Mostarac Marijan Mandić doktorirao u Zagrebu s disertacijom o četničkim organizacijama u Hercegovini i Dalmaciji

Mentor doktorskog rada bio je dr. sc. Jakša Raguž, dok je obranu vodilo povjerenstvo na čelu s dr. sc. Vlatkom Vukelić. Članovi povjerenstva bili su i dr. sc. Vladimir Šumanović te dr. sc. Hrvoje Čapo.

Mandićeva disertacija bavi se djelovanjem četničkih organizacija na području Hercegovine i južne Dalmacije u razdoblju od završetka Prvog svjetskog rata do kraja Drugoga svjetskog rata, obrađujući političke, vojne i društvene okolnosti toga vremena.

Marijan Mandić rođen je 11. studenoga 1964. godine u Mostaru. Osnovno obrazovanje završio je u Prigrađanima i Potocima, srednju Prometnu školu u Mostaru, a studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Prije Domovinskog rata radio je kao profesor u više mostarskih srednjih škola, među kojima su Elektrotehnička, Građevinska, Ekonomska i Prometna škola. Tijekom rata obnašao je različite dužnosti, a u siječnju 1993. godine teško je ranjen.

Za doprinos u Domovinskom ratu odlikovan je nizom priznanja Republike Hrvatske, uključujući Red hrvatskoga trolista, Red hrvatskoga križa, Spomenicu Domovinskog rata te medalje Ljeto ’95 i Oluja ’95.

Uz znanstveni rad, Mandić je poznat i kao autor više romana, među kojima su „Bljesak nade na mom otoku”, „Krvava bjelopoljska poljana”, „Ljetopis borbi i nada”, „Plamen iznad bugojanskih šuma”, „Lutalica”, „Lipe mostarske”, „Tranzicija”, „Vojnik u pet odora”, „Ideologija” i „Orlovača”.