25. listopada 1991. – krvava bitka za Tordince i zločini nakon okupacije: Masovna grobnica s više od 200 žrtava (VIDEO)
Na današnji dan prije 35 godina, 25. listopada 1991., započeo je najteži napad na Tordince. Malobrojni hrvatski branitelji, gotovo mjesec dana opkoljeni nakon pada susjednog Antina, suprotstavili su se višestruko nadmoćnijim snagama JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Nakon okupacije uslijedila su ubojstva civila, odvođenja u logore i prikrivanje žrtava u masovnim grobnicama.

Tordinci, malo slavonsko mjesto sjeverno od Vinkovaca, do 25. listopada 1991. nalazili su se u iznimno teškom položaju.
Nakon okupacije Antina krajem rujna, selo je praktički ostalo okruženo. Unatoč tome, domaći branitelji i pripadnici hrvatskih postrojbi nastavili su držati položaje i sprječavati prodor prema Nuštru i Vinkovcima.
Znanstveni rad povjesničara Šimuna Penave, objavljen u časopisu Scrinia Slavonica Hrvatskog instituta za povijest, potvrđuje da su se Tordinci uz pomoć približno stotinu pripadnika 109. brigade HV-a održali sve do 25. listopada, kada su JNA i srpske paravojne postrojbe krenule u odlučujući napad.
U četiri sata ujutro počeo pakao
Prema svjedočanstvima hrvatskih branitelja, snažna topnička priprema počela je oko četiri sata ujutro.
Nakon granatiranja prema selu su krenuli tenkovi i oklopna vozila.
Hrvatska katolička mreža navodi da je napad izveden iz više smjerova – prema Tordincima su napredovale snage iz pravca okolnih mjesta, dok su se hrvatski branitelji pokušavali održati sa skromnim količinama protuoklopnog naoružanja.
Unatoč velikoj razlici u ljudstvu i tehnici, branitelji su neprijatelju nanijeli ozbiljne gubitke.
Prema istom izvoru, tijekom bitke uništeno je ili onesposobljeno devet tenkova i jedno borbeno oklopno vozilo. Podaci o neprijateljskim ljudskim gubicima temelje se uglavnom na poslijeratnim svjedočanstvima i procjenama, pa ih treba navoditi s oprezom.
Ponestajalo je protuoklopnog oružja
Hrvatska obrana ipak nije mogla beskonačno izdržati.
Glavni problem bio je nedostatak protuoklopnog naoružanja i streljiva. U poslijepodnevnim satima branitelji su bili prisiljeni povući se iz Tordinaca.
Jedan od sudionika bitke, čije je svjedočanstvo zabilježeno u videoprilogu Studija 23 i Večernjeg lista, opisao je žestinu borbe riječima da se zbog siline pucnjave više nije moglo razaznati odakle dolazi vatra.
Iako su se branitelji povukli, njihov je otpor usporio neprijateljske snage i nanio im gubitke koji su bili znatni u odnosu na veličinu hrvatske obrane.
Nakon okupacije počinju ubojstva
Padom mjesta ratna tragedija Tordinaca nije završila.
Na hrvatskoj strani bilo je mnogo ranjenih, a prema povjesničaru Borni Mariniću, poginulo je ili ubijeno ukupno 30 civila i deset hrvatskih branitelja povezanih s borbama i stradanjem na tom području.
Dio preostalih hrvatskih stanovnika bio je ubijen, dok su drugi zarobljeni i odvedeni u srbijanske logore, među njima i Begejce.
Prema podacima koje donosi Sustav obilježavanja mjesta stradanja iz Domovinskog rata, samo u Tordincima nakon okupacije ubijena su 22 civila. Ubojstva su se nastavila i u okolnim mjestima.
Žrtve bacane u jamu kod razorene crkve
Jedan od najtežih dijelova tordinačke priče odnosi se na masovnu grobnicu kod srušene katoličke crkve.
U nju nisu pokapane samo žrtve iz samih Tordinaca, nego i ljudi stradali na širem području tordinačke župe i okolnih sela.
Prema dostupnim svjedočanstvima, ljudski posmrtni ostaci bacani su u jamu zajedno s uginulim životinjama.
HRT Radio Osijek navodi da je prilikom ekshumacije ispred crkve pronađeno pet žrtava, dok su na izmještenoj lokaciji kasnije pronađeni posmrtni ostaci još 24 hrvatska branitelja i civila.
Zašto je pronađen daleko manji broj od onoga koji su navodili svjedoci?
Zato što je grobnica bila premještana.
U službenom izvješću hrvatske Vlade izrijekom se navodi Tordinci kao jedan od najočitijih primjera prikrivanja mjesta ukopa: iz prvotne masovne grobnice bili su premješteni posmrtni ostaci više od 200 osoba.
Odakle broj 208?
Broj 208 godinama se vezuje uz masovnu grobnicu u Tordincima.
Prema povjesničaru Borni Mariniću, podatak potječe od tadašnjeg matičara iz Tordinaca, koji je uspio izići na slobodni hrvatski teritorij u svibnju 1992. godine i svjedočio o broju osoba pokopanih na tom mjestu.
Znanstveni rad Šimuna Penave također potvrđuje postojanje velike masovne grobnice u središtu Tordinaca i činjenicu da su okupacijske vlasti poslije premještale posmrtne ostatke kako bi prikrile mjesto njihova prvotnog ukopa. Vladin ured za nestale tijekom 2004. otkrio je i ekshumirao više sekundarnih grobnica.
Na području Tordinaca službeno su evidentirane tri masovne grobnice, iz kojih je ekshumirana ukupno 31 osoba, dok su iz pojedinačnih grobnica pronađeni posmrtni ostaci još devet osoba. To dodatno pokazuje koliko je sustavno bilo premještanje žrtava.
57 poginulih mještana Tordinaca
Prema najnovijim podacima koje je prošle godine objavila Vukovarsko-srijemska županija, tijekom Domovinskog rata život je izgubilo 57 mještana Tordinaca, dok se za trojicom još tragalo. Na području cijele općine broj nestalih bio je još veći.
Od približno 400 kuća u mjestu nakon rata samo je nekoliko ostalo dovoljno očuvano da ih se moglo smatrati čitavima. Razrušena je i crkva Presvetog Trojstva, na koju je tijekom napada palo mnoštvo projektila.
Tordinci su izdržali gotovo mjesec dana u okruženju
Bitka za Tordince ostala je u sjeni puno većih bitaka koje su se u listopadu i studenome 1991. vodile na vukovarskom i vinkovačkom području.
Ipak, njezino značenje nije bilo malo.
Malobrojni branitelji gotovo su mjesec dana držali selo koje se nakon pada Antina našlo praktički u neprijateljskom okruženju. Dana 25. listopada suprotstavili su se velikom oklopno-pješačkom napadu i povukli se tek kada više nisu imali dovoljno sredstava za borbu protiv tenkova.
Nakon njihova odlaska uslijedila su ubojstva civila, zatočenja i skrivanje posmrtnih ostataka žrtava.
Trideset i pet godina poslije, Tordinci ostaju mjesto sjećanja na istodobno junaštvo hrvatskih branitelja i stradanje civila – te na više od dvije stotine žrtava čiji su posmrtni ostaci, prema službenim hrvatskim dokumentima, bili premještani iz prvotne masovne grobnice kako bi se prikrio trag zločina.
Izvor:PHB











