26. listopada 1991. – 101. brigada stigla na pokupsko bojište i pripremila prvi napadni prijelaz Kupe

Dana 25. listopada 1991. zapovjednik 101. brigade primio je zapovijed da se postrojba iz područja Rakova Potoka prebaci prema Vukomeričkim goricama i pripremi za napadna djelovanja na rijeci Kupi.

Prema monografiji 101. brigade ZNG-a/HV-a , već tijekom 26. listopada prema širem području Kravarskog, Gornjeg Hruševca i Novog Brda prebačeni su 1. bojna, Zapovjedništvo brigade i njezine samostalne postrojbe.

Time je počelo razdoblje djelovanja brigade na pokupskom bojištu, od 26. listopada do 18. studenoga 1991. godine.

Kupa bila posljednja velika prepreka prema Zagrebu

Situacija na tom području bila je vrlo ozbiljna.

Tijekom rujna i listopada snage JNA i pobunjenih Srba potisnule su hrvatske snage na dijelovima Banovine i Korduna te izbile na desnu obalu Kupe. Postojala je opasnost njihova prijelaza rijeke i daljnjeg prodora prema Jastrebarskom, Velikoj Gorici i Zagrebu.

Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 101. brigade navodi da je zadaća brigade bila sudjelovati u obrani južnih prilaza Zagrebu i spriječiti prodor snaga s okupiranog područja Banovine prema glavnom gradu.

Posebno važan bio je most preko Kupe u Pokupskom.

Most je bio teško oštećen i neprohodan za tenkove i motorna vozila, ali ga je pješaštvo još uvijek moglo prijeći. Zbog toga su ga protivničke snage čvrsto nadzirale i branile.

Zapovijed: prijeći Kupu i potisnuti protivnika

Dana 27. listopada hrvatske su snage dovršavale pripreme za napad.

Plan je predviđao da postrojbe 101. brigade i 10. brigade TO Velika Gorica nasilno prijeđu Kupu i potisnu protivničke snage prema Glini i Vrginmostu.

Cilj prvoga dana bio je doseći prostor Slana – Taborište Donje – Čremušnica.

Prema znanstvenom radu povjesničara Domagoja Štefančića objavljenom u Časopisu za suvremenu povijest , napad je trebao biti izveden uz snažnu topničku i oklopnu potporu.

Uoči same akcije pripadnike 101. brigade posjetio je i tadašnji načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske Anton Tus.

Napad počeo 28. listopada u šest sati

U 6 sati ujutro 28. listopada 1991. hrvatsko topništvo otvorilo je vatru po protivničkim položajima na desnoj obali Kupe, od Gračanice Šišinečke preko Slatine Pokupske prema Čremušnici.

Protivnik je odmah odgovorio.

Plan je predviđao da jedna postrojba 10. brigade TO prva krene preko mosta, ali ona se nije pojavila u predviđeno vrijeme.

Zato je odluku o pokušaju proboja preuzeo Diverzantski vod 101. brigade.

Prvi pokušaj nije uspio zbog snažne vatre s druge obale.

U drugom pokušaju, uz potporu tenka i oklopnog transportera 55. oklopne satnije, diverzanti su uspjeli prijeći oštećeni most i probiti početni dio protivničke obrane.

Za njima je krenula 1. bojna 101. brigade.

Ovladali Slatinom Pokupskom, Andrijevićima i Zalojem

Do približno 15 sati pripadnici Diverzantskog voda i 1. bojne već su bili nekoliko kilometara duboko na desnoj obali.

Prema ratnoj monografiji 101. brigade , hrvatske snage ovladale su Slatinom Pokupskom, Andrijevićima i Zalojem te preko Hrgovića izbile prema Dobrenića brdu.

Protivničke snage potisnute su približno tri do pet kilometara.

Na oslobođenom prostoru uspostavljen je širok mostobran koji je trebao omogućiti uvođenje novih hrvatskih postrojbi, oklopnih vozila i nastavak napada prema okupiranom području Banovine.

Bio je to jedan od prvih uspješnih nasilnih prijelaza rijeke i uspostava mostobrana u Domovinskom ratu.

Branitelji čekali tenkove i pojačanje koje nije stiglo

Najveći problem pojavio se nakon početnog uspjeha.

Most nije bio osposobljen za prijelaz teške tehnike, a obećani pontonski most nije postavljen.

Pripadnici 101. brigade koji su ostali na desnoj obali zato su praktički ostali bez ozbiljne oklopne potpore.

U monografiji brigade opisano je kako je zapovjedništvo 1. bojne tražilo barem jedan tenk i oklopno vozilo kako bi moglo dodatno učvrstiti zauzete položaje, ali pomoć nije stigla.

