Hrvatska jedina u EU bez spalionice: Jesu li energane rješenje – ova tri grada ih žele

Hrvatska ne zna što s otpadom koji više nema gdje odlagati, a istodobno već desetljećima zna što ne želi – spalionice. Dok ih Europa ima više od 500, Hrvatska je jedina članica Europske unije bez ijedne. Sada, nakon afere s otpadom u Gospiću, pitanje energana ponovno dolazi u prvi plan. Bi li ih političari prihvatili u vlastitom susjedstvu, gdje ih planiraju graditi i može li Hrvatska istodobno povećati recikliranje i spaljivati ono što se više ne može iskoristiti? Odgovore ima Hanan Nanić.

Nakon problema s nepropisno odloženim otpadom u Gospiću, pitanje više nije može li Hrvatska izbjeći termičku obradu otpada, nego – gdje će je provoditi. Hrvatska je jedina članica Europske unije bez spalionice otpada, dok ih u ostatku Unije radi više od 530. Odlagališta imaju ograničen vijek, a europska pravila zahtijevaju sve manje odlaganja otpada koji se može drukčije zbrinuti.

“Ako ih sve države članice Europske unije imaju – to jest, samo ih Malta nema, ali ih gradi – i ako ih postoji 500, jesmo li mi najpametniji ili je tu neka druga tema? Kada je riječ o izgradnji spalionica, hrvatske kompanije danas ih grade diljem Europe – na Islandu, u Belgiji, Škotskoj i Njemačkoj. Ako to možemo raditi za cijeli svijet, mislim da bismo trebali i kod nas”, kaže Ante Šušnjar, ministar gospodarstva.

Spalionice nisu zamjena za recikliranje

U takvim se postrojenjima otpad spaljuje, a dobivena energija koristi za proizvodnju struje i grijanje. Spalionice nisu zamjena za recikliranje, nego način zbrinjavanja dijela otpada koji nakon toga ostaje. Njihova izgradnja u Hrvatskoj godinama nailazi na otpor. Građane brinu emisije, utjecaj na zdravlje i okoliš te zbrinjavanje ostataka nakon spaljivanja.

Ministrica zaštite okoliša kaže da u ovom trenutku ne vidi način da se postignu postavljeni ciljevi bez energana, koje su, kaže, važan pretposljednji dio gospodarenja otpadom.“Bih li ja prihvatila energanu u svom susjedstvu? Ako je procjena utjecaja na okoliš pokazala da je ona prihvatljiva, ako se redovito kontroliraju uvjeti iz dozvola i, naravno, ako nadzorni sustav potpuno funkcionira, nema nikakvog razloga ne imati energanu u svom susjedstvu”, kaže Marija Vučković, prenosi N1.

“Nemamo sustav kontrole”

“Za mene to nije pitanje. Ako nemamo sustav kontrole, ako se u Hrvatskoj mogao uvoziti opasan otpad, a da to nitko nije primijetio niti išta poduzeo, kako ćemo znati što se ondje spaljuje, odakle se to dovozi, koji je nusprodukt i gdje taj nusprodukt završava? Ako nemate sustav, onda je ovo pitanje njegova nefunkcioniranja i korumpiranih ljudi na ključnim položajima, a ne ovog ili onog modela. Ako ćemo govoriti o modelu, nisam siguran kako se spalionice uklapaju u sve ciljeve koje nam je Europska komisija postavila u pogledu odvajanja otpada”, poručio je Nikola Grmoja iz Mosta.

Interes za izgradnju takvih postrojenja pokazali su Šibenik, Osijek i Rijeka, a i Zagreb razmatra gradnju energane. Projekcija isplativosti napravljena je još 2024. godine. Studija je pokazala da se takva postrojenja isplate.

“Gradski SDP i dalje se zalaže za izgradnju energane koja bi spaljivala gorivo iz otpada i time stvarala toplinsku energiju. Dapače, Gradska skupština još je 2024. godine donijela zaključak kojim se krenulo u izradu dokumentacije za izgradnju energane”, poručio je predsjednik Gradske skupštine Zagreba, Matej Mišić.

Krenulo se, ali projekt nije realiziran. Ako spalionice postanu dio hrvatskog rješenja za otpad, ostaje pitanje – hoće li potreba za zbrinjavanjem otpada nadjačati otpor prema spalionicama?