošak od 200 eura i smještaj, hranu... Rekao sam, hvala, dolazim!

Iako zdravstveno / financijski, nisam u bogzna kakvoj situaciji, za humanitarne svrhe došao bih i da nema za ništa od toga. Za mene je to bilo to. Iako me Sveto Pismo uči da se rukovanjem dogovora čovjek skromne pameti..ja uvijek gledam pozitivno na ljude.

Mnogi od vas ne znaju, ali ja već godinu dana imam teških problema sa leđima. Kralježnica mi je operirana više puta, živci na kralježnici me strašno muče i pjevanje mi pod takvim bolovima predstavlja ogroman napor.

Ali želja je bila jača od boli. Moja supruga je uzela slobodne dane sa posla kako bi me mogla voziti do Vukovara, barem dio puta, jer mi trnu noge.

Sve smo podredili tome da stignemo i damo svoj obol ovoj priči.

A onda, par dana prije polaska, kreću neke čudne stvari.

Zovu me časnici hrvatske vojske. Ljudi koji nemaju veze s organizacijom u gradu sa kojom sam se dogovorio. Govore mi, Bruno, tvoj nastup je otkazan, te fan zone tamo neće biti.

Ali dođi pjevati privatno kod jednog našeg vukovarskog heroja, mi te podržavamo, želimo te promovirati.

Ostao sam zatečen. Rekao sam da su me te informacije zatekle nespremnog, te da čekam poziv službenih organizatora i da je za mene stvar na snazi dok mi se ne jave oni sa kojima sam dogovorio, da je otkazano.

Tada sam shvatio da se tu nešto ozbiljno kuha. Nažalost, neke naše braniteljske udruge, branitelji, umjesto da se drže zajedno, kao da se natječu jedna protiv druge, tko je bio gdje, kada i zašto...i tko će biti gdje i kada u vrijeme koncerta MPT, u Vukovaru, sa nekom svojom "fan zonom"...

Srećom, organizatori su me nazvali i potvrdili da je sve u redu. Pitali su me imam li još kojeg kolegu glazbenika za eventulani nastup. Zvao sam svog prijatelja Antu Beku, čovjeka za kojeg sam napisao dvije domoljubne pjesme koje mnogi od vas znaju, "Naše boje" i "Crven, bijeli, plavi".

Anto je na moj prijedlog odmah pristao. Također potpuno besplatno, samo da uveličamo tu humanitarnu akciju.

Ali priče iza kulisa nisu prestajale. Dan prije polaska, stalno neki novi pozivi. Novi generali, novi zapovjednici, svaki sa svojom pričom. Brdo međusobnih podmetanja. No, držao sam se dogovora jer su moje namjere bile čiste.

A onda saznajem pravu istinu o toj "humanitarnoj" akciji. Od cijelog prometa, od sve prodaje pića i hrane na tom događaju ide tek neki postotak u humanitarne svrhe.

Ja dolazim besplatno, moj prijatelj dolazi besplatno, ljudi daju svoje srce... Razumijem da se moraju pokriti troškovi, ali humanitarni događaj mora nositi barem 50 posto zarade pomoći onima u nevolji! Tako nas uči Biblija. Pokri trošak, a zaradu podijeli sa sirotima i potrebitima.

Ljudi pričaju svakakve priče, ali odlučio sam da idemo tamo, pojavit ćemo se i na svoje oči vidjeti situaciju.

Krenuli smo 28. kolovoza sa otoka Krka u 7 ujutro. Kroz gužvu, kroz nesnosne bolove u leđima. Stigli smo na vrijeme, oko jedan popodne. U pet je bila proba.

I tu kreće potpuni tehnički kaos. Niti jeli, niti pili, niti stali...

Bina je bila postavljena, ali mikrofoni nisu radili. Ton majstori nisu znali ili nisu mogli riješiti problem. Kad je to konačno nekako zaživilo, tamburaški sastav koji je nastupao prije mene silazi sa bine i govore mi, majko mila, ovo je muka. Bruno, ti si solo vokal, dobro se čuvaj.

Ovi mikrofoni ne valjaju.

Rekao sam, nema veze, borit ću se sa svime, moje pjesme su od srca i nastupit ću!

Moj nastup je bio planiran između 19 i 20 sati, tamburaši su odustali.

Došlo je i puno ljudi koji su me zvali danima prije iz cijele Hrvatske, čak sa Hvara, iz Dalmacije, Pule, Zagreba...

