Marijanski zavjet za Domovinu večeras završava u dubrovačkoj katedrali

Hodočasnici su 25. kolovoza, nakon dionice iz Orašca, stigli u Mokošicu, gdje su se najprije pomolili kod spomen-obilježja poginulim braniteljima, a potom nastavili prema Rožatu. To potvrđuje izvještaj Dubrovačke biskupije autora Ivana Jadrušića. Zato o današnjoj završnici valja pisati precizno: u trenutku objave ona je najavljena, a ne dovršena.

Glavna će dionica danas krenuti iz Rožata, dok se priključna ruta iz Pločica spaja kod crkve sv. Ane na Brgatu. Hodočasnici će na Srđu obići Muzej Domovinskog rata i moliti pod Križem. Prema službenom programu Dubrovačke biskupije, čašćenje relikvija blaženog Ivana Merza počinje u 18 sati u crkvi Svetog Križa u Gružu. Procesija prema katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije polazi u 18.30, a misu u 20 sati predslavit će isusovački provincijal pater Sebastijan Šujević.

Dvanaesti hod, a ne vojno postrojavanje

Hodočašće je krenulo iz Osijeka 13. lipnja. Informativna katolička agencija navodi da njegov glavni put traje 75 dana, prelazi više od 1700 kilometara kroz Hrvatsku i dio Bosne i Hercegovine te obilazi spomen-obilježja poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima. Ovogodišnje, dvanaesto izdanje nosi relikvije blaženog Ivana Merza i geslo „S apostolom hrvatske mladeži“, a organizator ističe sudjelovanje mladih i hrvatskih branitelja.

Završnica nije postrojavanje ratnih postrojbi. U službenoj najavi nijedna brigada, bojna, policijska postrojba ni veteranska udruga nije navedena kao organizirani sudionik, pa bi njihovo nabrajanje bilo izmišljanje. Imenom su navedeni Dubrovački trombunjeri, uz hodočasnike, svećenike i građane koji se žele pridružiti procesiji.

Srđ nije neutralna kulisa

Završni uspon na Srđ daje ovom hodočašću povijesnu težinu. Ondje se 1991. branio Dubrovnik, a odgovornost napadača nije stvar političkog dojma. Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju utvrdio je da su snage JNA vodile vojnu akciju protiv Dubrovnika i granatirale Stari grad, general JNA Pavle Strugar pravomoćno je osuđen i zbog napada na civile te razaranja koje nije opravdavala vojna nužnost. Zbog toga nije prihvatljivo agresiju svesti na bezlično „ratno stradanje“. Hrvatski su branitelji branili grad, dok je JNA bila napadačka vojska.

Trideset i pet godina poslije, hodočašće ima smisla ako ne zamjenjuje činjenice obredom, nego ih prenosi novim naraštajima. Prema podacima Ministarstva hrvatskih branitelja dostupnima 26. kolovoza 2026., još je neriješeno 1.725 slučajeva iz Domovinskog rata, nepoznata je sudbina 1.341 osobe, a mjesto ukopa posmrtnih ostataka još 384 smrtno stradalih osoba. Molitva može biti potpora obiteljima, ali odgovor donose dokumenti, informacije, ekshumacije i identifikacije.