Situaciju je dodatno otežalo to što napadi hrvatskih snaga na susjednim pravcima nisu izvedeni onako kako je bilo planirano.

Time je 101. brigada na dijelu desne obale ostala izložena snažnom protuudaru.

Poginuo zapovjednik satnije Tihomir Dubreta

Dana 29. listopada na desnu obalu uvedeni su dodatni dijelovi 3. bojne 101. brigade.

Tijekom napredovanja prema Svetom Trojstvu teško je ranjen zapovjednik 1. satnije Tihomir Dubreta.

Unatoč brzo pruženoj liječničkoj pomoći i amputaciji teško ozlijeđene noge, Dubreta je dva dana poslije preminuo od posljedica ranjavanja. U istom sukobu ranjeni su i Marijan Petruša i Željko Skender, bilježi monografija 101. brigade.

Protuudar i povlačenje preko Kupe

Dana 30. listopada protivničke snage, uz snažnu topničku potporu, pokrenule su protuudar.

Zauzeto je dominantno Sveto Trojstvo, nakon čega su snage JNA i pobunjenih Srba počele pritiskati bokove hrvatskih postrojbi.

Dijelovi 3. bojne povukli su se prema Kupi.

Na desnoj obali ostali su pripadnici 1. bojne, 1. samostalne satnije Podsused i drugih dijelova brigade. Tijekom večeri dodatno su učvrstili obranu i tražili slanje svježih snaga.

Pojačanje ponovno nije stiglo.

Umjesto toga izdana je zapovijed za povlačenje.

Kako detaljno bilježi ratna monografija brigade , izvlačenje je počelo oko ponoći, a posljednji pripadnici 101. brigade prešli su na lijevu obalu približno u tri sata ujutro 31. listopada.

Mostobran je nakon približno tri dana napušten.

Nakon povlačenja – obrana lijeve obale Kupe

Iako je mostobran izgubljen, 101. brigada nije napustila pokupsko bojište.

Na lijevoj obali Kupe organizirana je nova obrana čija je glavna zadaća bila spriječiti protivnički prijelaz rijeke prema Pokupskom i unutrašnjosti Hrvatske.

Pripadnici 1. samostalne satnije Podsused zajedno s lokalnim braniteljima nastavili su braniti prostor oko mosta.

Od početka studenoga brigade su raspoređene na položajima Pokupsko – Auguštanovec – Lijevi Štefanki – Cerje Pokupsko – Šestak Brdo – Opatija – Lukinić Brdo.

Prema monografiji 101. brigade , postrojbe su svakodnevno bile izložene topničkoj, tenkovskoj i pješačkoj vatri s desne obale Kupe.

Dana 11. studenoga hrvatski su promatrači otkrili pojačano kretanje oklopnih vozila i kamiona kod Golinje iznad Gornje Bučice. Nakon navođenja hrvatskog topništva pogođen je i uništen objekt koji je monografija brigade identificirala kao skladište streljiva.

Smijenjen prvi zapovjednik brigade

Tijekom borbi na pokupskom bojištu došlo je i do promjene zapovjedništva.

Do 7. studenoga 1991. brigadom je zapovijedao Ivica Hrnčić, nakon čega je zapovjednikom imenovan Jozo Petrašević.

Podatak potvrđuje i Udruga 101. brigade Zagreb–Susedgrad.

Nakon neuspjeha u održavanju mostobrana analizirani su nedostaci u zapovijedanju, koordinaciji, opremljenosti i pripremi postrojbi, a brigada je nastavila učvršćivati obranu na Kupi.

S Kupe izravno prema Osijeku

Djelovanje 101. brigade na pokupskom bojištu završilo je 18. studenoga 1991., upravo na dan pada Vukovara.

Istoga dana prvi pripadnici brigade poslani su prema Našicama kako bi pripremili prihvat postrojbe, a glavnina brigade krenula je prema istočnoj Slavoniji 19. studenoga.

Prema Udruzi 101. brigade , prema istoku je tada upućeno oko 1.900 Zagrepčana, koji su ubrzo uključeni u obranu područja južno od Osijeka.

Tamo će 101. brigada sudjelovati u teškim borbama kod Paulin Dvora, Ivanovca i Antunovca, pokušavajući zaustaviti nastavak neprijateljske ofenzive nakon pada Vukovara.

Razdoblje 26. listopada – 18. studenoga 1991. zato zauzima posebno mjesto u njezinu ratnom putu.

Na Kupi je 101. brigada izvela svoje prvo veliko napadno djelovanje, nasilno prešla rijeku, uspostavila i tri dana držala mostobran na okupiranoj obali, a potom nastavila braniti južne prilaze Zagrebu sve dok nije hitno prebačena na novo, istočnoslavonsko bojište.