Ti moji vjerni pratitelji i obožavatelji došli su u Vukovar ciljano zbog mene, nevezano uz glavni koncert. Grlim se sa njima, slikam se, ali nikako da eto zapjevamo.

I onda, kad trebam izaći na pozornicu, na Thompsonovoj bini, koja je bila nekih cca 200 metara zračne linije od nas, grmi proba pratećih vokala i instrumenata za sutrašnji koncert.

Sam Marko nije bio tamo ( koliko znam), pjevali su prateći vokali, Mihaljević, ali to je naravno odvuklo publiku. Njihov razglas ima puno kilovata, a naš po mojoj procjeni niti 20 kilovata. Što god mi pokušali zapjevati, od te se buke nismo mogli čuti.

Mislio sam da će ta proba trajati oko sat vremena, kao i obično na Markovim koncertima. Ali nešto ih je očito mučilo, tehnika im je štekala i ta se proba odužila na cca preko 2 sata...možda i dulje.

Došlo je blizo ponoći. Svi ljudi otišli su gledati taj spektakl od probe. Ostalo je onih pedesetak, mojih najvjernijih fanova koji su me i dalje čekali, ali nastup mi više jednostavno nije bio izvediv.

U tom trenutku, bol u leđima postala mi je neizdrživa. Bio sam slomljen. Legao sam na jednu klupicu, pogledao ženu i rekao, ništa, pakiraj, idemo spavati...

Organizatori su nas smjestili u jednu vikendicu i to je bilo u redu. Ali moj prijatelj Anto te večeri, u taj petak, nije zapjevao. Ton majstori niti njemu nisu mogli prebaciti pjesme na razglas, niti MP3, niti WAV... Brdo tehničkih problema. Bilo mi je strašno teško jer sam razočarao za mene veliki broj ljudi koji su nas došli vidjeti.

Sutradan smo se probudili uvelike umorni i razočarani. Vratili smo ključeve od smještaja i krenuli kući. Obećane putne troškove nismo dobili, niti sam ih pitao, ali iskreno nebi ih niti uzeo.

I dobro, svo zlo bilo u tome, ne dira me, ali da se zna.

Dok smo se vraćali kući, donio sam čvrstu odluku. Želim je poručiti svim svojim pratiteljima.

Ja više nikada neću dozvoliti da se ovakve situacije dogode!!!!

Pjesme koje radim, ne radim ih da bih postao slavan. Niti ih radim da bih na njima zaradio. Moje pjesme pričaju živu istinu o poginulim mladićima u obrani naše domovine. A ta istina nema cijenu.

Želim da moju istinu čuju svi hrvatski branitelji. Oni istinski branitelji koji su branili svoje domove, svoje kuće, svoje ulice, svoje gradove i cijelu našu domovinu.

Više nikada se neću odazvati na neke cirkusantske evente poput ovoga, Vukovar je za mene sveto mjesto, a ne cirkus.Time ne prozivam nikoga posebno, nego pričam općenito što vidim po gradu kojeg su za vrijeme rata prodale Jude naše domovine.

Ovo mi je bila velika škola. Ne želim ocrniti nikoga od organizatora jer sam i sam uvidio da je tamo, što bi rekli u jednoj izreci preko Drine ,"mala bara, a puno krokodila". To se točno dogodilo u Vukovaru. Svi su htjeli zaraditi na koncertu Marka Perkovića Thompsona, a Marko ( organizacija) se izgleda baš sa time i nije slagao. Logično. Event ima svoje prateće ugostitelje, sponzore, ugovore itd...tko nije radio tako nešto veliko taj nema pojma koliko to sve košta. ( da bude jasnije ).

Također, želim poslati još jednu jasnu poruku.

Moje ime, moj rad i moja misija nisu ovdje radi slave, niti radi zarade.

Pozivam sve vas, a ima nas preko 60.000 na ovoj našoj stranici...

Molim vas da me više nikada ne uspoređujete sa nekim drugima. Nemojte me hvaliti, nemojte me slaviti.

Ne tražim nikakvu promociju, niti tražim slavu. Moj rad i moj trud su isključivo iz ljubavi i čiste emocije koju imam prema našoj domovini.

I prema svima onima koji su za nju dali ono najvrjednije, svoje živote.

Nikada neću biti politički vezan. Nikada neću biti pod ničijom čizmom! To vam ne obećavam, nego vam se s time kunem životom pred svima vama. Pozivam sve koji me žele podržati i biti uz mene u mom radu da to dobro razumiju.

