ISTINA O RAFALEIMA: Milijunske nadogradnje na F4 standard koje su nam Plenković i Anušić prešutjeli

Kada su prvi Rafalei slijetali u Hrvatsku, slušali smo hvalospjeve sa svih strana. No, nepune dvije godine kasnije, maske padaju, a na naplatu dolaze “sitna slova” iz ugovora o kojima su vladajući sustavno šutjeli.

Zaronimo malo u arhivu i pogledajmo što su nam politički vrhovi govorili, a što hrvatski porezni obveznici zapravo plaćaju danas. Ugovor o nabavi višenamjenskih borbenih zrakoplova predstavljen je hrvatskoj javnosti kao konačno rješenje i apsolutni vrhunac tehnološke opremljenosti. Premijer Andrej Plenković i potpredsjednik Vlade i ministar obrane Ivan Anušić prodavali su nam priču o “povijesnim danima”, uvjeravajući naciju da u naše ruke prelaze zrakoplovi “4.5 generacije”.

Prema njihovom narativu, dugoročno smo riješili pitanje nacionalne sigurnosti i dobili najmoderniji stroj na tržištu. Međutim, ono što je nedostajalo u tim trijumfalnim govorima jest doza transparentnosti i potpuna istina o tome što točno kupujemo i koliko će nas to dugoročno koštati.

Mit o 4.5 generaciji i surova stvarnost F3-R standarda

Struka je od samog početka upozoravala na detalje. Iako se Rafale načelno može svrstati u 4.5 generaciju zrakoplova, ključan je podatak o standardu opreme s kojim su isporučeni Hrvatskoj. Prava je istina, koja se vješto gurala pod tepih, da je naša država kupila avione s opremom standarda F3-R.

Ono što su vladajući “zaboravili” naglasiti hrvatskom narodu jest da taj standard, iako solidan, u suvremenom zrakoplovstvu već sada zahtijeva brzu i iznimno skupu modernizaciju kako bi zaista parirao najnovijim prijetnjama i tehnologijama. Umjesto onog gotovog i savršenog proizvoda kojim su se hvalili pred kamerama, danas svjedočimo kako Vlada u potpunoj tišini i bez velike pompe potpisuje nove milijunske ugovore za nadogradnje. Sustavno su nas dvije godine uvjeravali u jedno, dok se iza zatvorenih vrata pripremalo novo izvlačenje novca iz državnog proračuna.

Novi ugovor od 33,2 milijuna eura: Cijena prešućene istine

Samo da shvatite razmjere ove političke obmane: 9. rujna ministar Anušić potpisao je novi ugovor vrijedan čak 33,2 milijuna eura – i to bez uračunatog PDV-a! Koja je svrha tog ugovora? Modernizacija borbenih komunikacija i opremanje sustava na noviji, napredniji F4 standard.

Dakle, na onih početnih 1,15 milijardi eura, koliko su nas avioni sa svim osnovnim troškovima na kraju izašli, sada iz džepova poreznih obveznika izvlačimo nove desetke milijuna. I to samo da bi taj komunikacijski sustav postao onakav kakvim su nam cijele avione predstavljali prvog dana!

Važno je napomenuti da ovo nije izolirani trošak. Već ranije su se morala odobravati dodatna sredstva, uključujući i 28 milijuna eura za njihovo održavanje u idućem razdoblju. Kada se zbroje osnovna cijena, PDV, troškovi prilagodbe infrastrukture, a sada i skupe modernizacije, dolazimo do cifre koja drastično premašuje ona prvotna politička obećanja o fiksnoj cijeni.

Što uopće donosi F4 i zašto nam to nisu rekli?

Standard F4 predstavlja značajan skok u tehnološkom smislu. On donosi poboljšanja u mrežnom ratovanju, naprednije radarske senzore, bolju integraciju naoružanja i otpornost na kibernetičke napade. Sve su to karakteristike koje zrakoplovstvu danas nužno trebaju. Nitko ne osporava potrebu da Hrvatska vojska ima najbolju opremu. Ono što se osporava jest način na koji se komunicira s građanima.

Znači li to da proizvod koji smo u startu toliko platili ipak nije bio onaj tehnološki “vrhunac” kakvim su ga Plenković i Anušić predstavljali? Zašto se od starta nije jasno i glasno reklo: “Kupujemo avione F3-R standarda, ali ćemo u idućih par godina morati uložiti dodatnih 50 ili 100 milijuna eura kako bismo ih podigli na F4 standard”?

Tko će preuzeti odgovornost za netransparentnost?

Odgovor je jednostavan: to ne zvuči dobro u predizbornim kampanjama i na press konferencijama. Politika je odradila svoj PR, uslikali su se pred impresivnim strojevima, a mi hrvatski građani opet plaćamo razliku između njihovih političkih obećanja i surove financijske stvarnosti.

Sustavno su dvije godine prešućivali činjenicu da ćemo u kratkom roku morati iskrcati pravo bogatstvo kako bismo te avione uopće doveli na razinu o kojoj su oni pričali. Dok se proračunska sredstva tope na naknadne nadogradnje, javnost i dalje ostaje uskraćena za potpunu istinu.

A oni koji su nam tu priču prodali? Oni i dalje očekuju da im plješćete i tapšate ih po ramenu.