Želim vam svima poručiti da ću u budućnosti nastupati samo i isključivo na svojim eventima, koje ću sam organizirati.

Eto pozivam sve domoljube u domovini i u inozemstvu, sve vas koji želite podržati takvu priču, javite mi se.

Znam da financijski to ne mogu lako iznijeti sam. Nisam u toj mogućnosti i otvoren sam oko toga. Ali zajedno možemo sve.

Pozivam ljude koji se žele uključiti da pomognu da nabavimo binu / razglas (ili je možda imaju), ili glazbenike koji bi me pratili na nastupima. Ništa previše, ništa luksuzno. Do sada sam nastupao sam sa matricama i par bek vokala, tako možemo i dalje. A za uzvrat, kroz moje nastupe i na samim eventima, javno ću obznaniti njihovo dobročinstvo.

Što se mene tiče, moj honorar za te nastupe može biti obična, plaća jednog poštenog radnika. Mislim da je to u redu i nadam se da svi razumiju da ipak moram od nečega živjeti i pokriti osnovne troškove, puta, smještaja, života.

A sve ostalo?

Sve što se proda na ulaznicama i sve što se zaradi od prodaje pića, a osobno ću se dogovoriti s domaćim pivovarama oko donacija , ići će sto posto humanitarno!

Radio sam puno evenata gdje sam itekako naučio kako to ide, hvala Bogu moj obraz nije nigdje okaljan.

Moje pjesme i moji nastupi od sada će biti posvećeni isključivo pomoći našim braniteljima koji su u problemima, ostavljeni i zaboravljeni ove države. Onima koji su pred samoubojstvom, koji su u teškoj financijskoj situaciji radi sramotno malih mirovina. Pjevat ću za djecu naših branitelja, za udovice, za sirotinju, za sve potrebite.

I onaj najvažniji dio, novac koji se prikupi, osobno ću paziti da se uruči u ruke potrebitih. Neće to ići preko nikakvih posrednika, niti preko ikakvih agencija.

Ja ću osobno, pred dragim Bogom i pred ovim narodom, odgovarati za svoj rad i za svaki euro koji se podijeli našem potrebitom narodu.

U procesu smo da napravimo i svoj vlastiti studio. Uskoro će biti registrirana i naša tvrtka preko koje ćemo raditi, ne samo pjesme, nego i video materijale, filmove i živu istinu o Domovinskom ratu.

Istinu o našim pravim herojima. Sve ćemo to promovirati i prikazati na našem YouTube kanalu i Facebook stranicama.

Već smo kupili svu potrebnu opremu, u procesu smo realizacije tvrtke koja će to sve voditi i na tim projektima, dao Bog da nešto i zaradimo.

Ali, ukoliko i ne bude nikoga da nas podrži, sami ćemo zaraditi i financirati koncerte koje sam spomenuo, za humanitarne svrhe. To su moje pjesme, to je moje ime i to je moj rad za koji odgovaram jedino Gospodinu Svevišnjem.

Naravno, tu sam za sve neprofitne nastupe braniteljskih udruga, obilježavanja spomen dana i slično, potpuno besplatno.

Svima želim sve najbolje u životu, sve što si sami žele neka im se ostvari.

Molim samo, da se mene ne petlja u ničiju stranu, niti uz ikakav interes, društveni, politički, ili svjetonazorski, niti da me se radi budalom.

Ja sam svoj čovjek, kao i svaki čovjek koji me podržava ili ne podržava. Sve poštivam.

Uz Božju volju, ostvariti ćemo sve što sam rekao, čak i sami. Jer takav sam.

Nisam jednu pjesmu napisao, niti jedan film producirao, niti jedan event organizirao, kroz desetljeća, nego puno njih!

Samo što ljudi ne znaju, misle da samo znam snimiti humoristični skeč, ili voziti motor.

Dao Bog zdravlja, drugo me ne brine, gledajte me.

Djela su bitna, ne plakati i reklame, niti slava, niti bogatstvo. Barem meni.

Ispričavam se svima koji ste došli radi mene, ispričavam se kolegi Anti, ispričavam se gradu Heroju.

Hvala vam Sokoli moji koji ste došli do mene!

Ja sam vaše dijete, oca branitelja, hrvatski vojnik.

Stao sam na spomen groblju i uputio svoju molitvu onima za koje pjevam i za koje ću dok živim pjevati.

Uvijek odan, nikad prodan, rekao bi jedan moj prijatelj.

To je jedino što ću sa ovog svijeta ponijeti svome Ocu.

Hvaljen Isus i Marija